Ceduljica pod borom na kojoj bi pisalo da se u 15 dana prodala jako lijepa brojka CD-a “Sjaj” ono je što si je Ivana Vrdoljak Vanna poželjela za Božić. Želja se, u obliku slova na papiru, nije pojavila, ali Vanna i te kako ima razloga za zadovoljstvo. Iza nje je Božić ispunjen druženjima, posjetima, kuhanjem, obiteljskim okruženjem.
A samo deset dana uoči Božića objavila je i i peti studijski album “Sjaj” čija će službena promocija biti ovih dana. Do tada uživa na chatovima, dajući obožavateljima detaljne informacije o CD-u i sebi. Tako je priznala da za Božić voli raditi vanilin kiflice, a sretna je i što su joj djeca porasla pa je vrijeme rušenja kuglica s bora iza njih. Iako je nedavno napunila četrdesetu, godinama, kaže, nije opterećena niti ih se plaši. Možda upravo u toj opuštenosti leži tajna njezina novog, neodoljivog izgleda. Haljine strogih krojeva koje su joj modni kritičari spočitavali, zamijenila je kožom i blještavim nakitom. Frizuru je razbarušila, a iznutra jednostavno sjaji.
Priznala je i da se nada kako će Novu 2011. dočekati ljubeći muškarca svog života - supruga Andriju Vrdoljaka. Nikad veselija, nikad nasmijanija, nikad opuštenija... nova Vanna. Užitak i za pogledati i za poslušati.
Prije tri godine, kad je sve bilo u redu, izašao je CD “Ledeno doba”, a sad kada se ne vidi izlaz iz krize, eto “Sjaja”. Slučajnost ili šesto čulo?
- Šesto čulo, iako ne mislim da je ikada bilo sve u redu. Posebice ne prije tri i pol godine. No nismo mi pjevači pozvani da budemo refleksija društveno-političkih ili gospodarstvenih prilika. Mi smo tu da donesemo nešto lijepo i vedro u svačiji život, da uz nas osjete nešto dobro, pozitivno, da požele slušati pjesme i da se ljudi osjećaju barem na trenutak bolje.
Da im se vrati sjaj u očima?
- Ideja po kojoj je album i dobio ime upravo je to - vratiti sjaj u očima svakome tko to želi. No moramo se i mi malo potruditi, sve ipak kreće od nas samih. Ljudi ne sjaje i ne zrače pozitivno zato što uza sebe imaju nekog pozitivnog. Ne volim biti licemjerna i govoriti kako oko mene ništa ne valja, da znam rješenje za sve probleme. Ali ako svojim radom mogu promijeniti ono što je u mojoj moći, zašto to ne bih učinila? To je taj sjaj.
Imate li naglašenu žensku intuiciju? Vjerujete li svom šestom čulu ili ga zanemarujete?
- Često ga ipak zanemarim. Ne predajem se potpuno intuiciji, podražajima koje osjećam. Često ne znam ni definirati ono što osjećam. Puno toga ima u intuiciji, ali stojim čvrsto s obje noge na zemlji. Vjerujem da se trudom i voljom puno toga može ispraviti.
“Sjaj” je, rekli ste, rezime današnjeg stanja u showbizzu. Jeste li ponosni što niste dio njega?
- Danas je showbizz nešto drugo, čak se i drukčije zove, ali ja ipak jesam dio toga. Nekad smo bili omiljeni pjevači, a danas smo poluomraženi selebovi. S puno užasa izgovaram tu riječ, mislim da nam uopće ne pristaje. Celebrity je svakako Angelina Jolie. Ali nije i Paris Hilton. Mi smo pak danas sve sveli na Paris Hilton. Valjda razliku ne treba objašnjavati. Meni je to kao poluuvreda, a nekad mi je bilo jako drago biti omiljena pjevačica. Uz to je išla pozitivna konotacija, to je značilo da su me voljeli, i mene i moje pjesma. Danas odmahuju rukom i govore: “Joj, ti naši selebovi!” Užas! Jedna pjesma je premalo da bi se sve to opisalo. Svi smo pomalo krivi što su kafanske pjevačice danas u istom košu s istinskim zvijezdama, ali ipak vjerujem da ih svi razlikujemo.
Ne možete reći da vas trpaju u isti koš. Upravo vi, Tony... - ta se generacija uspješno odmaknula od toga.
- Svako malo pričam s kolegama, govore o nelagodi koju ponekad osjećaju u ovom poslu. Valjda i sami shvaćamo da smo spustili kriterije. No, kad malo tražimo, onda malo i dobijemo. Ako su naše želje malo rafiniraniji ukus, onda treba ići za tim. Prije 20 godina slušali smo nešto dobro, zašto sada pristajemo na neke prosječne pjesmuljke? Ne trebamo lagati da se nekad nije slušalo bolje. “Sjaj” govori da sam ja toga svjesna i neću tako dalje. Zašto bismo slijegali ramenima i govorili - sve mi je to bez veze - kad ne treba biti bez veze? Trebamo biti ushićeni. Ja sam prva za ushit u životu. Želim da me pjesma rasplače, želim da me pjevači naježe glasom i pjesmom, a ne da me netko zapljuskuje trikovima.
Zašto je CD nastajao tri godine?
- Kad sam čula prvu pjesmu “Ako me voliš” na Radijskom festivalu na Hvaru, mislila sam još godina, godina i pol i vani sam. Ipak su prošle tri i pol godine. Radila sam polako, a jednako tako birala pjesme i usavršavala ih. I to ne zato što smo spori kao puževi nego smo bili jako pedantni, bilo nam je jako stalo. Ni jedna pjesma nije bila amenovana dok nije prošla nekoliko testova; od suradnika u studiju, ljudi koje smo pozivali u studio i upitali ih što misle. Prihvaćali smo sugestije, ponovo snimali, nekad smo promijenili cijeli refren, nekad pozvali gosta da dođe odsvirati i otpjevati, pa je odjednom sve drukčije zazvučalo i pjesmu odvelo u drugi smjer. Trajalo je dugo, ali ja nemam šefa nad sobom koji će mi govoriti - ajde, požuri, vrijeme je. Nema pritisaka, rokova, a tada se mi glazbenici malo i opustimo, usporimo. Pred kraj smo napokon shvatili da sami sebi moramo dati rok. Jer sve je tu, sve imamo, samo treba završiti.
Jesu li vam djeca, Luka i Jana, dolazila u studio? Što oni kažu na vašu glazbu? Komentiraju li, predlažu li nešto novo?
- Nisu bili, iako je studio na putu do Lukine škole. Došao je tek ponekad po ključ, onda usput nešto i čuo. Zanima ih, ali ne opsesivno. Nisam roditelj koji smatra da djeca moraju živjeti moj profesionalni život i biti opterećena njime. Puštala sam im pjesme, zanimalo me što misle, rekli su i to je to.
Kakvu glazbu slušaju?
- Sve što im vrtimo, najviše radio. Ne forsiram glazbu kao lajtmotiv naših života. Moja inficiranost glazbom je moja stvar, ne moraju se i drugi inficirati. Još su u fazi kad kupe utjecaje sa svih strana. Razgovaramo doma o glazbi, zašto Lady Gaga da, a zašto ne. Kad jednom stvore svoj ukus, bit će to njihova stvar.
Gdje danas volite nastupati? Dođe li s godinama zasićenje velikim dvoranama, diskotekama? Odnosno, privlači li vas više Lisinski?
- Ne, ničeg se nisam zasitila. Sve može, samo da je dobar sound. Želim samo da je sve dobro organizirano. Ne želim doći nekamo slučajno; ljudi piju piće, prije mene slušali su narodnjake, pa eto sad malo i mene. Želim znati da su došli na moj koncert i da znaju kad će početi. Lisinski je, dakako, privlačan, ali sve ovisi kako ćemo koncipirati koncerte. S pločom na kojoj je pet brzih pjesama možda mi čak i pristaje neki drukčiji prostor od Lisinskog. Vidjet ćemo.
“Neće moja djeca biti bez ručka zato što im je mama pjevačica”, rekli ste u vrijeme najveće popularnosti, kad ste si mogli dopustiti svakakve zvjezdane hirove.
- Nisam rodila djecu da im netko drugi kuha, čuva ih i odgaja. Rodila sam ih sebi na zadovoljstvo, ljubav i ispunjenje. Oni su ponajprije moja zadaća i moje veselje. Sve što je vezano uz njih, želim obaviti. I nitko drugi. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti. Jesam li zbog njih zakidala sebe? Možda jesam, ali nikad na štetu posla. Nitko od suradnika ne može mi reći - opet je doma, ništa ne stiže. Možda sam stigla s podočnjacima, ali sam stigla. A ručak i dalje kuham redovito.
Je li i danas obitelj na prvome mjestu? I danas ste spremni odgoditi posao da bi obitelj dobila najljepše od vas? Ili su djeca porasla pa puno mogu i sami?
- Nikad nisam odgađala poslove. Možda sam ih sporije obavljala nego vršnjakinje koje nisu imale obitelj. No uvijek bih napravila zacrtano i obećano. Nikad ništa nisam odgađala, što ne znači da me obitelj kočila. Naprotiv. Pogrešna je ideja da se žene s estrade ne mogu posvetiti ničemu osim sebi samima.
Jeste li stroga mama?
- U nekim stvarima – da. Inzistiram na onome što je oduvijek bilo važno – disciplina, izvršavanje obveza i lijepo ponašanje. Ne odobravam “li-la” ponašanje, malo bi, pa malo ne bi. Početi nešto, a ne završiti, nije dobra poruka koju roditelji šalju. Ako možeš dobiti pet, onda i dobij pet. Čemu reći - i četvorka je dobra. Je, ali petica je ipak bolja. Neće im takvo razmišljanje štetiti. Pazim na njihove osobnosti i nisam za forsiranje roditeljskih želja.
Imidž ET-a bio je bahat, arogantan, no ipak, nikad se niste ponašali kao bogodani, nedodirljivi? Kako to da vam slava ni onda, a ni danas, nije lupila u glavu?
- Često pomislim kako sam se uvijek na to pripremala, a kad se ostvarilo, pomislila sam - eto, došlo je...
...I mojih pet minuta?
- Kakvih pet minuta?! Mislila sam upravo počinje mojih 50 godina. Taj bahati i arogantni imidž dobro nam je stajao. Jesam bila dio toga, ali današnje fancy ponašanje tada nije bilo in. Nismo se znali ponašati kao selebovi. Mi smo se trudili napraviti što bolje koncerte, željeli smo da ljudi vole i pjesme i nas.
Je li “Sjaj” album koji možete staviti na stol i reći nekim umišljenim klincima, čak i mlađim kolegama - eto, tako se to radi.
- Apsolutno. S ovim albumom mogu doći pred bilo koga, a kamoli ne pred klince. Iako, ne mislim da su ti klinci umišljeni. Samo su prirodno bahati, što mladost nosi sa sobom i na to imaju pravo. Naravno da su u krivu i da nisu tako dobri kako misle da jesu, ali to je čar koju mladost nosi sa sobom. Pred tim ničice padaju i puno iskusniji. Mladost je razoružavajuća. Još kad se poklopi s talentom, što je rijetko, to je dobitna kombinacija koja razvaljuje i planine.
Ali u toj priči o mladosti nema ni traga megahitu poput “Tek je 12 sati”, “Da ti nisam bila dovoljna”... Zašto više nema pjesama koje metu sve pred sobom?
- Nema atmosfere za to. Sigurna sam da veliku komponentu hita čini vrijeme u kojemu pjesma nastaje. “Tek je 12 sati” nastala je u idealno vrijeme. Danas više vjerujem u dobar opus pjesama, jer više ništa nije tako ekskluzivno da bi ljudi rekli - Vanna ima novu pjesmu, ajmo svi naćuliti uši. Nekad su upravo tako govorili. Nema ekskluziviteta da se pojavljuje nova stvar na tržištu. Previše ih je, napravili smo šumu pjesama, na sve sliježemo ramenima.
Nedavno ste napunili 40. Uhvatite li se za glavu kad pomislite na godine? Zvuči li vam puno?
- Ne.
Novo desetljeće vas ne plaši?
- Ne primjećujem razliku. Svjesna sam da vrijeme prolazi, ali moj posao je toliko zabavan i zanimljiv da se osjećam kao da prvi put objavljujem album. Kad sam ga dobila, kad je stigao iz Austrije, tresle su mi se ruke. Bila sam jako uzbuđena. Nema rutine, svaki moj dan počinje s - Isuse, što sve danas trebam napraviti, razmišljanjem hoću li stići, imati energije za sve. O godinama ne razmišljam. Svejedno mi je.
Ali izgledate bolje nego prije 15 godina. Što je razlog tomu?
- Mogla bih i ja sad lupetati zašto žene u tim godinama sjaje, ali istina je da - ne znam. Mogu samo zahvaljivati na tome. Možda disciplina, uređivanje, pazim na sebe. Ima žena koje s godinama dobiju nešto profinjeno, ono što se ljudima sviđa. Ako se to dogodilo meni, sretna sam zbog toga.
Vaši su vam roditelji bili podrška i kad ste sa samo 14 godina rekli čime se želite baviti?
- Jesu, ali bilo je trzavica jer sam već s 14 htjela doći u školu u Zagreb. Nisu me pustili jer nismo imali nikoga tko bi me u Zagrebu pazio. Istina, pustili su me pet godina nakon toga, na studij. Ali, Bože moj, tada svaki roditelj pušta svoje dijete.
Biste li, u ovo vrijeme, pustili Luku ili Janu, tako mlade, od kuće?
- Vjerojatno bi mi se srce prelomilo, ali moje srce nije imperativ zbog kojeg bih kočila vlastitu djecu.
Vana je majka na mjestu, odlična pjevačica i sjajno izgleda. Bolje nego ikad. Čestitam !