Počelo je opet s jeseni. Kao i lani, Hrvati su se vratili s godišnjih, zahladilo je, ljudi su se zavukli u zatvoreno, počela je škola. Broj zaraženih koronom jučer je prešao 1800, baš kao i prošlog listopada, ali s jednom ključnom razlikom. Tada je narod još uvijek strepio odbrojavajući dane i čekajući kad će znanost konačno pronaći “lijek” za virus koji je paralizirao svijet. Nema ga, kao uostalom ni za ostale koronaviruse, ali cjepivo je ove godine k nama stiglo.
Točnije, krajem prosinca prošle godine. Najlakše se vjerojatno toga prisjetiti dozivajući uspavane moždane stanice da probude uspomenu s Krunoslavom Capakom na kutiji Pfizera. Na stranu sad to, cjepivo je tu, od ožujka cijepiti se mogu baš svi koji to žele, a već neko vrijeme po svoju se dozu može doći i bez ikakve najave. Ali ne. Hrvati su odlučili da oni neće, nema to smisla. Najednom nikome ne smeta gotovo dvije tisuće zaraženih dnevno, nikome nije bitno što 1,4 milijuna doza stoji u skladištu, istječe im rok, a platili smo ih. Svi mi. Koji ćemo sad plaćati i testove za zaposlene u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi. U onom u kojem će medicinske sestre, jer nemaju dovoljno svog posla, od listopada morati biti i COVID redari.
"...Hrvati su se vratili s godišnjih" - da, ali autorica članka sasvim "slučajno" u svojem naumu svođenja odgovornosti (čitaj: krivice) na hrvatske građane potpuno ignorira činjenicu da je kroz RH prodefiliralo 8 MILIJUNA turista koje se NIJE kontroliralo na granicama. Svaki pokušaj svođenja krivice na hrvatske građane je maliciozan, zlonamjeran i omalovažavajući te treba rezultirati sankcijama zbog nepoštivanja minimuma novinarske profesionalnosti.