Filmski program na skalinama Zagrebačke ulice jedno je od omiljenih festivalskih okupljališta na MDF-u., koji se ove godine po 58. put održava u Šibeniku, pod pokroviteljstvom HEP-a i Hrvatske turističke zajednice. Generacije šibenske djece tu su prvi put vidjele neke kultne filmove, a od 1995. selektira ih Željko Šturlić, sadašnji ravnatelj KC Dubrava. Ovaj rođeni Zagrepčanin u Šibeniku se udomaćio, a da ga cijene u Krešimirovom gradu govori i Grb Grada Šibenika koji je dobio prošle godine.
- Sjećam se itekako svog prvog dolaska na festival. Bio je već 35. zaredom. Nakon gotovo 20 godina, od 1974. godine, 1995. stižem u Šibenik. Ratna godina. Preko Senja, autobusom. Kišni dan, predvečer se javljam u kazalište. Gledaju me svi, kao "doša' neki purger za film". Kupio sam kišobran za 95 kuna, kod Jadrana i namakao cipele vlagom hodeći po gradskim kalama. No, već s postavom platna na Gorici vidio sam budućnost filma, pravi mali festivalski Cinestar – govori nam Šturlić. Otad pa do ove godine, na goričkim skalama prikazano je gotovo 290 filmova. Sve te godine, zbog lošeg vremena otkazano je prikazivanje tek 4-5 filmova. Inače, filmovi na Gorici prikazuju se od 1977. godine, a glavni „krivac“ za Šturlićev dolazak u Šibenik bio je Pavle Roca, koji je s njim surađivao. Šturlić je tijekom godina bio i svjedokom promjena u načinu prikazivanja. Prvo je bila vrpca od 16 mm, pa ona šira od 35 mm, a sad je sve digitalizirano.
- Najnoviji medij otpočetka je stvorio vrhunski doživljaj. Kvaliteta projekcije besprijekorna, ton vrhunski, publike sve više i više. Pogodak. Užitak. Ukratko, volim film! Ne pretjerujem, Šibenik ga obožava. Najdječija pozornica na festivalu. Isplatilo se ući u neizvjesnu bitku za to. Uvijek je to bila publika bez premca. Među stotinama njih, koji su sjedili na kušinima i na kamenim skalama, našla se i nekolicina nemirnih i gotovo uvijek sam ih mitio kokicama ili sladoledom da utihnu. Često su bili i čuvari reda. Svi oni i dan danas me pozdravljaju i pitaju onu čuvenu rečenicu: ''Barba, u koju uru će film?' Je l' me se sićate?''. Ta djeca su mi pecala i ribe na rivi ispod katedrale – prisjeća se Šturlić.
Kako je u Šibeniku posljednjih godina sve više turista, tako i stranci sve više gledaju filmove na Gorici. Naravno, oduševljeni su gledanjem pod vedrim nebom. - Jedno od mjerila u odabiru filmova za prikazivanje dob je djece i njegova primjerenost za prikazivanje na otvorenoj pozornici. Uz to, važni su i sinkronizacija i podjednaki omjer animiranih i igranih filmova. Ovo posljednje stvarno je najteži zadatak, jer igranih filmova za djecu ima, ali su našoj kinomreži nedostupni su ili film nije titlan, pa su to dodatni troškovi i nisu zanemarivi. Zadnji kriterij je otkud stiže film. Nastojimo da što više filmova za djecu bude iz produkcijskih kuća zemalja Europske unije – kazao je Šturlić.
Tijekom godina o svojim filmovima pričali su brojni poznati redatelji – Mate Relja, Vinko Brešan, Dejan Aćimović… Djeca su ih obasula pitanjima, a oni su strpljivo odgovarali. Mnogi mali Šibenčani upravo su na Gorici zavoljeli film, i to je samo još jedna od posebnosti ovog jedinstvenog festivala.
