U nedjelju navečer, Hrvatska kulturna zajednica Mainz priredila je književnu večer koja će se dugo pamtiti. Gost večeri bila je hrvatska književnica sa švicarskom adresom, Ivka Ilić Kovačević, čije su životne i književne priče ispunile dvoranu emocijama, toplinom ali i suzama.
Događaj je okupio brojne poklonike pisane riječi i hrvatske kulture. Među uzvanicima su bili Stjepan Kovač, jedan od utemeljitelja Hrvatskog kulturnog društva u Offenbachu, njegov sin Alois Kovač, odvjetnik, te Friedemann Höfig, predsjednik Međunarodnog udruženja Hidden Champions.
Večer je započela nastupom folklorne skupine Hrvatske katoličke zajednice Mainz Fra Filip Grabovac, koja je tradicionalnim pjesmama i plesovima unijela duh domovine u srca okupljenih. Publiku je pozdravila predsjednica HKZ Mainz Jasna Ačkar, istaknuvši kako joj je posebno zadovoljstvo ugostiti autoricu koja „svojim djelima, ali i životom, pokazuje da svaka bol može prerasti u umjetnost i nadu“.
Roman o očevim grijesima i kćerinoj snazi
Program je vodila književnica i urednica Fenix magazina Marijana Dokoza, koja je predstavila autoričine romane Otac kamenoga srca i Majka bez duše te zbirku poezije Pjesme s dušom život piše.
„U Ocu kamenoga srca pratimo Ivonu, djevojčicu koja prerano ostaje bez majke i suočava se s hladnoćom očeva srca“, pojasnila je Dokoza. „To je priča o oprostu, o djetetu koje unatoč boli pronalazi svoj put prema svjetlu.“
Roman donosi snažnu priču o gubitku i traženju ljubavi. Ivona, obilježena očevim pogreškama i vlastitom čežnjom za toplinom doma, kroz život uči kako oprostiti, ali i kako ne ponoviti iste greške. Dirljiv završetak romana, Ivonin nagrađeni maturalni rad posvećen ocu, izazvao je posebno snažne emocije među čitateljima.
POVEZANI ČLANCI
Drugi roman – pogled iz druge perspektive
U drugom romanu, Majka bez duše, autorica istu obiteljsku priču prelama kroz oči mlađe sestre Maje.
„Maja svijet promatra zrelije i svjesnije. Ona razumije da prošlost ne može promijeniti, ali može odlučiti kako će živjeti dalje“, kazala je Ivka Ilić Kovačević, objašnjavajući kako roman govori o iskupljenju i snazi ljubavi koja nadvladava sve nedaće.
Dokoza je istaknula da su obje knjige prožete emocijama koje „čitaju dušu čitatelja“ te da sestre Ivona i Maja postaju simboli otpornosti i ljudskosti. Publika je to potvrdila – tijekom večeri u dvorani se mogao osjetiti muk tišine i povremeni šum maramica.
Uz prozne ulomke, večer je bila obogaćena i stihovima iz zbirke Pjesme s dušom život piše. Neke pjesme čitala je mlada pjesnikinja Ella Bojčetić, koja je publiku osvojila jednostavnošću i iskrenošću interpretacije.
Život koji piše romane
Priča same autorice bila je jednako potresna kao i njezina književnost. Odrasla bez oca, kojeg je izgubila s tek četrdeset dana, i majke koja je radila u Njemačkoj, Ivka je djetinjstvo provela s bakom i tetom „svojim najvećim heroinama“, kako ih sama naziva. Njihova prerana smrt ostavila ju je samu u svijetu, ali i naučila snazi koja će kasnije prožimati svaku njezinu knjigu.
Kasnije se seli u Rijeku, a potom u Švicarsku, gdje i danas živi već četiri desetljeća sa suprugom kojeg je upoznala kad je imala samo 14 godina. „Početak u Švicarskoj bio je težak, osjećala sam se izgubljeno i nevidljivo. No s vremenom sam pronašla svoje mjesto. Danas mogu reći da je Švicarska postala moj drugi dom,“ ispričala je autorica.
Od tuge do stvaranja
Ivkin spisateljski put započeo je riječima njezine kćeri: „Mama, bilo bi šteta da tvoje priče ostanu neispričane.“ Upravo iz te poticajne rečenice rodili su se romani koji danas pronalaze čitatelje diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva.
Na kraju večeri, nakon dugotrajnog pljeska i toplih riječi zahvale, autorica je poručila: „Svaka tuga može postati početak nečeg novog, ako joj se pristupi s vjerom i srcem.“
Publika joj je na to jednoglasno uzvratila: Vrijeme je da napišete knjigu o sebi.