Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 188
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
14.10.2012. u 12:00

Priča se i piše o suludom tjednu i vikendu u Beogradu, a na Kolarcu, gdje je svirala Zagrebačka filharmonija, baš je sve bilo normalno i onako kako treba biti

Bio je to za Beograd uzbudljiv i napet tjedan koji je beogradski novinar Aleksandar Apostolovski u Jutarnjem listu prošle nedjelje opisao pod naslovom “Suludi vikend u Beogradu”.

Međutim, prošlog petka navečer, u koncertnoj dvorani Kolarčeve zadužbine, gdje mi je kolega Apostolovski premijerno prepričavao svoj članak u nastajanju, nije se događalo baš ništa ni ludo, ni suludo. Naprotiv. Već drugi put ove godine svirala je Zagrebačka filharmonija, otvarajući drugu sezonu ciklusa “Točka, tačka, pika”.

Zagrebački su glazbenici dobili ovacije, ne kurtoazne ili politički motivirane, nego upravo tamo gdje su ih zaslužili. Najveće uzbuđenje izazvao je fenomenalni kineski violinist Ning Feng izvedbom Bruchove Škotske fantazije, u kojoj je najbolji bio i orkestar. Dirigirao je drugi umjetnik kineskog podrijetla, mladi maestro Perry So. Doduše, program je ipak izazvao i za tu vrstu glazbe inače nenormalno uzbuđenje medija: prva točka bila je “Samba da camera” Ive Josipovića. No, za poučavanje novinara pobrinuo se za tu svetu misiju uvijek raspoloženi direktor Beogradske filharmonije Ivan Tasovac. Pred kamerama je izgovorio ovaj komentar: “Koliko ja znam, Ivo Josipović je već najmanje dvadeset godina jedan od najizvođenijih hrvatskih kompozitora, ali, budući da je morao postati predsjednik države da bi njegova muzika izazvala veću pažnju medija, preporučam i srpskim suvremenim kompozitorima da krenu tim putem”.

“E, šta je Toma propustio!”

Inače, Josipovićeva skladba “Samba da camera” doživjela je praizvedbu davne 1985. godine upravo u toj istoj beogradskoj dvorani, na Kolarcu, kada je izvedena u finalu Međunarodnog natjecanja Svjetske federacije Muzičke omladine. Svirao ju je ansambl “Dušan Skovran”, uz direktan prijenos Eurovizije. Skladbe su bile pod šiframa i nitko nije znao tko su autori, a glasalo se iz studija zemalja-članica za Grand Prix. Uz to, dodjeljivana je i nagrada publike, te nagrada međunarodnog žirija. “Samba” je dobila sve tri nagrade, a iznenađenje je bilo veliko kada su otvorene šifrirane omotnice s pravim imenima autora. Naime, znalo se da je jedan od finalista iz Južne Amerike, pošto su mu organizatori kupovali avionsku kartu i za kojeg su svi, zbog naslova skladbe, mislili da je pobjednik. Kad ono, Zagrepčanin Josipović. Slično i veće zaprepaštenje prošlog je petka na Kolarcu svojim dolaskom na koncert mogao izazvati samo srpski predsjednik Tomislav Nikolić. Mogao je barem na taj način pozdraviti Josipovića u Beogradu, kad već neće tako skoro ni na koji drugi. Barem se tako čini. O tomu je sve rekao jedan muški glas iz sredine dvorane. U trenutku kad su se stišale ovacije kineskom virtuozu, čule su se riječi: “E, šta je Toma propustio!”

Iz Jajinaca ravno na Oplenac

Bilo je, istina, podosta elemenata suludosti u Beogradu prošlog tjedna. Zabranjena je još jedna Povorka ponosa, no država je mrvicu dostojanstva odlučila sačuvati barem tako da ne zabrani i provokativnu fotografsku izložbu “Ecce homo”, premda su to od nje složno tražili i patrijarh Irinej i desničarska udruga Dveri. Otvorenje je čuvalo dvije tisuće specijalaca.

A da je ne samo vikend, nego i inače politička situacija u Srbiji prilično “suluda”, potvrdio je sljedećeg jutra upravo Tomislav Nikolić. Najprije je na komemoraciji u Jajincima, na mjestu gdje su nacisti za vrijeme okupacije u Drugoj svjetskom ratu pobili desetke tisuća ljudi, održao gandijevski govor o tome kako mir nema alternativu, kako je svaki rat nedopustiv i koliko je veliko i važno davanje i traženje oprosta. Izrekavši to, Nikolić je s mjesta stradanja tolikih nedužnih Srba i Jevreja i ostalih žrtava nacizma i fašizma otišao ravno na Oplenac, u crkvu-mauzolej Karađorđevića, na svečani državnički ukop u Srbiju vraćenih kostiju princa regenta Pavla, svojedobno za sva vremena izgnanog zbog potpisivanja pakta s Hitlerom. Kratkotrajnost, prolaznost i nepouzdanost Nikolićevih opsjednutosti mirotvorstvom dokazale su potom i njegove nove-stare izjave o Srebrenici.

A što se tiče beogradskog vikenda, očito je bio totalno sulud čim su Hrvati u njemu predstavljali dašak normalnosti. Barem na Kolarcu.

Želite prijaviti greške?

Kupnja

Pretplata