Kako je divno da se u životu često smjenjuju asocijacije i sjećanja. Danas pišem 50. rubriku i moram kazati da sam je na vrijeme predao, iako po najvećem nevremenu prolazim kroz zametenu snijegom Liku preko Gospića na otok Pag, gdje na Općinskom sudu branim jednog mojeg prijatelja. Prolazeći Likom nisam mogao a da se ne sjetim da je na današnji dan 1896. godine (rođen u okolici Gospića) umro u Zagrebu jedan veliki hrvatski ideolog, političar i književnik, te osnivač Stranke prava, Ante Starčević. U doba kada je živio i radio u Zagrebu, biti protiv politike Habsburške Monarhije ili pak protiv politike u crkvi bilo je zaista hrabro.
Stari Zagrepčani su međutim u tom razdoblju uglavnom uživali u krčmama, gostionicama i pravim austrijskim kavanama, gdje su pojedini političari držali burne govore, imali svoje stolove, dok je uglavnom gradska sirotinja upražnjavala svoj društveni život u "birtijama" (bircauz - krčma) koje su svakodnevno nicale, te spuštale iz Gornjeg u Donji grad. Interesantno je da je tadašnji društveni život Zagreba bio daleko bolji nego danas. Nekada su sasvim slobodno za istim stolom u gostionici ili kafiću sjedili, kako zapisi kažu, suci (juriduši), odvjetnici, što je bilo normalno, dok se još danas nerado sjećam kako je B. Cukon (tada okružni tužioc) zabranio tužiocima da ulaze u omiljenu gostionicu "Lažni svjedok", gdje su sjedili zajedno suci i odvjetnici.
I uz nerazuman protest sveučilišnog profesora sociologije (J. Kregar), koji je ovih dana izjavio da je opasno da nakon rasprave ove profesije, dakle suci, državni odvjetnici i odvjetnici sjede zajedno. Bez obzira na njegov protest, sada se većinom zajedno nalazimo u Petrinjskoj ulici u kafiću "Cup". U doba kada je A. Starčević živio u Zagrebu su se otvarale i uz silan revolt Monarhije divne secesijske kavane od kojih je jedna od najljepših kavana "Corso" u Ilici.
Socijalna osjetljivost i mecenstvo ugostitelja ostali su poznati po tome što su mnoge gostionice u Zagrebu davale besplatnu hranu siromašnim gimnazijalcima i studentima, uz zahvalnost i već poznati zagrebački pozdrav "ljubim ruke" koji se kasnije iskrivio u "ke...!". Danas studenti, kao što smo čitali, prodaju za 200 kuna svoju spermu za spermobanke. Mnogi Zagrepčani su bili šokirani tom istinom, a još više kada je vjerojatno jedan student ispisao grafit: "Darujem spermu i besplatno ugrađujem!". Zagreb je uvijek bio studentski grad, pun humora i veselja, a ja neću nikada zaboraviti kao ni moji prijatelji koliko puta nas je na Šalati u gostionici koju smo zvali "Kod Pere Ustaše" besplatno nahranio.
Nećemo zaboraviti ni restauraciju "Dragec" ili pak "As" na Zelenjaku, zatim Baru i Rudeka, restauraciju "Puntijar" u Gračanima, "Suhinku" u Podsusedu, "Skendericu" i "Črveni lajbek" u Remetama i još danas popularnog "Ferenčinu" na Kozjaku ili pak "Baltazara" u Novoj vesi. Sve manje se družimo, a stari Zagreb nas podsjeća na mladost koju nam, kao i sjećanje, nitko ne može oduzeti.
