Nova studija Sveučilišta u Virginiji otkriva da medicinski sustav širom svijeta iznevjerava milijune ljudi koji su doživjeli iskustva bliske smrti (NDE), ostavljajući ih izoliranima, zbunjenima i suočenima s osjećajem da im je stvarnost “uništena”. Iskustva bliske smrti transformativni su događaji koji se javljaju tijekom teških medicinskih kriza — primjerice, srčanog zastoja, nesvjestice ili kliničke smrti, prenosi Daily Mail. Ljudi koji ih dožive često opisuju niz sličnih pojava:
- osjećaj izlaska iz tijela,
- dubok mir i svjetlost,
- susrete s duhovnim bićima,
- ponovni pregled vlastitog života,
- ili osjećaj boravka u drugom “carstvu”.
No, nakon povratka u stvarnost, mnogi od njih suočavaju se s tzv. problemima ponovnog ulaska – teško se prilagođavaju svakodnevici, osjećaju tugu i gubitak za onim što opisuju kao “dom”, a nerijetko razvijaju depresiju, tjeskobu ili osjećaj besmisla.
Prema studiji, oko 10% Amerikanaca (oko 34 milijuna ljudi) prijavilo je da je doživjelo iskustvo bliske smrti. Ipak, istraživači upozoravaju na “kritičan nedostatak stručne podrške” za te osobe. Većina ispitanika pokušala je razgovarati s liječnicima ili terapeutima, no umjesto razumijevanja često su naišli na skepticizam i nerazumijevanje. Zbog toga se mnogi okreću online zajednicama i neformalnim grupama podrške, gdje napokon pronalaze ljude koji vjeruju njihovim iskustvima.
Dr. Marieta Pehlivanova, glavna autorica studije i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Virginia, objašnjava: “Neće svaka osoba koja ima iskustvo bliske smrti imati problema, ali što je iskustvo intenzivnije, to više transformira život pojedinca. Mnogi ga pamte kao nešto stvarnije od samog života – i desetljećima kasnije prisjećaju ga se kao da se dogodilo jučer.” Istraživanje je također pokazalo da 10 do 20 posto iskustava bliske smrti može biti uznemirujuće – praćeno osjećajem panike, bespomoćnosti ili “zaglavljenosti” između dvaju svjetova.
Otkrivene šokantne tajne smrti: Ovo je 25 činjenica koje niste znali o umiranju i zagrobnom životu
Od 167 ispitanika, 64% je potražilo neku vrstu pomoći, dok 36% nikada nije zatražilo podršku. Razlozi se dijele u dvije skupine. Jedni su bili dovoljno emocionalno otporni da sami integriraju iskustvo. Drugi su se bojali osude i etiketiranja kao “ludih” od strane liječnika, obitelji ili društva. Mnogi su izrazili razočaranje što tradicionalne terapije ne razumiju razmjere njihovih iskustava, pa su se osjećali još usamljenije.
Kako pomoći osobama koje su to doživjele
Dr. Pehlivanova naglašava da je prvi i najvažniji korak jednostavno — slušati bez osuđivanja. “Ne pokušavajte opovrgnuti ili objasniti iskustvo, nego stvorite siguran prostor u kojem se osoba može otvoriti i biti shvaćena.” Kao iznimno korisne pokazale su se organizacije poput Međunarodnog udruženja za studije bliske smrti (IANDS), koje okupljaju ljude s istim iskustvima i pružaju osjećaj zajedništva i razumijevanja.
Kad život nakon smrti promijeni život prije smrti
Priče ispitanika svjedoče o dubokim promjenama. Primjerice, Brianna, 25-godišnjakinja kojoj je srce stalo na osam minuta, izjavila je da joj je iskustvo “izbrisalo strah od smrti” i “vratilo svrhu životu”. Slično, Pegi Robinson, koja je doživjela NDE tijekom izvanmaternične trudnoće, opisuje kako je “u nebu molila Boga da je vrati njezinoj djeci”. Danas kaže: “Ne postoji nešto poput umiranja. Nitko od nas nikada nije sam.”
Ova studija otvara važno pitanje: jesmo li kao društvo spremni priznati i razumjeti ono što znanost tek počinje istraživati? Za milijune ljudi koji su “se vratili s ruba smrti”, razumijevanje i podrška mogu značiti razliku između ozdravljenja i trajne izolacije.
Liječnica otkrila najstrašnije stvari koje je čula u posljednjim trenucima ljudi na samrti:
Otvori KEKS Pay
