Jadranku Kosor već dvije godine zasipaju kritikama. Jedna od najsnažnijih, na čemu oporba uvijek nastoji poentirati, jest da nema izborni legitimitet za predsjednicu stranke i Vlade. Jer da je oktroirana, postavljena, a ne izabrana. To je, dakako, točno. Njezin je propust, iako je pitanje koliko je mogla, što ubrzo nakon preuzimanja stranke nije sazvala novi opći sabor, dobila taj formalni legitimitet, a onda se riješila ljudi koji bi trebali u mirovinu ili barem što dalje od politike. No kritiziranje često prelazi u pljuvanje. Ivan Račan tvrdi tako da njegov otac HDZ nikad ne bi nazvao kriminalnom organizacijom kako to sad radi SDP, makar je tu istu stranku 1990. nazvao strankom opasnih namjera. Ali duh je pušten iz boce, rječnik politike postao je rječnik najprizemnijih obračuna, a nikakve konstruktivnosti.
Drugačije lice
A ako je se već stalno kritizira, onda treba biti pošten i priznati i ono dobro što je proizašlo nakon njezina dolaska na čelo HDZ-a. Treba jasno reći i priznati da je s njezinim dolaskom na čelo Vlade politika konačno otvorila toliko potreban prostor za oštru borbu protiv korupcije koja je u istražne zatvore odvela vodeća imena njezine stranke, a glavni ulov, Ivo Sanader, na putu je prema Hrvatskoj. Dakako, potrebne su još i pravomoćne sudske presude, ali trebalo je početi. Sjetimo se kako je svakome od nas teško priznati vlastite grijehe pred drugima, kako skrivamo svoje slabosti ili o njima ne želimo govoriti.
Promislimo onda koliko je daleko otišla J. Kosor kad je odobrila čišćenje u vlastitim redovima, kad se nije prestrašila ucjena, a istrage mogu dovesti i do njezina praga jer po zapovjednoj odgovornosti tko je nevin od ljudi iz Sanaderove vlade. Nije moguće da je griješio samo Polančec. Velika većina političkih kolumnista i analitičara ne želi zbog ideološke zaslijepljenosti priznati da ona radi ono za što snage nije imao Tuđman, pa ni Ivica Račan, a o Sanaderu da ne govorimo. Premijerka borbu protiv korupcije smatra okosnicom svoje personalizirane predizborne kampanje.
Birači traže i očekuju da se gospodarstvo pokrene, ali ne može se preko noći. Ali zato barem u svaku drugu zoru treba pritvoriti novog grešnika iz vrha politike jer vjerojatno ih ima toliki broj da do 4. prosinca mogu svi završiti iza rešetaka. U razgovoru za Večernjak Kosor je pokazala jedno drugačije lice. Ona je u potpunosti koristila politički govor s jasnim porukama. A to znači da je nakon dvije godine u Banskim dvorima sazrela. Odgovorom o ministru Karamarku pokazala je da ima i pregovaračkog umijeća jer svima je jasno da on nema političke budućnosti bez HDZ-a, koliko god ga neki savjetovali da ide samostalno na izbore.
Nismo naivni
Hrvatskoj trebaju duboke promjene. Narod se pita ima li J. Kosor snage i umijeća za to. Ali isto pitanje postavljaju i Milanoviću i Kukuriku-koaliciji. Na izborima dominantnu ulogu neće imati EU, pa ni papin dolazak, nego programi o gospodarskom oporavku i zapošljavanju. Imena koja za novu vladu nudi Kukuriku-koalicija nisu ohrabrujuća osim nekih mlađih ženskih imena, ali i one su bez iskustva, pa treba pričekati koga će na pladnju glasačima ponuditi Kosor koja će se sigurno riješiti Kalmete, Milinovića i nekih drugih. Mnogi kažu da će biti ravno čudu pobijedi li ona s HDZ-om. Ali zar prije dvije godine nije još čudniji bio način na koji je otišao Sanader, a danas nitko ni ne trepne na vijest da se uskoro iz Austrije seli u hrvatski zatvor?! Hrvati se brzo adaptiraju, na žalost, mnoge stvari i brzo zaboravljaju, ali nisu naivni. Izbori pred nama najvažniji su nakon 90-ih kad se glasovalo za samostalnost. Sada ćemo glasovati za opstanak unutar EU, za hrvatski identitet u moru jačih i bogatijih, za prihvaćanje naše pobjede u Domovinskom ratu i za bolju budućnost naše djece. Svaka pogreška skupo će nas stajati!
Otvori KEKS Pay
Premijerka je sazrela za ostavku. Ne može biti riječ o borbi protiv korupcije, kad je sama premijerka dvostruko koruptna. Prvo je koruptna time što sjedi na mjestu na koje nije legitimno izabrana - u HDZ-u nije bilo izbora nakon odlaska Sanadera, a drugi put je koruptna jer se prodala interesima stranaca iz EU za tko zna što, tako da imamo kampanju za EU bez javne rasprave što nam EU donosi (zapravo ništa osim problema jer tobožnja novčana korist je bajka), a što uzima (suverenitet, odnosno sve).