Naslovnica Vijesti Hrvatska

Znanost nema odgovora na platno s njezinom slikom. Za njega ne vrijede zakoni fizike

Astek Cuauhtlatóhuac u svoj je plašt bio omotao cvijeće što je izbijalo iz snijega, a koje mu je Gospa naznačila kad mu se treći put ukazala...
15. kolovoza 2017. u 11:40 55 komentara 38721 prikaza
Gospa
Foto: Thinkstock

Slika, odnosno platno Gospe Guadalupske iz Meksika, među najvećim je izazovima u sferi nadnaravnoga, jer su nakon niza znanstvenih istraživanja znanstvenici ostali bez odgovora na začuđujući fenomen nastanka otiska njezina lika na „tilmi“, tkanini od vlakana agave. U knjizi „Dokazi nadnaravnoga“ dvojica poljskih novinara i istraživača, Grzegorz Gorny i Janusz Roskion, koja je na hrvatskom izašla u izdanju Verbuma iz Splita, navode kako se znanost zainteresirala za Gospu Guadalupsku nakon što je 29. svibnja 1951. službeni fotograf svetišta José Carlos Salinas Chavez uvećao fotografije Gospina lika i kroz povećalo u njezinu oku vidio sliku skupine ljudi.

Gospa blagdan Velike Gospe Kako je umrla Blažena Djevica Marija Međugorje PATER NIKIĆ ANALIZIRA Kako vidioci vide Gospu

Svi su, u čudu, pali na koljena

– Slika Gospe Guadalupske dimenzija je 195 puta 105 cm. Marijin lik na slici dugačak je 143 cm, a promjer njezinih šarenica iznosi jedva 6 mm. Nije dakle neobično što više od 400 godina nitko nije primijetio te ljudske obrise skrivene u njezinim očima. Sljedećih 20 godina nakon ovoga otkrića platno je pregledavao niz uglednih meksičkih okulista i optičara. Rafael Torija Lavoignet i Javier Torroella Bueno, 1956. napravili su detaljna istraživanja Marijinih očiju na slici uz pomoć oftalmoskopa, instrumenta za pregled unutarnjih dijelova oka – pišu Gorny i Rosikon, citirajući nalaz Torija Lavoigneta da se “u kutovima oba oka vide ljudska poprsja. Distorzija i pozicija te optičke slike posve su jednake onima koje stvara normalno ljudsko oko. Kada se svjetlo oftalmoskopa usmjeri na šarenicu ljudskoga oka, u njemu se pojavi refleksija svjetlosti. Slijedimo li tu refleksiju, uz odgovarajuću promjenu leća na oftalmoskopu možemo vidjeti sliku na dnu oka. Usmjerimo li svjetlo oftalmoskopa na šarenice očiju na ovoj slici Blažene Djevice Marije, javlja se ista takva refleksija. Kao posljedica te refleksije šarenica postaje ispunjena svjetlošću koja se širi prema van, što stvara efekt konkavnosti. (...) Takvu refleksiju nije moguće ostvariti na ravnoj površini.” Torija Lavoignet je uz pomoć oftalmoskopa pregledao oči na brojnim slikama izrađenima različitim tehnikama, kao i njihove fotografske kopije, ali nigdje nije registrirao sličnu refleksiju. Pokazalo se da Marijine oči na slici iz Guadalupea posjeduju sve karakteristike živoga ljudskog oka. To ne vrijedi za druge Gospine slike, primjerice koje su izradili Rafael, Murillo ili van Dyck – pišu Gorny i Roskion, navodeći kako je tvrtka Kodak za istraživanja ustupila najnapredniju fotografsku opremu, kojom se došlo do zaključka da je slika u šarenicama kao “prilijepljena” ili “otisnuta” na platnu.

– Peruanski je inženjer José Aste Tönsmann 1979. uspio uvećati Gospine oči čak 2500 puta i tako otkriti preciznije detalje slike u šarenicama. Slike u njezinim očima bile su utisnute u potpunu skladu sa svim zakonima optike koji bi vrijedili na bilo kojemu ljudskom oku. Na uvećanoj slici moguće je vidjeti ne samo 12 osoba, nego i najsitnije detalje, primjerice remenčiće na sandalama Indijanca u čučećemu položaju (širina tih remenčića na slici iznosi 120 mikrometara) ili naušnicu koju nosi (na slici širine jedva 10 mikrometara) – pišu oni i objašnjavaju da je ćelavi starac s bijelom bradom prvi biskup Meksika Juan de Zumárraga, podrijetlom Baskijac; mladi muškarac koji stoji pored njega njegov je prevoditelj Juan Gonzales, a Indijanac s kapom na glavi je Juan Diego koji je prije krštenja nosio astečko ime Cuauhtlatóhuac i koji je najvažnija osoba na slici, jer se njemu ukazala Gospa.

Astek Cuauhtlatóhuac, rođen 1474. u selu Cuauhtitlán, 20 kilometara od Ciudad de Méxica, koji se nakon dolaska prvih franjevaca u Meksiko pod njihovim utjecajem krstio i uzeo ime Juan Diego. Danas ga pod tim imenom Katolička Crkva časti kao sveca, a Ivan Pavao II. beatificirao ga je 1990., a kanonizirao 2002. Događaj koji je bio presudan za njegovu buduću kanonizaciju zbio se 9. prosinca 1531.

Papa Franjo MEĐUGORJE Hladan tuš iz Vatikana: Što je sporno, a što nesporno Papi Franji

Toga je dana Juan Diego pošao u crkvu sv. Jakova u Tlatelolcu. Dok je prolazio pored brda Tepeyac, začuo je pjesmu koja je dopirala s vrha. Uspeo se na brdo i kod ruševina svetišta astečke boginje Tonakasinatl ugledao mladu ženu u haljini iz koje je isijavalo neobično i jarko svjetlo. Žena mu je rekla: “Znaj, moj mali dragi sine, da sam ja uvijek Neokaljana, presveta Marija, majka jedinoga pravog Boga koji je stvoritelj i gospodar života, stvoritelj čovjeka, Onaj po kome sve postoji. On je gospodar neba i zemlje.” Potom je Marija zamolila Indijanca da ode biskupu Meksika i poruči mu kako je njezina želja da u podnožju toga brda bude podignuto svetište njoj u čast. Gospa je rekla kako će na tomu mjestu pomagati onima koji budu tražili njezin zagovor. Biskup, međutim, nije povjerovao riječima Asteka. Sljedećega dana Marija se ponovno ukazalu Juanu Diegu i zatražila da razgovora s biskupom i on je to učinio, opet bez uspjeha. Toga puta biskup je zatražio od Indijanca da mu da neki dokaz da govori istinu. Kada se Gospa treći put ukazala Juanu Diegu, rekla mu je da nabere cvijeća s vrha brda. Astek je doista našao cvijeće na mjestu koje mu je Marija naznačila iako je bio prosinac i vladala je hladnoća – cvijeće je izbijalo iz snijega, a među njime i kastiljske ruže. Bojeći se da će uvenuti od hladnoće, omotao je cvijeće u svoj indijanski plašt (tzv. tilmu ) i uputio se u biskupovu palaču. Stigavši tamo, prostro je svoj plašt, a Zumáragga i svi nazočni u čudu su pogledali platno, a potom pali na koljena: na platnu je bila slika Blažene Djevice Marije. Upravo je taj prizor čudesno otisnut u očima Blažene Djevice Marije na plaštu. Već sljedećega dana, 13. prosinca 1531., plašt s Marijinom slikom u procesiji je prenesen do katedrale u Ciudad de Méxicu. Nedugo poslije, točno na mjestu koje je Marija naznačila, podignuli su marijansko svetište u kojemu i danas iznad oltara visi plašt indijanskoga seljaka s Gospinom slikom – prepričavaju Poljaci ondašnja zbivanja, nakon kojih tilma postaje i predmet štovanja i znatiželje.

Vlakna analizirao nobelovac

Oni navode i kako su konzervatori s čuđenjem ustanovili da na platnu nema nikakvih oštećenja iako je tilma, tj. vlakna agave od kojega je napravljeno platno, vrlo potrošan materijal koji se potpuno raspadne nakon nekoliko desetljeća.

– I to unatoč tome što je više od sto godina platno visjelo bez stakla koje bi ga štitilo od dima svijeća, tamjana i atmosferskoga utjecaja. Ništa od toga nije ostavilo nikakva traga na njemu. Jednom prilikom, tijekom poliranja okvira, sliku su slučajno polili kiselinom, ali tilma je ostala neoštećena. Platno ne privlači prašinu i odbija insekte od sebe. Unatoč protoku vremena, slika nije izblijedjela, njezine su boje još uvijek jednako intenzivne iako na tkaninu nikada nisu naneseni zaštitni slojevi. Svi koji su istraživali taj fenomen došli su do istoga zaključka: za astečko platno iz XVI. stoljeća ne vrijede zakoni fizike – pišu Gorny i Rosikon navodeći da nijedan konzervator nije otkrio tehniku kojom je napravljena, a 1936. uzorci vlakana materijala sa slike bili su poslani na analizu Richardu Kuhnu, nobelovcu i pročelniku katedre kemije na Sveučilištu u Heidelbergu, koji nije uspio na materijalu pronaći ni jedan od postojećih pigmenata mineralnoga, biljnog ili organskog podrijetla, kao ni tragove sintetičkih boja te je u svojoj analizi zaključio da vlakna nisu obojena, već da su jednostavno – u boji.

– Crkveni povjesničari ipak drže da je najveće čudo koje je nastalo kao plod slike Gospe Guadalupske munjevita evangelizacija Latinske Amerike do koje je došlo u XVI. stoljeću. U nekoliko godina, od 1532. do 1538., krstilo se čak osam milijuna Indijanaca. Marijino ukazanje i njezine poruke Juanu Diegu bile su za to od presudne važnosti – pišu poljski istraživači.

Međugorje Hoser MONS. Henryk Hoser Početak priznanja Međugorja? 'Kao papin izaslanik želim vas ohrabriti da širite mir cijelim svijetom' međugorje Novi status međugorja Gospa Lurdska priznala Kraljicu Mira međugorje Međugorje Gospina poruka vidjelici Mirjani: 'Nemojte gubiti vrijeme postavljajući pitanja...'

Kratki rječnik pojmova o Blaženoj Djevici Mariji

Marija je majka Isusa Krista, Bogorodica, bez grijeha začeta, Blažena Djevica, naša Gospa.
Njezino je djevičanstvo prihvaćeno i propovijedano od V. st., a nakon općeg crkvenog sabora u Efezu 431. širi se njezin kult Bogorodice (theotokon). Njezino bezgrešno začeće 1854. papa PioIX. proglašava dogmom.

Anđeo Gospodnji, katolička molitva na spomen navještenja Marijina: tri antifone, iza kojih se
svaki put moli Zdravomarija sa zaključnom molitvom i moli se naglas, uz crkvena zvona ujutro, podne i uvečer.

Bezgrešno začeće - Immaculata je dogma koju je proglasio papa Pio IX. Tvrdeći da je BDM bila sačuvana od ljage istočnoga grijeha već u prvom trenutku svoga začeća.

Djevičansko rođenje o kojemu pišu evanđelja po Mateju i Luki, Isusovo začeće shvaćaju
kao Božji čin po Duhu Svetom, bez Josipova spolnog udjela. To učenje prihvaćaju svi kršćani i
ispovijedaju ga u Apostolskom vjerovanju.

Marijin mjesec je svibanj, koji je cijeli posvećen štovanju Majke Božje, dok je listopad
posvećen moljenju krunice.

Mariologija, od grčkog Maria i logos (riječ), dio bogoslovne znanosti o dogmama, istinama,
naslovima i štovanju Blažene Djevice Marije.

Mater Dolorosa označava majku punu boli, žalosnu Majku Božju, koja je ožalošćena zbog trpljenja svoga sina, što u crkvenoj umjetnosti simbolizira „pietà“, kip Majke Božje s mrtvim tijelom Isusovim na krilu.

Uznesenje Marijino dušom i tijelom na nebo jedno je od temeljnih vjerovanja, a papa Pio XII. 1. studenoga 1950. nauk o Marijinu uznesenju dušom i tijelom u nebesku slavu proglasio je člankom vjere.

Uzašašće je vjerska istina da je Isus Krist 40. dan poslije svoga uskrsnuća, snagom svoje božanske i preobražene ljudske naravi uzašao na nebo, da sjedne zdesna Ocu kao „Kralj kraljeva“ i „Gospodar gospodara“.

Ave Maria, na latinskom Zdravo, Marijo (Zdravomarija), molitva Bogorodici, sastavljena na temelju Lukina evanđelja o djetinjstvu Isusovu i kasnijih dodataka.

Deceuninck grupa
PROIZVODNJA I EKOLOGIJA
Mogu li uspješno poslovanje na globalnom tržištu i zaštita okoliša ići ruku pod ruku? Jer kako stvari stoje, uskoro će morati
  • hegedus:

    Ljudi stalno traže 'dokaze' o postojanju Boga. A kad im predočiš nešto ovakvo, kao da zažmire, okrenu glavu na drugu stranu, i za par dana sve zaborave. Bog nam stalno daje dokaze prisutnosti među nama, ali ljudima nikad nije dovoljno. ... prikaži još! Baš kao u Isusovo vrijeme, nikad dosta 'čuda', a koliki ljudi su ih vidjeli. Pa da i mjesec s neba nestane, ili da se na njemu pojavi Isusov lik, opet mnogi ne bi povjerovali. Zato vjera nije vjerovanje u čuda, i zato ona nisu važna. Jer dok čovjek ne pokrene i promijeni svoje srce, ništa oku vidljivo neće biti tako veliko i važno.

  • oxymoron:

    Citajuci ove komentare vidi se da ZLO uvijek "dezura". Ima i ZLO oci no u njima se vidi samo strah.

  • tramontana:

    Ateisti?? većina ostaje do prvog životnog iskušenja.