Ako tražite lagano, ljetno štivo za plažu, roman "Pod morem" autorice Tare Menon knjiga je za vas. Riječ je, naime, o romanu napisanom vrlo jednostavnim jezikom, koji neizmjerno dobro opisuje duboke emocije koje u nama izaziva prijateljstvo ili boravak na najdražem mjestu na svijetu, što je - u slučaju naše glavne protagonostice Marisse - Tajland, no to je i roman o gubitku, tuzi i prirodi koja svakog dana na svojoj koži osjeća katastrofalne posljedice ljudskog djelovanja. Sve ovo možda zvuči nespojivo, posebice ako napomenemo da knjiga ima tek nešto više od 180 stranica, no možda je upravo zbog toga najavljivana kao najiščekivaniji prvijenac godine.
U hrvatskom izdanju roman "Pod morem" objavila je nakladnička kuća Stilus, a autorica ga je u Zagrebu predstavila u utorak, 16. lipnja. Tim povodom razgovarali smo sa simpatičnom spisateljicom, no ne samo o knjigama jer ona je i veliki nogometni fan, a njezin najdraži igrač svih vremena je - Luka Modrić!
Vaš prvi roman “Pod morem” objavljen je u ožujku ove godine, no već je preveden na 35 jezika. Kako se osjećate povodom toga, jeste li to očekivali?
Zaista nisam očekivala ovakvu reakciju javnosti. Knjigu sam pisala osam godina, sedam godina nisam je pokazala nikome, a kada sam svojoj agentici poslala završnu verziju dogodilo se nešto potpuno neočekivano – knjiga je u Velikoj Britaniji rasprodana u roku od tjedan dana, a zatim su uslijedili prijevodi na brojnim drugim jezicima. Sve mi je to i dalje pomalo nestvarno. Ne mogu vjerovati da danas sjedim u Zagrebu i razgovaram o knjizi. Moja najveća želja bila je da moj roman jednog dana bude objavljen i da mogu ući u knjižaru u New Yorku i kupiti vlastiti primjerak. To je bilo sve što sam željela, a sve što se dogodilo nakon toga nadmašilo je i moje najluđe snove.
Jeste li prvi put u Hrvatskoj?
Da, prvi put sam u Hrvatskoj i jako mi se sviđa ovdje. Jutros sam prošetala gradom i, po onome što sam vidjela, rekla bih da Zagreb ima prekrasnu energiju. Nažalost, ovdje ostajem samo tri dana i moram priznati da mi je žao što tijekom boravka neću stići vidjeti vašu obalu i Jadransko more jer - kao što se može naslutiti i iz same knjige - nema ničega što volim više od boravka uz more.
Vaš prvijenac govori o ženskom prijateljstvu i gubitku, ali on je, kako su naveli izdavači, i “ljubavno pismo našim umirućim oceanima i šumama”. Gdje ste pronašli inspiraciju za roman? Koliko je u njemu fikcije, a koliko stvarnog života?
Roman je u potpunosti fikcija; svi likovi, radnja i odnosi među likovima izmišljeni su. Naravno, pojedini detalji proizlaze iz mojih promatranja svijeta – primjerice turizma na Tajlandu ili života ljudi u New Yorku – ali knjiga nema autobiografskih elemenata.
Spomenuli ste kako je proces pisanja romana trajao osam godina. Koliko je istraživanja bilo potrebno za pisanje knjige o Tajlandu, njihovoj klimi, morskim stvorenjima, prirodnim katastrofama i životima koje su odnijele sa sobom?
Istraživala sam zaista puno, no nisam svih osam godina svakodnevno radila samo na knjizi. Velik dio romana nastao je dok sam pisala doktorat, a u međuvremenu sam dobila posao, radila na drugim projektima i pisala još jednu knjigu. Ipak, jedan od razloga zbog kojih je proces trajao toliko dugo jest upravo opsežno istraživanje. Jednostavno sam morala proučiti sve aspekte priče – od tsunamija do prirode Tajlanda i New Yorka.
Velik dio romana posvećen je i prijateljstvu.
Točno, ali želim napomenuti da Marissa nisam ja, a Arielle nije nijedna moja prijateljica. Ipak, priroda njihova odnosa temelji se na prijateljstvima kakva sam i sama imala tijekom odrastanja i kakva imam danas – vrlo bliskim, snažnim i intimnim prijateljstvima među ženama. Mislim da se prijateljstvo često prikazuje kao neka vrsta dodatnog odnosa, kao da su najvažniji odnosi oni s obitelji i s partnerom, a prijateljstvo dolazi tek nakon toga. Ne vjerujem da većina ljudi tako doživljava prijateljstva. Za mene su prijateljstva jedno od temeljnih odnosa u životu. Ona nas oblikuju jednako snažno kao i obiteljske ili ljubavne veze i upravo sam zbog toga osjećala da trebam pisati o njima, iako također mislim da u književnosti nema dovoljno priča o prijateljstvu. Mnogo se više piše o ljubavnim i obiteljskim odnosima.
Roman “Pod morem” napisan je vrlo jednostavnim jezikom, no on istovremeno, kao što ste spomenuli, nosi duboke emocije. Što biste željeli da čitatelji ponesu iz vaše knjige?
Hvala vam na tom komentaru i opažanju. Kao akademkinja duboko vjerujem da se vrlo složene ideje mogu izraziti jednostavnim jezikom, a često mi se čini da ljudi pišu komplicirano čak i kada to nije potrebno. Kad bih morala izdvojiti dvije stvari koje bih voljela da čitatelji ponesu iz knjige, prva bi bila spoznaja da tuga zbog gubitka prijatelja može biti jednako dugotrajna, duboka i snažna kao i bilo koja druga vrsta žalovanja. Mislim da takvoj tuzi kao društvo ne pridajemo dovoljno prostora ni pažnje. A druga stvar jest ljepota prirodnog svijeta koji svakodnevno gubimo zbog klimatskih promjena i uništavanja okoliša. Nadam se da će čitatelji, čak i ako nikada nisu bili na Tajlandu i možda nikada neće otići tamo, ipak osjetiti koliko je taj svijet prekrasan.
Nedavno je počelo Svjetsko nogometno prvenstvo, a čujem kako ste veliki nogometni fan i kako ćete sutra gledati utakmicu Hrvatska - Engleska. Odakle strast prema nogometu?
Odrasla sam u Singapuru, gdje je nogomet iznimno popularan, a posebice engleska Premier liga. Ipak, ja sam prije svega ragbijašica i ljubiteljica košarke, no moj je suprug veliki navijač Liverpoola, pa mislim da me s vremenom malo-pomalo preobratio u navijačicu Liverpoola.
Nogomet sam puno intenzivnije počela pratiti tijekom pandemije i od tada sam postala gotovo opsjednuta njime, a ono što morate prenijeti svojim čitateljima - i ne govorim to samo zato što sam u Hrvatskoj - jest da je Luka Modrić moj je najdraži nogometaš svih vremena!
Zašto baš Luka Modrić?
Postoje dva razloga, a prvi je taj što ga smatram kreativnim genijem. Mnogi navijači najviše vole napadače i strijelce, no moji omiljeni igrači oduvijek su bili oni koji kontroliraju igru; Zidane je još jedan primjer takvog igrača. Volim, dakle, igrače koji stvaraju prilike za druge, koji su svojevrsni dirigenti na terenu. Da biste bili vrhunski u tome, morate razumjeti svoje suigrače – znati gdje se nalaze na terenu, koje su njihove prednosti i mane te kako iz njih izvući ono najbolje što imaju, a Modrić radi upravo. Drugi razlog povezan je s onim što se često povezuje s hrvatskom reprezentacijom, a to je njezin karakter i upornost - Modrić to savršeno utjelovljuje. On nikada ne odustaje, njegova radna etika, borbenost i predanost nevjerojatni su. Primjerice, za vrijeme prošlog Europskog prvenstva svi su govorili kako je već u godinama, ali on je i dalje neumorno trčao. Jednostavno obožavam njegov duh.
Vratimo se, naposljetku, književnosti. Radite li već na novoj knjizi?
Da, trenutno radim na novoj knjizi. Radnja prati muškarca i ženu koji su zajedno proveli djetinjstvo, a ponovno se susreću u tridesetim godinama, nakon što su desetak godina bili razvojeni. Ona snima dokumentarne filmove o divljini, a on je liječnik organizacije Liječnici bez granica. Oboje, dakle, puno putuju – ona zbog snimanja prirode, on zbog humanitarnog rada u ratnim područjima ili područjima pogođenim katastrofama - a iako oboje žive u Londonu, njihovi se putevi neprestano isprepliću na raznim mjestima.
Čini se da su priroda i okoliš teme kojima se stalno vraćate.
Da, apsolutno. Netko me nedavno pitao hoću li se jednog dana odmaknuti od tema klimatskih promjena i prirode i, iskreno, mislim da neću. Te su mi teme jednostavno toliko važne da vjerujem kako će na neki način biti prisutne u svemu što budem pisala.
Otvori KEKS Pay
