SUBOTA 24. 1.
Između crne udovice i oceana
Srbi na Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj nisu došli s puškom,
nego s loptom. Poskidavši sve nacionalne zastave u Zadru, gradonačelnik
Kolega zacijelo je mislio da se domoljublje pokazuje uskraćivanjem
Srbima svega i na svaki mogući način. Ali kakve god reakcije bile, Srbi
su već pokazali da su Hrvati veći od Kolege. I Mađari, i Francuzi, i
Norvežani, i Kubanci... Postoji vrsta patriotizma koja teži
smanjivanju, stiskanju, grčenju i paničnom gušenju i zmijskom gutanju
svega čega se dočepa. Taj instinktivni, animalni način opstanka upravo
je suprotan ideji Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj, koja
preko njega širi svoj patriotizam bez granica jer se svjetske granice u
njemu mogu rasprostrijeti.. Ali, eto, nije moglo biti da Hrvatska ne
doživi raspon između poskoka i oceana, između crne udovice i plemenite
faune, između onog folklornog prokletstva koje u najgorim inačicama
zaniječe sebe da bi u provaliju egzistencijalnoga prokletstva povuklo i
drugoga, koji treba poslužiti kao brat uzajamne propasti.
NEDJELJA 25. 1.
Ustaštvo ustanoviti kao novac
Pričao mi je politički uznik kako je u spavaonici poput drugih
zatvorenika bio umetnuo karton između svoga i susjedova kreveta da ne
bi disali jedan u drugoga. Kad je to susjed vidio, skočio je na njega i
uzviknuo: “A što, smeta ti moj komunistički zadah, majku ti ustašku!”
Tip je bio obični ubojica s desetogodišnjom kaznom, bio je ubio bivšu
ženu, pravdao se – bila se povezala s političkom emigracijom, ali
“komunistu” ni sud nije povjerovao. I Hrvati hoće staviti karton posred
Savudrijske vale, ali odakle “tim ustašama uvjerljivost”, pitaju se
Slovenci. Pa ako ste u sporu s Hrvatskom ili kakvoj god nevolji, krivac
je – ustaštvo. Kažu – riječ je o prošlosti, o temi za povjesničare. Ni
govora! Recimo, nemotivirana žena odbija vas u krevetu, ljutiti ste,
ali skrešite joj “majku ustašku” pa ćete se smiriti. Stoga bi ustaštvo
trebalo uvesti kao politički novac koji bi imao svoju vrijednost, tečaj
prema ostalim valutama, inflaciju, deflaciju... Ako najveće planetarne
raspikuće Mesić i Sanader uvijek imaju određenu svotu ustaštva kojom
plaćaju svoje tako goleme dugove hrvatskome narodu, zašto je ne bi
imali Slovenci i pohotni muž kojem je “žena okrenula leđa u krevetu”!?
PONEDJELJAK 26. 1.
Znanstveni pjevač zabavne glazbe
Pošto je za naivne, priglupe i, na žalost, patnike pune lažne nade,
znanstveni pjevač zabavne glazbe Ivica Đikić “izumio lijek protiv
raka”, napao je još jedan karcinom – nasilje u Hrvata. Stao je na čelo
akcije protiv toga zla, a svojim potpisima i edukacijom pomoći će i
stotine hrvatskih znanstvenika širom svijeta! Nikad takve akcije
nasilje nisu smanjile, one su samo alibi društva za nedjelotvornost.
Svatko zna da je za suzbijanje nasilja najvažnija dobro organizirana
policija i cio represivni sustav, no kako se u nas baš sve pretvara u
estradu, šlager, zabavu, zašto se u show ne bi pretvorila i borba
protiv nasilja!? A za to je Ivan Đikić “dušu dao”. U medijima ga ima
više od Severine i Olivera zajedno, govori tako da nikad ništa ne kaže,
a tome pridaje toliko značenje da bi mogao govoriti vječno i da ga je
šteta prekidati, nacionalna šteta kao kad bi se zaustavio tok Dunava. A
što je zapravo svrha te Đikićeve nametljivosti. Iz ionako iscijeđene
društvene kese iscijediti još koji milijun za MedILS u Splitu! Zna
Matan kojim putem udariti!
UTORAK 27. 1.
Silajdžić logore ne zatvara
Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH i predsjednik stranke za BiH,
političar je savršene pojavnosti, svjetskih obrazovnih referencija i
ugleda. Pravilnih crta lica poput nekih časnika iz Hitlerova okružja,
tečna u govoru, logična u zaključivanju, nepokolebljiva u načelima –
kako ga mediji ne bi voljeli! Pogotovo ljevičari na HTV-u (Stanković
itd.), koji uživaju kad tko tako vješto plete vijence za sudbinu Hrvata
u BiH. Što se ispod toga vanjskoga šarma krilo u Silajdžićevoj
unutrašnjosti u vrijeme rata u BiH? Krilo se, kako ga sad na sudu u
Mostaru optužuje hrvatska udruga “Libertas”, ni manje ni više nego
dvije stotine logora koje je bio osnovao za nebošnjake i u zločinačke
svrhe. Danas je poznat kao veliki borac za BiH, kao najžešći protivnik
svake hrvatske i srpske posebnosti u toj državi i, dakako, kao čovjek s
najjačim spregama i vezama u svijetu koji želi što islamskiju, što
fundamentalniju Bosnu i Hercegovinu. Vidjet će se kakav će biti ishod
tužbe protiv Silajdžića, ali već sada je vidljiva činjenica koja
potvrđuje njegov ratni kontinuitet: u svom mentalnom sklopu, političkim
postupcima i izričaju Haris Silajdžić svoje ratne logore do danas nije
zatvorio!
SRIJEDA 28. 1.
Kako sam gledao Dnevnik
Otkad sam u bolnici, već gotovo mjesec i pol dana, HTV-ov Dnevnik
gledao sa samo dvaput. No prije dojma evo jedne zgode. U jednom
dalmatinskozagorskom selu sagrađen je pločnik s rasvjetom, a jedan
umirovljenički bračni par koji se iz Zagreba preselio u zavičaj novim
se nogostupom često šetao. Povratniku iz Zagreba zabrinuti brat jednom
reče: “Čuj, de ti malo smanji te šetnje gore-dolje, gore-dolje!”
“Zašto?” izneneadi se strastveni šetač. “Ti si zaboravio, ovo ti je,
dragi moj, selo, i po selu se već priča da ni s tobom ni sa ženom nešto
nije u redu, da ste malo skrenuli, da ne kažem poludjeli.”
Prešutjet ću tko su bili voditelji Dnevnika koji sam gledao dvaput u
mjesec i pol dana, ali bogme kad sam ih ugledao, možda nisam bio daleko
od pomisli kako pripadaju apsurdnom ponavljanju kao i spomenuti šetači
kojima su seljaci njihovo beskrajno gore-dolje, gore-dolje upisali u
bolest, glas čiju je stigmu vrlo trško podnositi. Ne znam je li se
bračni par vratio u Zagreb.
ČETVRTAK 29. 1.
Hoće li im se suditi u Nürnbergu?
Recesija u Europi, recesija u Americi. U tim riječima ima jezičnoga
šarma koji istodobno bol označava i ublažava. Međutim, za stravu
propalih tisuću milijardi dolara, za propast proizvodnje i prodaje,
netko je kriv, netko s imenom i prezimenom (bankari, državnici,
ministri, vlade...). Nisu krivi ni uragani, ni tornada, ni tsunamiji,
ni kiše, ni snjegovi, ni globalna zatopljenja. Krivi su zločinci zbog
kojih će patiti stotine milijuna ljudi. Gdje su oni sada? Metaforički
govoreći (zašto ne i bez prenesenog značenja!?) hoće li im se suditi u
Nürnebergu, kriju li se možda u zakloništima južnoameričkih i
drugih diktatura!? Naravno, jasno je što ih iskupljuje i čini
“nevinima”. Oni su bili vjernici najvećeg suvremenoga božanstva –
novca, u njegovu su slavu do beskraja uvećavali njegovu moć, makar i
nestvarnu, pa makar i onu koja je pokazala da je to božanstvo najveća
laž. Svijet je u godinama poslije Drugoga svjetskoga rata, samo što to
ne želi priznati, jer ne želi priznati da je monstruozni financijski
zločin bio jednako sulud kao monstruozni zločin Adolfa Hitlera koji je
uništavao svijet uvjeren u svoju nepobjedivost i svemoć.
PETAK 30. 1.
Mate Laušić ima svoju priču
Svjedok
Haaškog tužiteljstva protiv hrvatskih generala Mato Laušić ima svoju
priču. Bit će da je počela u komunizmu kojemu je bio beskrajno vjeran.
A možda je i u Domovinskom ratu bio s tim uvjerenjem, pa i s istim
motivima i ulogama koje su mu bile namijenjene u Jugoslaviji. Tako bi
svjedočenje u Haagu moglo biti završni posao u jednoj dosljednoj
karijeri. Zacijelo je izazvao gnjev i prezir stotina tisuća ljudi. No
za takva domoljuba nema većeg užitka od zadovoljstva koje obuzme
naručitelja izdaje. Govoreći u prenesenom značenju, taj mu užitak
ličnost čini uspravnom kad ga već priroda nije obdarila tom
normalnošću. Možda će se tko pitati tko će se ubuduće s tim čovjekom
rukovati, popiti piće, prošetati gradom. Naivno pitanje! U Hrvatskoj
nitkovluk ima šarma i privlačnosti, što nije ništa drugo nego strah. On
će zacijelo sačuvati određeni ugled, biti nazočan i u medijima, jer
uskratiti medije protivnicima Hrvatske prijestup je protiv slobode
javne riječi. Dakle, uskoro bismo ga mogli očekivati!? U “Nedjeljom u
dva”, emisiji kojoj je namijenjeno redovito ljevičarsko obeščašćivanje
svetoga ozračja nakon mise i nedjeljnog obiteljskog ručka.
TJEDNA INVENTURA
