Epski spektakl koji ovog ljeta suvereno vlada velikim platnima, "Odiseja" Christophera Nolana, sa zvjezdanom glumačkom postavom koju predvode Matt Damon, Tom Holland i Anne Hathaway, ovih je dana prešao mitsku granicu od milijardu dolara zarade na svjetskim kinoblagajnama. Kao i svako ostvarenje takvog kalibra, film je izazvao podijeljene reakcije kritike, no one su daleko od onog vala negodovanja koji ga je pratio još prije nego što ga je itko uopće mogao pogledati.
Naime, dežurni internetski trolovi, u koje ubrajamo i Elona Muska, "Odiseju" su prigodno iskoristili za svoje kulturne ratove. Pobunili su se tako zbog navodnih "povijesnih netočnosti", odnosno ponajviše zbog angažmana kenijsko-meksičke glumice Lupite Nyong'o za ulogu Helene Trojanske te transrodnog glumca Elliota Pagea, koji je tumačio Sinona. Ispalo je da su njihove kritike na koncu neosnovane i zapravo stavljaju naglasak na najmanji problem ovog filma, koji je, svemu tome unatoč, ne samo probio rekorde već i, čini se, natjerao ljude da požele i sami pročitati ep star barem 2700 godina.
Zahvaljujući fenomenu koji se počeo nazivati Nolanovim efektom, u čitavom svijetu zavladala je opća pomama za raznim prijevodima "Odiseje". U Ujedinjenom Kraljevstvu prodaja poezije ove je godine na putu da dosegne rekordnu razinu, ponajprije zahvaljujući obnovljenom interesu za Homerov ep. Istodobno, iz Sjedinjenih Američkih Država stižu podaci o snažnom porastu interesa za samo djelo – prodaja tiskanih izdanja "Odiseje" ondje je porasla čak 76 posto. U Južnoj Koreji primjećuje se sličan trend te je, prema podacima knjižarskog lanca Kyobo, prodaja knjiga s naslovom "Odiseja" samo u srpnju porasla za gotovo 600 posto. Među kupcima prednjače čitatelji u četrdesetim i pedesetim godinama, a interes je podjednako podijeljen između cjelovitih prijevoda Homerova epa i različitih vodiča kroz djelo. U Hrvatskoj, gdje je "Odiseju" pogledalo više od 80 tisuća ljudi, a riječka Naklada Uliks nedavno je objavila i novi prijevod u dojmljivom izdanju s oslikanim stranicama, o takvim podacima još ne možemo govoriti, budući da je knjiga praktički tek izašla iz tiskare. No, zato smo imali priliku razgovarati s njenim prevoditeljem, Mirom Božićem.
Potaknut željom da ponovno pročita jednu od temeljnih priča zapadne civilizacije, Miro Božić suočio se s problemom – nije mogao pronaći cjeloviti prozni prijevod Homerove "Odiseje" na hrvatski jezik. Najpoznatiji naš prijevod, onaj Tome Maretića iz 1882., pisan je u heksametru, što današnjem čitatelju može predstavljati izazov i obeshrabriti ga. Umjesto da odustane, Božić, inače ekonomist i psihoterapeut, odlučio se sam prihvatiti tog monumentalnog zadatka. Rezultat je, po svemu sudeći, prvi cjeloviti prozni prijevod "Odiseje" na hrvatski jezik, objavljen u Nakladi Uliks, čiji je Božić urednik. Njegova je namjera ovo bezvremensko djelo približiti suvremenoj publici – ne tek kao školsku lektiru, već kao uzbudljivu i napetu avanturističku priču.
"Cilj mi je bio pronaći ravnotežu između čitljivosti i pitkosti te očuvanja svečanog, epskog tona originala. Čekamo reakcije čitatelja, pa ćemo vidjeti koliko mi je to uspjelo", skromno će Božić. Oslanjao se na Maretićevu tradiciju, posebice što se tiče imena likova koja su se već ustalila u svijesti čitatelja, no nije se bojao ni modernijih rješenja. Na primjer, poznatu je frazu "ružoprsta zora" preveo kao jednostavniju i prirodniju "rumenu zoru".
Zanimljivo je da Božić po struci nije klasični filolog, zbog čega je i sam osjećao svojevrsnu nesigurnost. Podršku je, kaže, pronašao u neočekivanom uzoru – Branimiru Johnnyju Štuliću. Frontmen Azre je, malo je poznato, preveo, odnosno prepjevao "Odiseju" pod naslovom "Božanska Odiseja/via Homer". Iako je Štulićev prijevod podosta slobodniji i obiluje njegovim osobnim interpretacijama i referencama, Božić tvrdi kako mu je to bio dokaz da se ovom djelu može pristupiti i izvan strogo akademskih okvira. "Smatram da je za prozni prijevod važnije biti pisac nego nužno filolog. U prevođenje u stihu, za što morate biti i poeta, nikada se ne bih upustio." Uz Maretića, kao izvore koristio je i grčki original, ali i klasični engleski prozni prijevod Samuela Butlera, koji je svojedobno iznio kontroverznu teoriju da je "Odiseju" zapravo napisala žena.
Ono što Božića, kao i mnoge čitatelje prije njega, u "Odiseji" fascinira, jest izrazito moderna struktura Homerova epa. Priča ne teče linearno, već započinje s Odisejevim sinom Telemahom koji traga za ocem, a zatim se radnja seli na samog Odiseja, koji u svojim pripovijedanjima rekonstruira pustolovine iz prošlosti. "Vrlo je zanimljivo strukturiran, kao da je riječ o nekom modernom romanu. Radnja se račva, on opisuje dogodovštine, pa zatim netko drugi, poput Menelaja, preuzima pripovijedanje i tako sklapamo sliku", ističe prevoditelj.
Zanimalo nas je također i što Božić misli o Nolanovu filmu. Primjerice, ugledna klasična filologinja Emily Wilson, koja je "Odiseju" na engleski jezik prevela u stihu, no koristeći suvremen i razumljiv jezik, i čijim je prijevodom navodno bio inspiriran i sam Christopher Nolan, u London Review of Books napisala je brutalno oštru i detaljnu kritiku tog blockbustera. Kazala je, među ostalim, kako shvaća da filmska adaptacija ne mora biti vjerna izvornom tekstu, naglasivši da "neke od najboljih interpretacija 'Odiseje' radikalno transformiraju izvornik i opiru mu se", ali i da ovom filmu "nedostaje psihološka, emocionalna, politička i etička dubina" te da "nema ništa uvjerljivo za reći". Nije bila impresionirana ni "progresivnim castingom": "Većina nebijelih glumaca igra verzije tzv. 'crnog najboljeg prijatelja' čija je jedina uloga u filmu pomoći i podržati bijelog protagonista". "Bila sam počašćena što je Nolan, izgleda, pročitao barem prvi stih mog prijevoda 'Odiseje'. U nekoliko intervjua ga je i citirao. Ali scenarij je katastrofalan. Nijedan od likova nema uvjerljivu motivaciju. Nema scena seksa, a sva hrana izgleda grozno. Sramila bih se da sam napisala iti jedan dio ovog scenarija", zaključila je Wilson.
S njezinom kritikom djelomično se slaže i Božić: "Mislim da filmu nedostaje emocionalne dubine, posebice u ključnim scenama susreta oca Odiseja i sina Telemaha, te Odiseja i Penelope. Ti su susreti u knjizi nabijeni napetošću i osjećajima, dok su na ekranu prikazani gotovo usputno." S druge strane, ističe, knjiga je znatno brutalnija. "U filmu je nasilje stilizirano i gotovo beskrvno, dok Homer ne bježi od sirove stvarnosti." Kao primjer navodi scenu nakon pokolja prosaca, gdje Odiseja opisuju kao "ranjenog lava, krvavog i izmučenog", nakon čega slijedi opis čišćenja dvora od iznutrica i vješanja dvanaest robinja.
"Umjetnička sloboda kod castinga nije problematična", nastavlja Božić, "pogotovo jer Homer namjerno nigdje podrobno ne opisuje Helenin fizički izgled, osim što je navodi kao najljepšu ženu na svijetu". Ono što mu je više zasmetalo jest sama interpretacija njezina lika. "U filmu je Helena prikazana kao žena slomljenog duha, s ožiljcima na licu, koja ispašta zbog svoje prošlosti. U knjizi je, nasuprot tome, ona samouvjerena kraljica koja je svjesna svoje pogreške, ali se ne ponaša kao netko tko je manje vrijedan. Ona je ravnopravna muškarcima, barem svojim načinom govora i ponašanjem te je drugi likovi poštuju", objašnjava Božić, kojega pretjerano ne brinu ni neki anakronizmi, poput, recimo, pogrešnih oklopa.
"Moramo razumjeti da je 'Odiseja' nastala stotinama godina nakon događaja o kojima govori. Ni Homer nije mogao biti sasvim siguran kako je pola tisućljeća ranije izgledala neka kaciga. Dakle, sama 'Odiseja' kakvu poznajemo već je interpretacija, priča koja se prenosila i mijenjala, tako da povijesnu točnost ne vidim kao točku prijepora", govori.
Ipak, film je pogledao s guštom i smatra kako je zabavan, baš poput "Troje" Wolfganga Petersena iz 2004., inspirirane "Ilijadom". Drago mu je i što je potaknuo ljude na čitanje: "Nolanov film tu je napravio veliki posao. Ali i 'Odiseja' je sama po sebi, kao priča, iznimno poticajna. Zapravo, to je pripovijest o čovjeku koji je prošao doista težak ratni put, i to u ratu u koji zapravo ni nije htio ići. Unatoč svim strahotama koje su ga snašle i onome što se zbivalo na njegovom putovanju kući, on i dalje zadržava svoju lukavost, drskost, smjelost kao i katkad malo pretjeranu aroganciju. Odlično je što se ljudi zahvaljujući filmu ponovno vraćaju grčkoj mitologiji. Ona je beskrajno zanimljiva, široka i bogata, potiče nas na razmišljanje o sebi, svom putu, životu i mjestu u svijetu", zaključuje Božić.
Otvori KEKS Pay
