Jednog od onih još uvijek pretoplih ljetnih predvečerja, prvih dana rujna 2026, na početku Tesline, između knjižare i reda restoranskih štekata, okupio se Zagreb. Umjetnički fotografi, postkonceptualisti, performeri, poneki slikar, pisac i filmski redatelj, svijet uglavnom jučerašnji, oni koji još uvijek žive mimo strogih regula digitalne malograđanske svakodnevice. Na ulazu u Galeriju Forum upozorenje - zabrana pristupa mlađima od 18! - i to ozbiljna, nije riječ o ironiziranju, jer bi se, naiđe li koji mlađi, voditelju galerije i umjetnici moglo dogoditi da završe na policiji, u izvještaju javne pravobraniteljice i usred pravedničke protupedofilske hajke po ljevičarskim internetskim platformama, dogodi li se da kakvo malodobno čeljade naleti na izložbu. U toj zabrani mnogo je kulturno-povijesnog optimizma, jer zagrebački malodobnici sad po Zagrebu pod visokim pokroviteljstvom i zaštitom zagrebačke policije oslikavaju dječja igrališta kukastim križevima i ispisuju ustaške parole po pothodnicima, a za vulve i faluse savršeno su nezainteresirani. To je, možda, osnovna razlika među urbanim naraštajima petnaestogodišnjaka s početka osamdesetih i ovih danas: tamo gdje je nama bila pička, njima je lice Adolfa Hitlera. Razlika je, možda, samo u tome što se naraštaj onodobnih petnaestogodišnjaka negativno i s podsmjehom odnosio prema moralnim i estetskim prioritetima čuvara javnog reda i mira, dok su ovi današnji njihov, da se tako izrazimo, narastajući pendrek.