Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Biznis Agrokor - stvarno stanje

Kolaps Agrokora - stvarno stanje i priča za javnost: Država je postala premala da pomogne Agrokoru

Todorić se znao narugati i novinarima, i analitičarima, i političarima koji ne razumiju kako gospodarstvo funkcionira. O Agrokoru u godinu dana prinudne uprave razgovarali su novinari vodećih medija koji su o tome izvještavali od početka izbijanja krize
10. travnja 2018. u 11:17 6 komentara 2842 prikaza
Foto: Boris Ščitar
Pogledajte galeriju 1/18

Što se događalo u godinu dana prinudnog upravljanja Agrokorom, kojim su informacijama raspolagali mediji i kako su ih “pakirali” za javnost, ali i što bi se dalje moglo događati, bila je tema jučerašnjeg Večernjakova okruglog stola.

London: Ivica Todorić u pratnji supruge Vesne stigao na raspravu o izručenju Hrvatskoj WESTMINSTERSKI SUD Sutkinja brzo završila ročište, 20. travnja objavit će hoće li izručiti Todorića Hrvatskoj

U iščekivanju današnjeg potpisivanja dogovora o modelu isplate graničnog duga za dobavljače o tim su temama bez dlake na jeziku razgovarali novinari vodećih hrvatskih medija koji su o tome izvještavali od početka izbijanja krize, no evocirali su i sjećanja na razdoblja koja su joj prethodila, povezujući uzroke i posljedice: Mladen Sirovica s HRT-a, Ivan Hrstić s N1, Marina Šunjerga iz Večernjeg lista, Frenki Laušić iz Slobodne Dalmacije, Jasmina Kuzmanović iz Bloomberga, Boris Mišević s RTL-a i Dalibor Špadina s Nove TV. Je li se početkom prošle godine mogla naslutiti dubina Agrokorovih dubioza i kako je bilo moguće da kompanija izlistana na burzi tako dugo prikriva stvarno stanje, milijun je puta postavljeno, no neizostavno pitanje, na koje Večernjakova novinarka Marina Šunjerga odvraća da su razmjeri Agrokorove prezaduženosti bili razvidni, ne samo 2016. nego i ranije.

Bloomberg prvi o krizi
– To je bio model poslovanja u kojem se dotad pokušavala postići ekonomija razmjera na našem tržištu, bez većih tranši kreditiranja, ali i bez prepuštanja udjela u vlasništvu. Da, moglo se vidjeti već i ranije; uz kredite s kamatom od deset posto, morali ste zaraditi 11 ili 12 posto da to platite – pojašnjava novinarka, uz napomenu da su s tim dugovima kompanije dovedene na tehnološku razinu uz koju su i danas konkurentne na tržištu, iako neko vrijeme u njih nije ništa uloženo, a i maloprodaja funkcionira.
– I ja sam, kao i druge kolege, slušala da je Agrokor opasna firma i da se s razmjerima njegova utjecaja ne može mjeriti ni propast Lehman Brothersa jer zapravo nema čovjeka u Hrvatskoj koji nije na neki način u dodiru s Agrokorom – komentirala je novinarka Bloomberga Jasmina Kuzmanović. Ističe da su u siječnju 2017. “bloombergovci” imali tu prednost da su mogli pisati o tome i dok se još nije znalo što će biti – Agrokor im nije bio među oglašivačima.

– Prvi veći tekst o Agrokorovim problemima imamo u siječnju 2017., a 3. veljače objavljujemo tekst “Dok padaju obveznice, investitori se pitaju što se događa” – prisjeća se J. Kuzmanović i dodaje da se prekretnica u komunikaciji dogodila nekoliko tjedana poslije, “famoznom” konferencijom ruskog veleposlanika Anvara Azimova. O tome zašto Todorić nije realizirao inicijalnu javnu ponudu dionica (IPO), Ivan Hrstić s televizije N1 kaže kako onaj koji raspisuje IPO mora transparentno objaviti podatke, a on to nije bio spreman.

– Odustajanje od IPO-a bio je pokušaj prikrivanja onoga što se zbivalo, ne samo investitora nego i nekih članova uprave. Sigurno svi nisu znali sve, a Todorić je sigurno i od samoga sebe skrivao istinu jako dugo – smatra Hrstić.
Prema informacijama kojima je on dotad raspolagao kao novinar koji je pratio Agrokor slutio je, kaže, da bi problemi mogli doći početkom 2018., ali priznaje da nije ni pomišljao da bi to moglo biti već početkom 2017.
– Onaj trenutak kad smo saznali da se Todorić odvažio zatražiti pomoć odlaskom u Banske dvore, iako je od države već primao pomoć na razne načine, bio je prijeloman. Možda smo mi pisanjem tada ubrzali njegov pad, ali i da nismo ništa napisali, to bi se dogodilo – komentira Hrstić. RTL-ovac Boris Mišević podsjetio je na trenutak kad je Todorić na 20. katu Agrokorova tornja dao izjavu o IPO-u. – On je rijetko govorio, a kad je davao izjavu o IPO-u, rekao je: “Moja obitelj nije išla nikad za novcem, nije nam trebao novac.” Za Todorića je takav način dizanja tvrtke na višu razinu bio „svemirski“ – kaže Mišević.

Nelogično preuzimanje
Umjesto toga, zadužuje se u Sberbanku, što hrvatski mediji u tom trenutku pozdravljaju. Mišević komentira kako su novinari o tom kreditu pisali u superlativima.
– Agrokor se dotad zaduživao po puno većoj kamati, zato je tih šest posto bio uspjeh. Pa radujemo se svakom refinanciranju države po nižoj kamati! Tad se finalizirala akvizicija Mercatora, znalo se da treba novac za to, i postojali su opravdani razlozi za podršku transakciji – replicirala je Miševiću M. Šunjerga. Preuzimanje Mercatora, koje je višekratno apostrofirano kao kamen koji je Agrokor potegnuo na dno, Mišević smatra nelogičnim: normalno je da se preuzima kompanija kad se investira, gradi biznis, ali kad se refinancira svoj dug, nije mi to baš normalno.

– Za preuzimanje Mercatora Todorić je bio spreman dati 221 euro za dionicu, poslije je platio manje, ali i to je bilo puno više nego što je trebao. Ta velika želja za širenjem u regiji, zapravo je to bilo ono što ga je pokopalo – zaključio je Mladen Sirovica s HRT-a.
Frenki Laušić, novinar Slobodne Dalmacije, prokomentirao je razloge smanjenja rejtinga koncerna od agencije Moody’s.

– Dva su razloga za smanjenje rejtinga: prvo, konsolidirani prihodi tvrtke bili su ispod razine prethodne godine, kao i operativna dobit. A drugi je razlog amaterska greška u restrukturiranju duga krajem 2016. kojom se vlasnička obveznica Ivice Todorića vezala uz kredit za restrukturiranje od oko 900 milijuna eura. Dotad ona nije ulazila u dug Agrokora – pojašnjava Laušić i navodi da su u tom trenutku porasli kreditni koeficijenti Agrokora i pao mu je kreditni rejting. A da bi apsurd bio veći, u trenutku kad je podizao kredit za refinanciranje, on mu službeno nije trebao, osim ako ga je mogao dobiti po jeftinijoj cijeni od dotadašnjeg zaduženja.

– Krajem 2016. pojavljuju se prve informacije da tvrtka ima veliki problem s likvidnošću. Mainstream mediji nadali su se da će tada prodati Jamnicu ili neku drugu tvrtku jer za IPO nije bilo vremena, a Todorić ga nije ni htio – kaže Laušić te navodi razloge zašto se ništa od toga nije dogodilo.

Ivica Todorić Trk londonskim ulicama Todorić ponovno bježao od novinara, skrivao se kišobranom

– Prvi je razlog psihološki – otac imovine ne da svoje dijete, drugo – jer bi morao staviti karte na stol i svi bi vidjeli kako stoje računi: vidjelo bi se da su sredstva za pripremu IPO-a potrošena na druge stvari. Usto, tvrtke u koncernu toliko su bile premrežene jamstvima da ih se nije moglo brzo skinuti i prodati. A tad je još značajno precjenjivao svoje tvrtke i za Jamnicu tražio 800 milijuna eura, a nudili su mu 400... – analizira Laušić. Novinari su otvorili i temu o izostanku Todorićeve komunikacije i bi li, da je postojala, mogla nešto uopće promijeniti.
– Meni je zaprepašćujuće zašto nije pokušao prodati priču da ima financijera koji će ga spasiti. Spominjali su se usputno neki Kinezi, Korejci, ali to je sve i na prvi pogled bilo neuvjerljivo. Zašto nije pokušao uvjeriti javnost da nešto pokušava?! – retorički je zapitao Hrstić. J. Kuzmanović usporedila je situaciju sa slučajem propasti talijanskog Parmalata te podsjetila kako je obitelj Tanzi svaki dan “ubijala” javnost konferencijama za medije.

– A on se zapravo uopće nije pojavio, dao je samo ono priopćenje, a njegov glas uopće nismo čuli, iako bi to nešto značilo. Zapitala sam se kad smo čuli zadnji put taj glas – čini mi se 2015. na presici o nekoj aplikaciji... – prisjetila se Bloombergova novinarka, uvjerena da bi bilo koja komunikacija bila bi dovoljna da smanji paniku, a i Hrstić smatra kako bi se, da je postojala komunikacija, kriza dogodila danas, a ne prije godinu dana. Frenki Laušić kolegama je poručio da se, kad govore o tome, moraju staviti u Todorićevu kožu:

– Pa on je bio uvjeren da se događa međunarodna medijska zavjera protiv njega, što bi on uopće rekao medijima?! – zapitao je Laušić. Hrstić je replicirao da on zapravo ne bi isključio teoriju zavjere te da je relevantno pitanje tko bi Todorića htio rušiti...
– Pa ako postoje neke struje koje rade protiv tebe, upravo je to situacija u kojoj trebaš sam komunicirati. Nedostajalo je njegovo obraćanje svojim partnerima, dobavljačima, vjerovnicima... Dobavljači su dobili premalo i prekasno. I zato su krenuli u blokade – komentirala je M. Šunjerga, a nakon toga uslijedila je psihološka analiza Todorića koja bi mogla potkrijepiti pozadinu njegovih poslovnih odluka.

Zaštićen 20 godina
Dalibor Špadina s Nove TV ocijenio ga je u kontekstu “muljaža koje je radio da bi povećao svoje vlasništvo, kompaniju”, što se otkrilo kad je krenula revizija:
– Psihološki moment Ivice Todorića oblikovan je pod utjecajem zbivanja od 1990-ih koja su od njega napravila čovjeka koji je u stanju zanemariti postulate ekonomije iz iracionalnih razloga. Razmišljao je u modusu: ja sam gazda i stvaram najveću kompaniju u regiji, a to što je stvara na skupim kreditima i što će propasti je zanemario... – kaže Špadina dodajući da je Todorić bio zaštićen 20 godina pa je možda mislio da će se to događati i dalje.
– I ja sam mislio da će mu pomoći... - ustvrdio je Špadina.

Ivan Hrstić argumentira kako je Todorić vjerovao da kriteriji kreditiranja u njegovu slučaju zapravo ne igraju ulogu: znao se narugati i novinarima, i analitičarima, i političarima koji ne razumiju kako gospodarstvo funkcionira.
– Ali kad dođeš pred zid, očito ti kriteriji postaju nezanemarivi – zaključio je Hrstić.
Da nije sve bilo negativno, podsjetio je Mišević konstatacijom kako Todorić novac nije potrošio na neke stvari na koje nije trebao, nego je kompanije podigao na tehnološku razinu koja je bila zavidna i konkurentna, da stvori privid kako je izvanserijska i tako ubije konkurenciju. U pogonima su bili roboti koji sami rade, bez ljudske pomoći, „razmišljaju“...
– A je li to bilo ulaganje u posao koji to ne može sam vratiti? A koliko je još bilo usputnih priča o popratnim projektima... – primijetio je Hrstić na što su kolege počele nabrajati: Daruvarske toplice, četiri kina u Beogradu...
Večernjakov moderator, zamjenik glavnog urednika Mislav Šimatović, upitao je kolege koliko su ti projekti bili vraćanje usluga...
– Mnogo su ga puta političari ugurali u neke poslove, pozivom: “Ivica, spasi.” Ma, trebao je biti “too big to fail”, ali je država u jednom trenutku postala “to small to help” – duhovito je primijetio Hrstić. Na Šimatovićevo pitanje treba li nama uopće toliko veliki sustav pod kontrolom jednog čovjeka, M. Šunjerga je odvratila da Ivici Todoriću treba odati priznanje jer je veliki prostor dao domaćoj industriji koja to nije iskoristila na pravi način.

– U tih deset godina trebali su financirati svoj izlazak na tržišta izvan Hrvatske i postati manje ovisni o Todoriću. A na žalost, danas se vraćamo na naše mikro tržište, nemamo više nijednu kompaniju i sustav koji bi mogao omogućiti da postanemo regionalni igrač – poentirala je Večernjakova novinarka dodajući da za takvu strategiju nije bilo drugog načina nego se preinvestirati.
– A sad smo od lovca postali lovina – zaključio je Hrstić.

Andrej Plenković ZVONIMIR DESPOT Poduzetnici bi trebali zagalamiti – i mi smo Agrokor!

Frenki Laušić našalio se da su Šunjerga i Hrstić nesvjesno upali u filozofiju Ivice Todorića.
– A Agrokor nije Ivica Todorić! Tamo će se sad promijeniti vlasnik, a Agrokor nastavlja funkcionirati. Todorić je maknuo i EBRD iz vlasništva jer su mu oni prigovarali da mora specijalizirati maloprodaju i da takav sustav ne može funkcionirati. Rekli su mu: “Nitko takav sustav dosad nije razvio, gospodine Todoriću, pa ne možete ni vi.” I za Moody’s je rekao da pojma nemaju o rejtingu, da on zna, da najbolje poznaje i regiju, i Tursku... Eto, ispostavilo se kako zna – istaknuo je Laušić te dodao da su se svi nadali da će on to u nekom trenutku prodati tvrtku, pogotovo nakon Mercatora kad je bilo jasno da on više zapravo nije vlasnik jer je založio obveznice.

– A on rekao; “E, neću!” – podsjetio je Laušić.
Sirovica je optimistično primijetio da bi stvari koje su se saznale u posljednjih godinu dana, i o odnosu s dobavljačima koji su, smatra, od takvog odnosa imali koristi, mogle natjerati i druge kompanije da se restrukturiraju, jer je takvo poslovanje neodrživo. – Ne mora biti loše, naše gospodarstvo od toga može i profitirati – uvjeren je Sirovica.
Kad se razvio razgovor o pokušajima gašenja požara dovođenjem prinudne uprave i usklađivanju interesa svih vjerovnika, J. Kuzmanović vratila se na paniku koja je nastala nakon konferencije ambasadora Azimova, gdje su se novinari prilično razilazili u interpretaciji poruka koje je želio poslati.

Propao tržišni lex Agrokor
– Na toj konferenciji za medije Azimov uopće nije imao namjeru govoriti o Agrokoru, a i njegova je prevoditeljica krivo prevela rečenicu: nije rekao da neće dati novac, nego da neće, osim ako trebaju zaštititi svoje dosadašnje ulaganje. To je puno drukčija formulacija od one da će uvjetno dati ako se budu ispunjavali dotadašnji uvjeti. Rusi su zapravo poslali poruku da se može spasiti Agrokor, a izvješća na temelju prijevoda govorila su suprotno – razjasnio je Hrstić koji prilično dobro poznaje ruski jezik. Premda jedan dio kolega nije bio previše uvjeren u “izgubljenost u prijevodu”, J. Kuzmanović je poentirala da je nakon “presice” ipak stiglo onih 100 milijuna eura iz Sberbanka, i prije lex Agrokor. Za Laušića je enigma zašto nije uspio dogovor o kreditu od 300 milijuna eura iz “stand still” aranžmana, kad je u tvrtku već došao konzultant Antonio Alvarez.
– Samo 15 do 20 posto dobavljača i neke manje banke nisu pristale – zamislio se novinar Slobodne Dalmacije, dok je B. Mišević konstatirao da je tada ministrica gospodarstva Martina Dalić već imala razrađen model lex Agrokor.

– Dolazimo do ključnog momenta – 10. travnja 2017. – lex Agrokor. Iako sam bio skeptičan prema bilo kakvoj intervenciji države, kako je vrijeme odmicalo, sve sam više uvjeren da je to bilo jedino rješenje koje je moglo funkcionirati. I Plenković je tu na velikom testu, i mislim da ga je uspješno prošao – smatra Mišević. Govoreći o razlozima neuspjeha “stand stilla”, prije donošenja lex Agrokor, M. Šunjerga napominje da dobavljači nisu imali povjerenja u takav aranžman u kojem se moraju čak tri mjeseca suzdržati od prisilnih naplata.

– Nijedna kompanija u Hrvatskoj, veća ili manja, nije bila spremna čekati još tri mjeseca. Zato je “stand still” aranžman i propao. Prvi put kad je VTB komunicirao o “stand stillu”, inzistirali su da iza njega stane država, baš da dobavljači ne naprave ono što su napravili. Dobavljači su tad imali veće povjerenje prema svojoj državi i Vladi, a i Todorić je potpisao lex Agrokor, jer je pretpostavljao da će bolje proći nego u stand stillu – zaključila je Šunjerga. Na to je Hrstić otkrio da Ivica Todorić zapravo nije došao tražiti pomoć u Banskim dvorima, nego mu je Božo Petrov “prodao priču” da ga zove premijer, a premijeru je rekao da ga traži Todorić.
– On jest tražio novac, ali nije ista interpretacija – kaže Hrstić.
Špadina je konstatirao da i tržišno rješenje koje predstavlja “stand still” u odnosu na državno ima manjkavosti jer bi ga neke manje banke išle probijati, zbog čega su svi odustali.

– Da, to je bio tržišni lex Agrokor – potvrdio mu je Laušić, dok je Šunjerga podsjetila da je od početka priče o 300 milijuna eura Sberbank poručivao da neće pristati ako ne dovedu svog čovjeka za restrukturiranje, a u tom trenutku doveden je Alvarez.
– Netko je na početku obraćao pažnju na to da Rusi ne vode igru. A neke stvari su se i riješile na način na koji ne bi da su Rusi vodili igru od početka – primijetio je Hrstić. Novinari su se i našalili oko percepcije Alvarezova lika i djela u javnosti, što je Mišević nazvao sapunicom koju će pamtiti cijelu karijeru, proglasivši i ostatak glavnih likova te sapunice – Todorića i prisilnog upravitelja Antu Ramljaka, karizmatičnim likovima. Poentiranje priče donošenjem lex Agrokor predstavljeno je, kaže Špadina, izjavom Dalić s figom u džepu, konstatacijom da su pripremili zakon koji nije smišljen za Agrokor.
– A onda mi siroti novinari brojimo zaposlenike po hrvatskim firmama... To izaziva dodatnu konfuziju i cijelu priču ispunjava sumnjom. Kasnije kaže: “Evo, spasili smo stvar, donijeli smo lex Agrokor i ja sam za to odgovorna” – kaže Špadina.

1 / 12
London: Ivica Todorić u pratnji supruge Vesne stigao na raspravu o izručenju Hrvatskoj
Fabris Peruško i Sergej Volk Nagodba vjerovnika dogovorena Sberbank i VTB bank preuzimaju kontrolu, imat će 44% Agrokora Novi blog iz Londona Todorić podnio kaznenu prijavu protiv Dalić i Ramljaka zbog zločinačkog udruživanja Agrokor feljton Agrokor – 7. dio Bitka je počela lani uoči Uskrsa, a Ramljak je imao 4 dana da 'stvori' novac

Što donosi sutra?

Što će se ubuduće događati s Agrokorom potpiše li se danas dogovor? Mišević je mišljenja da će dobar dio kompanije preuzeti netko tko se bavi “core businessom”, a Špadina da će regionalna Agrokorova priča nestati, a tvrtka se rascjepkati. Laušić poručuje da to ne znaju ni budući vlasnici. M. Šunjerga vjeruje da će Sberbank, VTB i Knighthead nastojati zadržati konsolidirani koncern jer takav može donijeti više dobiti u budućnosti: u ovom je trenutku obezvrijeđen i pojedinačne kompanije bi se teško prodale po tržišnoj vrijednosti, a novi vlasnici imaju dovoljno novca i sposobnosti da pričekaju koju godinu da ojača. I u budućnosti ga vidi u potencijalnom regionalnom okruženju. Hrstić se nada da ruska državna banka neće upravljati Agrokorom iako sve ide u tom smjeru, i vidi to kao rusku geopolitičku polugu, za koju bi dali i više novca u vjetar. J. Kuzmanović ne vjeruje u ideju očuvanja jedne kompanije, zbog prijetnje lex Agrokor i za budućeg vlasnika, kao ni Sirovica koji sumnja u zadržavanje dugoročnog vlasništva ključnih financijskih vjerovnika.

ADRIS GRUPA PORUČUJE: Model namirenja nije pravedan

Dok je izvanredni povjerenik Agrokora Fabris Peruško koalicijskim partnerima Vlade Andreja Plenkovića objašnjavao nacrt sporazuma na kojem bi se trebala temeljiti nagodba vjerovnika, rovinjska kompanija Adris Grupa, pod vodstvom Ante Vlahovića, izvijestila je javnost da je njezin Nadzorni odbor podržao sve poteze koje je uprava poduzimala u zaštitu svojih interesa. Adris Grupa potražuje milijardu kuna od Agrokora i ima razlučna prava, a početkom godine osporili su 10 milijardi kuna tražbina vjerovnika koji su sudjelovali u roll-up aranžmanu.

Upravi Adrisa dana je podrška da ustraje na pravnoj zasnovanosti cijelog procesa te, svakako, na načelima jednakopravnosti svih vjerovnika i poštenijem pristupu, piše u priopćenju pristiglom iz kompanije u kojem se objašnjava da model namirenja Adris drži modelom u kojem bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekvalitetnih jamstava od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava. Nadzorni odbor i poslovodstvo tvrtke zadovoljni su prihvaćanjem Adrisovih argumenata u najširoj javnosti, a posebno činjenicom da i rješenje suda o utvrđenim i osporenim tražbinama, od 15. siječnja 2018., u svojem obrazloženju upućuje na problematičnost primjene tog modela – priopćila je Adris Grupa. Istaknuli su da je cilj osporavanja bio pokrenuti raspravu o tome daju li tražbine koje su prestale postojati zbog pretvaranja u roll-up kredit pravo glasa. Adris je prvo osporio sve tražbine, ali nakon što su Zagrebačka i Erste banka dostavile podatke o tome koje su tražbine i u kojem iznosu namirile sudjelovanjem u roll-up, Adris je precizirao osporavanje. Tada su povukli osporavanje Zagrebačkoj banci u vrijednosti od 1,7 milijardi kuna te Erste banci za oko 240 milijuna kuna.

– Što se pak tiče „obvezničara“, podataka o tome kada su kupljene obveznice i jesu li i koliko isplaćene ugovorom o roll-up kreditu te jesu li i kako imatelji obveznica ovlastili skrbnika na podnošenje prijave potraživanja i zastupanje u izvanrednoj upravi nemamo, stoga nismo izmijenili svoje osporavanje – objasnila je rovinjska kompanija. A dok Adris upozorava da nisu zadovoljni modelom namirenja, koalicijski partneri potvrdili su da je model dobar. Tijekom dana članovi privremenog vjerovničkog vijeća trebali bi potpisati sporazum. Kako je Večernji list pisao, u njemu neće biti izračuna ni konkretnih brojki, ali ruski kreditori Sberbank i VTB bank trebali bi u novom holdingu imati 44 posto udjela, Knighthead Capital oko 12 posto, ostali obvezničari još toliko, domaće banke oko 10 posto, a dobavljači i Adris osam posto. (Marina Šunjerga)

Plazma keksi
BAŠ KAO NEKADA
Stvari koje se godinama nisu promijenile, a svejedno ih obožavamo
  • Deleted user:

    dalicka je vodila nemilosrdnu borbu za radna mjestu....agrokor je sada spasen ....to je ekonomski vic desetljeca ...tek sad ce zavrsiti kao agrokomerc iz velike kladuse...ali na nacin da ce vrlo mali broj napuniti racune i dzepove a vecina ce otici ... prikaži još!ici i iseliti u inozemstvo zahvaljujuci mudroj ekonomskoj politici vlade ....kakva smo ni drzava ako nismo u stanju financirati nilijardu eura za 30 000 radnih mjesta....

  • Avatar southman
    southman:

    Rusi će održati Agrokor i preko njega ostvariti regionalni utjecaj. Amerikanci će svoj udio prodati rusima da steknu potpunu kontrolu nad kompanijom, a ovi im se zauzvrat neće više petljati u LNG na Krku i vjerovatnom kupnjom INA-e ( u ... prikaži još! energetski sektor ). Premali smo i presiromašni da se tome usprotivimo. Zadržavanje radnih mjesta i otvaranje novih je najvažniji cilj za Hrvatsku. Sa druge strane ostvariti ćemo partnerstvo i sa jednima i sa drugima što je dugoročno politički isplativa opcija. Prvi test će biti rješavanje situacije u BiH !?

  • feel_the_coruption:

    Uz ovakve novinare koji se prodaju za par tisuća eura, kako da ljudi dođu do kvalitetnih informacija ? 2016 se sve znalo, samo se čekalo kad će puknuti...