Novoizabrani gradonačelnik Pule Filip Zoričić preuzeo je dužnost od prethodnika Borisa Miletića u petak, 4. lipnja. U emisiji Večernjeg lista otkrio je što planira promijeniti u Puli, jesu li zaposlenici gradskih tvrtki sigurni te je li zažalio što je ušao u politiku.
Kakve vas financije očekuju?
Dosadašnji gradonačelnik Miletić poručio je da su financije jako dobre, međutim moramo dobro analizirati izvješća. Određene sumnje postoje u neke stvari, neke procese, poslove, ugovore. Ima savjetnika koji nisu bili na poslu, to su ogromni iznosi. Mislim da stvari koje nisu bile dobre, ugovore koji su štetni za grad, da ćemo morati što prije moguće najprije pravno analizirati, a onda ih i poništiti. Dakle, zasad su financije dobre, ali to je sve ono što je meni rečeno. Čeka nas u tom kontekstu zapravo najviše posla jer moramo vidjeti je li tome tako.
Jesu li zaposlenici gradskih tvrtki sigurni?
Naša kampanja je bila afirmativna, nismo plašili. Ja sam bio apsolutno staložen i miran u komunikaciji. Prema zaposlenicama i zaposlenicima uprave, već u prvim razgovorima u petak i telefonski, osjetio sam dozu straha što je nepotrebno. Naravno, ljudi me ne znaju. Mi nismo osvetoljubiva ekipa, ja nisam kao čovjek osvetoljubiv, nego ono što zaista nije bilo dobro, oni koji nisu radili svoj posao, a bili su na čelnim pozicijama, oni će morati promisliti o tome i ja zajedno s njima. Međutim ljudi koji su radili svoj posao ne trebaju imati straha. Nažalost, ta doza straha je prisutna tamo gdje je nešto što je trajalo dugo, tamo gdje se kroz dimenziju straha ili autoriteta pokušalo ljude stišati. Ja sam otvoren u komunikaciji, moj tim također. Želim da pričamo o svemu, da komuniciramo, dobivamo konstruktivnu kritiku, promišljamo skupa o gradu. Ne treba mistificirati niti grad, niti ulogu gradonačelnika, niti je nositi u nebesa da je to nekakav faraon koji će odlučivati o svemu i svačemu. Grad je fluidna tekovina, treba ga poštivati. Pula je grad s karizmom, poštovanjem i mi se tako moramo odnositi prema gradu. Moramo biti ozbiljni u poslu, ali mislim da se kroz osmijeh, kvalitetan rad, timski rad može puno toga promijeniti.
Mogu li učitelji, nastavnici i profesori očekivati veće plaće?
Plaće u školama su plaće koje dolaze iz ministarstva. Osnivač je Pula, mi ćemo vidjeti u tom dijelu što i kako možemo poboljšati. Ono što prvo želim je da u školskim odborima ne budu političari, da se politika ne miješa u rad škola. To je bilo iskustvo mene kao ravnatelja gimnazije. Dakle, ravnatelji moraju biti slobodni u kreaciji svoje školske politike i grad mora pokazati da mu je stalo do obrazovanja. Također, do vrtića. Tamo gdje ih nema da vidimo možemo li ih graditi ili pomagati privatnim, razgovarati sa tetama. Ono što je najvažnije je razgovarati sa svima. Želim dobiti povratnu informaciju kako se ljudi osjećaju, koji su problemi, jesu li javno mogli isticati probleme. To je ključ svega. Mislim da je to uloga gradonačelnika, gradonačelnik je komunalni redar. Mora biti jednak ostalima, samo moram to na dobar način voditi.
Koji je prvi potez koji ćete napraviti za obrazovni sektor?
Detektirali smo problem jednosmjenske nastave, odnosno dvosmjenske u dvije škole. Već je blizu rješenja jedna škola sa novom pozicijom, a što se tiče druge veće škole je gradnja nove. U suradnji s našim parterima, vjerujem uskoro koalicijskim kolegicama i kolegama SPD-a i Možemo, ići ćemo prema tom kapitalnom projektu gradnje jedne nove škole kojom bismo rasteretili i ostale koje su prebukirane u jednoj smjeni i dvije koje su u dvije smjene. Potom pitanje prijevoza, cijene autobusnih karata, mjesečnih koje su zasada velike. Vidjet ćemo kroz financijski plan možemo li taj dio promijeniti, gotovo sam siguran da možemo, to su naše analize pokazale. I što je sa socijalnim kvotama i besplatnim udžbenicima i dodatnim materijalima za učenike.
Postoje li uopće besplatni udžbenici?
Državna jedan dio financira. Dodatne materijale mislim da grad može financirati. Moramo promijeniti diskurs, političari uvijek progovaraju iz prvog lica: "Ja sam financirao.. Mi ćemo to napraviti...". To je javni novac, novac naših sugrađanka i sugrađana. Ako promijenimo taj diskurs i način komunikacije, ljudi će to drugačije shvatiti, ali prije svega mi želimo uvesti transparentan proračun, da ljudi vide gdje ide njihov novac, svaka kuna, svaka lipa. Već to vraćanje povjerenja na neki način u upravu, u gradonačelnika, u politiku općenito je već jedan dobar korak.
Jeste li zažalili što ste ušli u politiku?
Nisam, ja sam kao ravnatelj gimnazije bio kao parapolitičar na neki način. Morao sam dobro nivelirati između županije kao osnivača, kao najveće gradske škole, između ministarstva, biti dobar diplomat. Imali smo puno zaposlenika, puno učenika, roditelja i tako dalje. Nisam zažalio, to je dobar korak. Možda je na neki način iznenađenje građanima, a nekim dijelom i nama jer smo išli iz jedne afirmativne priče i evo dogodilo se da smo pobijedili. Nije mi žao, politika je ta koja suštinski može mijenjati stvari. To je jedan novi korak da mi promijenimo ono što nije bilo dobro u kontekstu obrazovanja, kulture, sporta, socijale i sve ono što su problemi u gradu.
Koji je najveći problem?
Najveći problem Pule su, ako ćemo gledati u političkom smislu, razni interesni lobiji koji su dominirali nad gradom i nad strankom koji je na vlasti u Istri 30 godina, u Puli u kontinuitetu 16 godina s jednom malom pauzom prije toga. To je jedan moralno-etički problem nad gradom koji je izazivao druge probleme. Drugi su infrastrukturni problemni, starogradska jezgra ne izgleda dobro. Grad izgleda kao da je napušten, u centru grada zbog kojeg građani i turisti dolaze u Pulu infrastrukturni problemi, problemi komunala, problemi parkinga. Kao u drugim gradovima gdje su se dogodile promjene, međutim ovaj suštinski moralno-etički problem klijentelizma, pogodovanja, problema oko javne nabave, viška čini mi se i gradskih firmi, to je suštinski problem koji je izazvao i ove druge probleme. Još jedna dimenzija je da je uloga gradonačelnika da bude u gradu, druži se s građanima, koliko god da to iscrpljuje. To je naša dužnost, moralna obveza. On ne smije biti izopćen iz grada, mora slušati što ljudi govore, međutim kod nas političari žive u nekom svom balonu gdje jedni drugim komplimentiraju i misle da je sve u redu. Problemi su drugi, ja sam nezavisni vijećnik u mjesnom odboru Stari grad već u dva mandata, pobijedili smo kao nezavisna lista IDS i mi od dolje idemo politikom, znamo što ljude muči. Paralelno s time, ja sam ravnatelj škole gdje čujem što mlade muči, njihove roditelje i starije generacije. Vi kad dobijete toliko informacije, gdje ima toliko problema, kad znate da mladi da bi nešto radili moraju biti članovi stranke, onda je to veliki problem.
Vaša prva pomisao nakon pobjede?
Jedan povijesni trenutak kojega pomalo osvješćujemo. Nikada ne volim govoriti iz prvog lica jer sam timski igrač, čovjek koji je okupio ljude koji su bolji i kvalitetniji od mene i to smo timski dobro napravili. Zaista je povijesni trenutak, osjetilo se to tu nedjelju navečer kad su se ljudi vozili po gradu i trubili autima. Kad je nakon moga izlaska u petak iz Palače cijeli forum pljeskao. To je nevjerojatan osjećaj, ja sam svjestan tog trenutka, međutim on izaziva, neću reći strah, ali izaziva ogroman respekt onoga što me čeka.
Jeste li svjesni obaveza?
Svjestan sam, znam se time nositi, volim se sukobljavati s problemima, volim ih rješavati. To je dimenzija puta deset u odnosu na moje ravnateljstvo u gimnaziji, ali vjerujem da će to ići, sve je to već negdje zapisano, samo se mora čovjek suočiti s time. Dakle, iz dana u dan napraviti dobar plan, imati dobar tim i vjerujem da ću i neke ljude promijeniti koji su bili u sustavu, a bili su dio te iste partije. Vjerujem da će prepoznati da je ovdje isključivo javni interes sada najvažniji. Osobno nisam član interesnih skupina, lobija, niti ću odlaziti na večere sa novinarima, predstavnicima lobija i ostalih interesnih skupina. Nisam takav čovjek, niti me to zanima i već će se tu početi mijenjati stvari.
Znači priznaje da je bilo.Hmmmm