Hodanje bosih nogu mnogi rezerviraju za vlastiti dom, no sve je više ljudi koji bez obuće hodaju izvan kuće, a bez obuće česti čak i vježbaju. Zagovornici takvog pristupa tvrde da se time stopalu vraća prirodniji obrazac kretanja, kakav imamo prije nego što se naviknemo na cipele. Upravo zato djeci koja tek uče hodati stručnjaci često preporučuju da što više vremena provode bosa, jer tako bolje osjećaju podlogu i razvijaju svijest o položaju tijela u prostoru. Ortopedski kirurg Jonathan Kaplan za Healthline ističe da hodanje bez obuće u teoriji omogućuje prirodniji hod. Moderne cipele često imaju mnogo amortizacije i potpore, što može biti ugodno, ali podijatar Bruce Pinker upozorava da zbog toga neki mišići stopala rade manje nego što bi radili pri bosom hodanju.
Hodanje bosih nogu može poboljšati kontrolu položaja stopala pri dodiru s tlom, ravnotežu i propriocepciju, odnosno osjećaj položaja tijela u prostoru. Može pridonijeti i prirodnijem radu stopala, gležnjeva, koljena i kukova te održavanju pokretljivosti zglobova i snage mišića i ligamenata. Jačanje mišića nogu može pružiti i bolju potporu donjem dijelu leđa. Dodatna je prednost izbjegavanje problema koje može izazvati neprikladna obuća, poput žuljeva, deformacija prstiju ili čukljeva. Ipak, to ne znači da bi cipele trebalo odmah potpuno odbaciti.
U kući je hodanje bosih nogu uglavnom je sigurnije nego na otvorenom, gdje postoje brojne opasnosti. Bez zaštite obuće stopalo je izloženo neravnom ili skliskom terenu, vrućim i hladnim površinama, staklu i drugim oštrim predmetima, ali i bakterijama te mogućim infekcijama. Ako mišići stopala nisu dovoljno snažni, nagli prelazak na bosonogo hodanje može promijeniti način kretanja i povećati rizik od ozljede. Poseban oprez potreban je osobama s dijabetesom i perifernom neuropatijom jer zbog smanjene osjetljivosti stopala mogu zadobiti ozljedu, a da je odmah ne primijete. Takve osobe trebale bi se prije bosonogog hodanja posavjetovati s liječnikom.
Stručnjaci zato preporučuju postupan pristup. Početi se može s 15 do 20 minuta hodanja bosih nogu po sigurnoj površini u domu, a trajanje potom postupno povećavati. Kada se stopala naviknu, mogu se isprobati trava, pijesak ili druge mekše i sigurne površine, dok zahtjevnije aktivnosti poput bosonogog trčanja ili planinarenja treba ostaviti za kasnije. Dobro je uključiti i jednostavne vježbe ravnoteže, poput stajanja na jednoj nozi ili podizanja na prste, a korisne su i aktivnosti koje se tradicionalno izvode bez obuće, poput joge, pilatesa ili borilačkih vještina.
Najvažnije je pratiti reakciju tijela. Pojavi li se nova bol, nelagoda u peti ili poteškoće pri hodanju, treba napraviti pauzu i po potrebi se vratiti obući s odgovarajućom potporom. Hodanje bosih nogu može imati svoje prednosti, ali samo ako se stopalima ostavi dovoljno vremena da se prilagode.
Što gosti prvo primijete kad uđu u vaš dom? Ovo je 6 mjesta koja vrijedi očistiti prije njihova dolaska
Otvori KEKS Pay
