Sve je počelo prije 43 godine s improviziranim strojevima, govori Mladen Radovinović, osnivač knjigovežnice Knjigoprint koji je obrt pokrenuo kao mladi ekonomski tehničar zahvaljujući ujaku koji mu je, ističe, na početku bio velika pomoć i učio ga je tajnama zanata. A prve godine, prisjeća se, bile su izrazito teške.
– U to vrijeme mali obrtnici poput mene nisu imali ista prava kao velike i uhodane tvrtke, a nabava repromaterijala bila je prava muka. Primjerice, ljepilo sam često morao nabavljati preko poznanstava. Prošli smo inflaciju, hiperinflaciju, pa čak i rat… – opisuje Mladen, dodajući kako je opstati od 1983. do danas pravo umijeće preživljavanja. – Ključ opstanka je modernizacija. Kada sam kretao u ovaj posao, u Zagrebu je bilo 300-400 knjigoveža, sada nas je ostalo troje ili četvero. Dakle, tko nije krenuo u tom smjeru, nije opstao – napominje.
Prve strojeve smjestili su u Bosansku ulicu, a već tri desetljeća njihova glavna baza nalazi se u Ilici 55. – Ovdje primamo klijente i obavljamo digitalni tisak – objašnjava Mladen. Tijekom godina obrt se širio pa danas, uz centralnu lokaciju, imaju i dvije podružnice, na Horvatovcu, unutar Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje djeluju kao kopirnica, te u Grahorovoj ulici, specijaliziranoj za tisak velikih formata. – U toj podružnici izrađujemo, među ostalim, plakate, roll-upove, PVC naljepnice za oslikavanje vozila i cerade za skele – kaže.
Posao obavljaju u timu od sedam zaposlenika, a među njima su i Mladenova kći Adriana te sin Robert. – Ovdje sam odrastao, upoznat sam s apsolutno svakom fazom posla. Kao dječak sam tijekom ljeta dolazio raditi da skupim džeparac za more. Bez pretjerivanja, već sam 30 godina u ovom poslu – govori Robert.
Danas, dodaje, istim putem ide i njegova najstarija kći koja, baš kao i on nekoć, dio ljeta provodi u radionici. – Ne silim je, kao što ni mene moj otac nije silio. To bi bilo kontraproduktivno – naglašava Robert, domećući da takav prirodan prijenos znanja daje i stabilnost i sigurnost u budućnost obrta.
A upravo zahvaljujući desetljećima provedenima u radionici, danas može sa sigurnošću reći koliko je taj posao zahtjevan. Ono što se drugima čini kao jednostavan proizvod, ističe, u stvarnosti je prošlo niz preciznih i međusobno povezanih faza. – Tu su priprema, obrezivanje papira pa printanje, plastificiranje, presvlačenje ljepenke, obrađivanje unutarnjih dijelova, stavljanje rupica i žica – nabraja.
Prisjećajući se velikih projekata, Mladen ističe kako je jedan od najzahtjevnijih i najvažnijih bio posao izrade arhivskih mapa za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. – Godinama nam je to bio glavni proizvod – napominje. No kada je taj posao završio, dodaje, knjigovežnica se morala brzo prilagoditi. – Dvije godine smo se mučili, ostali smo bili samo na fotokopiranju. Tek nakon toga smo odlučili uvesti digitalni tisak – objašnjava. Upravo zbog tog iskustva, priznaje da se više ne usude više fokusirati na jedan proizvod jer, kako kaže, "kad on nestane, a jednom hoće, onda si u problemu".
Snaga je Knjigoprinta i u fleksibilnosti i mogućnosti izrade malih serija koje su za velike industrijske tiskare neisplative, napominju Radovinovići. – Osim toga, kompletna obrada od tiska do finalne faze odvija se u jednome prostoru. To je naša znatna prednost. Svu robu koju otisnemo, ovdje i dovršimo te gotov proizvod dajemo kupcu vrlo brzo zahvaljujući tehnološkoj opremljenosti – naglašava Robert.
Primjerice diplomski rad, navodi, gotov je za maksimalno pola sata, a potvrdu tome daje i studentica koju smo susreli na putu prema knjigovežnici. – Trebalo mi je u jednom danu isprintati diplomski, a pretražujući internet, Knjigoprint mi je iskočio kao najbolja opcija – kaže.
Upravo akademski sektor čini znatan dio njihove klijentele, ističe Robert. – Specijalizirani smo za fakultete i za studente koji su na arhitekturi, dizajnu, likovnoj akademiji. Oni tijekom školovanja imaju razne projekte i prođu sve vrste uveza, a mi radimo neke specijalne stvari koje je u Zagrebu teško nabaviti igdje osim kod nas – napominje.
Budući da su stacionirani i na PMF-u, gdje djeluje desetak udruga koje organiziraju po dvije ili tri konferencije godišnje, Knjigoprint im izrađuje razne materijale, od programskih knjižica do velikih plakata. Usto, napominje Robert, važan klijent im je i HŽ Infrastruktura. – Oni često imaju izložbe pa radimo i programske knjižice, ali i vizuale u formatu 100x70 s aluminijskim okvirom – objašnjava.
Financijska filozofija Knjigoprinta je pak konzervativna i reinvesticijska. – U ovom poslu nema velike dobiti, a ono što zaradimo ne konzumiramo već stalno ulažemo. Recimo, samo na ovaj lokaciji imamo šest kompjutora, a sve to ima svoju cijenu – kaže Mladen, koji investiranje u opremu i tehnologiju smatra ključem rasta jer bez toga ne bi mogli zadovoljiti zahtjeve tržišta.
Iako posao zna biti zahtjevan, osobito u razdobljima velikih naleta kao što je ovaj mjesec s diplomskim radovima, upravo ti izazovi pokazuju vrijednost dugogodišnjeg iskustva i zanatske preciznosti. Knjigoprint pritom ne odustaje od svojih korijena. – Imamo uvjerenje da smo tradicijski obrt, što znači da određene proizvode radimo onako kako se radilo nekada, ručnim radom – objašnjavaju otac i sin.
Gledajući unaprijed, nisu pesimistični. Budućnost posla je golema, smatraju, a potražnja sve veća, samo treba ulagati i uzimati sve modernije strojeve, kažu. – Da bi uspio, obrtnika novac ne smije svrbjeti u džepu – zaključuje Mladen.