Bilo kuda, Slavka Pavić svuda. Zvuči kao slogan ili šala, ali kad su posrijedi zagrebačka kulturna zbivanja, doista je tako. Ne prođe izložba na kojoj nećete primijetiti par nježnih, znatiželjnih očiju s malim fotoaparatom u ruci. I tako već skoro 75 godina, koliko traje njezina fotografska karijera. Slavka Pavić danas slavi 98. rođendan, ali i dalje svakog dana fotografira Zagreb.
– Od 1951., kad sam se učlanila u Fotoklub Zagreb, do danas nisam stala. I ne napušta me strast. Pratim sve izložbe. Uzmem svoju kamericu i hodam. Sada su mi u fokusu željeznice. Znate, ljudi me pitaju kako smo se upoznali moj suprug Milan Pavić i ja. A upoznali smo se na željezničkom kolodvoru u Zagrebu. Nisam tada ni znala tko je taj čovjek, a putovali smo za Daruvar. Od tada su mi željeznice bliske, a kako se često šećem po krasnoj ruti između Botaničkog vrta i pruge, gdje odradim i fitness, gledam te vagone i vlakove i snimam. Fotografija je poput ovisnosti, nema stajanja. Osim toga, idealna je da se njome bave svi, od sedam do 77, u mojem slučaju i nakon te dobi, samo je u sebi treba otkriti – kazala nam je svojedobno Slavka Pavić, povodom velike izložbe kojom je 2021. u Galeriji Kranjčar obilježavala 70 godina karijere.
Rođena je 20. listopada 1927. u Jajcu. Djetinjstvo i mladost provela je u Daruvaru, a godine 1946. upisala je studij ekonomije u Zagrebu, u kojem se trajno i nastanila. Supruga je legendarnog fotografa Milana Pavića, koji je u fotografiju uveo poetiku smjera nove objektivnosti. Njihova ljubavna priča započela je, kako je spomenula, u poslijeratnom Zagrebu, 1948. godine na Glavnom kolodvoru i nisu se razdvajali do njegove smrti 1986. On je i pobudio i poticao njezinu fotografsku strast. Štoviše, 1950. darovao joj je prvi fotoaparat Rolleiflex. Na nagovor supruga učlanila se i u Fotoklub Zagreb, gdje je odmah njezinu kvalitetu uočio najveći autoritet Tošo Dabac i 1951. uvrstio njezine radove na IX. međunarodnu izložbu umjetničke fotografije.
– Tošo je bio drag, otvoren, bez ograda, krasan čovjek. Odraz njegove osobnosti vidi se na njegovim fotografijama. U Fotoklubu su utorkom i petkom bili klupski dani pa bi netko održao predavanje. Poseban interes vladao je za Tošina predavanja, na kojima su svi šuškali o tome koji film razvija, kojim se razvijačima koristi... U pitanju je bio D76 Kodakov sitnozrnati negativ-razvijač... Svi su htjeli biti poput njega. Živjela sam u tom svijetu, pratila ga, trudila se i nešto naučila – kazala nam je Slavka Pavić.
Od 1951. do danas održala je desetke samostalnih izložbi, sudjelovala na više od 300 grupnih, a radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, MUO-u, Muzeju grada Zagreba, MSU-u, u Etnografskom muzeju u Zagrebu, zbirci Galerije Badrov te brojnim privatnim zbirkama.
Brojnim čestitkama slavljenici, na Facebooku se pridružio i art model Josip Tešija koji joj je svojevrsna muza već niz godina. Napisao je: "Predragoj dami, našoj, mojoj, svemirskoj fotografkinji i suvremenici, gospođi Slavki Pavić kojoj sam pred objektivom vec 14 godina, od srca želim sretan 98. rođendan. Kad me pitaju kakav je osjećaj kad te gospođa Slavka fotografira, uvijek odgovaram: 'Kao da te dotakne sunčana zraka puna neke posebne topline, helija, željeza i kisika...Nestvarno!'
Otvori KEKS Pay
