Može li se u samo nekoliko mjeseci izgubiti razum? Pita se to sin kojeg teško uznemiri telefonski poziv oca koji mu javlja da mu je majka, zbog teške psihoze, smještena u psihijatrijsku instituciju. Pitanje je to koje poljulja cijeli njegov svijet, jer nekoliko mjeseci prije toga roditelji su se povukli u mirovinu, iz Londona preselili u Švedsku, rodnu zemlju njegove majke, s preciznim planom da starost provedu u idili seoskog imanja, gdje će uzgajati povrće i loviti ribu u rijeci koja im teče kroz dvorište. No, prije nego što uspije otputovati u Švedsku, junaka ove knjige zatekne i drugi poziv. Majka je uspjela izići iz klinike i hitno dolazi u London. Njezina je priča potpuno drukčija: idile u Švedskoj nema, štoviše, tamo su se zatekli u zločinačkom okruženju i njezin je suprug stao na stranu kriminalaca, koji sada nju proglašavaju ludom kako ne bi bili otkriveni.
Tako počinje roman “Farma” Toma Roba Smitha (Profil, urednica Adriana Piteša, prijevod Saša Drach, 119 kuna), uzbudljivi psihološki triler koji na svakoj novoj stranici donosi i novi obrat uzbudljive priče, vodeći je prema neočekivanom razrješenju. Sada otkriti bilo što preciznije značilo bi pokvariti užitak čitanja, a to bi zaista bilo šteta. Tom Rob Smith je britanski književnik koji je na međunarodnoj književnoj sceni zasjao debitantskim romanom “Dijete 44”. Bio je to prvi dio njegove trilogije o sovjetskoj Rusiji, knjiga koja je bila nominirana za čak sedamnaest uglednih međunarodnih nagrada, uključujući i Bookerovu.
Svjetska kritika ističe da je “Farma” veliki otklon u njegovu radu, samostalni roman, koji nije dio veće cjeline, te često naglašava kako se radi o boljem djelu od njegova prvijenca.“Farma” je zapravo priča o obiteljskim tajnama, te je kao takva lako razumljiva čitatelju iz bilo koje zemlje. U njezinu su središtu nimalo laki obiteljski međuodnosi, pokušaji da se voljeni obrane od neželjenih (ne uvijek nužno negativnih) emocija. Smith zapravo piše uvjerljivu priču na temu: “svaki račun kad-tad dođe na naplatu”, stvarajući pri tome likove koji privlače svojom običnošću.
I to su te krize koje se mogu pojaviti u životu svakog od nas, razoriti ga i usmjeriti sasvim novim putem, baš kao što i pomoć u takvim situacijama može doći od ljudi koji su nam najbliskiji, ali i on onih koji su tek slučajni prolaznici kroz naše živote. Autor gotovo svakom svojom, sjajno odmjerenom, rečenicom naglašava značaj obitelji. Ona je jezgra koja nas oblikuje u ljude kakvi jesmo, ona je naša najveća snaga, ali i slabost. Je li zaista puki slučaj kakvu ćemo kartu izvući u toj lutriji života? Za odgovor na to pitanje morate pročitati “Farmu”.