Opelov monovolumen - Zafiru - isprobali smo u kombinaciji sa srednje
pozicioniranim ali bogatim Cosmo paketom opreme (ABS, zračni jastuci za
vozača i suvozača, bočni zračni jastuci, el. podešavanje grijanih
retrovizora, el. podizači stakala, automatski klima-uređaj, kontrole
radija na kolu upravljača, radio CD,...), no naglasak testnog modela
bio je na plinskoj instalaciji kojom je “pojačan” benzinski 1,8-litreni
motor.
Naravno, to se pojačanje odnosi samo na autonomiju, jer Zafira na
raspolaganju ima i spremnik benzina i spremnik plina. Ugradnja plinske
instalacije stoji 12.418 kuna. Pred nižom cijenom litre plina prema
litriu benzina, te ukupno većom autonomijom povukao se prtljažni
prostor. Pod njim je, naime, na mjesto rezervnog kotača, ugrađen
plinski spremnik, pa kotač zauzima mjesto u prtljažniku.
Dodatan prostor u testnoj Zafiri osiguran je konzolom s pretincima
uklopljenom u krov vozila. Djeluje efektno, a i praktična je. Ta je
konzola samo dio dodatne opreme, koje u testnom primjerku ima u ukupnoj
vrijednosti 61.340 kn, pa je i konačna cijena automobila skočila na
visokih 220.964 kune.
Prostranosti se u Zafiri zaista ne može prigovoriti, a zadovoljni smo i
praktičnim razmještajem prekidača i pretinaca. Ono što nikako ne možemo
“progutati”, pregrub je mjenjač. Ručni mjenjač s pet stupnjeva
prijenosa zapinjao je pri svakom ‘“šaltanju”.
Taj problem svakako treba riješiti. Benzinski motor sa 140 konjskih
snaga najniža je granica za kojom u automobilu ovih dimenzija i mase
treba posegnuti ako ne želite biti smetnja na cesti. U mirnijoj
gradskoj vožnji bio nam je dovoljan, ali na žustrija ubrzanja možete
zaboraviti.
NA TESTU
