Dijabetes melitus, bolest endokrinog sustava, često se javlja u pasa i mačaka, a karakterizira ga povišena razina šećera (glukoze) u krvi. Može se pojaviti kod ljubimaca svih dobi, a najčešće se dijagnosticira iza šeste, sedme godine života.
Bolest se javlja zbog poremećaja funkcije i rada gušterače. Gušterača je žlijezda građena od dva tipa stanica – dio je zadužen za probavu hrane, a drugi proizvodi hormone, između ostalog inzulin zadužen za prijenos glukoze iz krvi u stanice. Glukoza u krvotok dolazi razgradnjom i resorpcijom hranjivih tvari iz probavnog sustava. Krvotok glukozi služi kao autocesta da dođe do svog odredišta, odnosno stanica kojima je potrebna za proizvodnju energije. Tamo glukozu “čeka” inzulin koji joj omogućuje ulazak u stanicu. Ako gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina, glukoza se zadržava u krvotoku, stanice “gladuju” te troše masti i mišićno tkivo što rezultira gubitkom tjelesne mase vašeg ljubimca. Tada nastaje hiperglikemija, visoka razina glukoze u krvi, Ona se počinje izlučivati urinom, povlačeći sa sobom tekućinu zbog čega psi i mačke obilno mokre i unose velike količine vode. Žeđanje i učestalo mokrenje, uz gubitak tjelesne težine, najčešći su prvi znakovi bolesti koje primijetite kod ljubimca. Ako dijabetes dulje ostane nedijagnosticiran ili neliječen, javljaju se katarakta (zamućenje očne leće), kronične upale mokraćnog mjehura (zbog šećera u urinu) te kožne infekcije. Faktori koji mogu utjecati na pojavu i razvoj bolesti su pretilost, bolesti gušterače, druge endokrine bolesti, bubrežne i dentalne bolesti, dugotrajna upotreba kortikosteroida. Primijetite li neke od navedenih simptoma, zatražite pomoć svog veterinara. On će postaviti dijagnozu na temelju kliničke slike, krvnih pretraga i analize urina te propisati terapiju.
Cilj je terapije održavati razinu glukoze u krvi u fiziološkim granicama ili blizu njih. Sastoji se od svakodnevne dvokratne aplikacije inzulina i regulacije prehrane. Kao i kod čovjeka, psima i mačkama inzulin se daje u obliku injekcije potkožno. Veterinar će vam dati detaljne upute o tome kako se inzulin priprema za upotrebu (ovisno o vrsti inzulina – humani, životinjski, kao i o duljini djelovanja) te kako se ispravno aplicira – igle za aplikaciju dulje su od humanih jer se životinjama inzulin daje pod kožu. Izuzetno je važno slijediti te upute jer se poteškoće u kontroliranju dijabetesa najčešće javljaju u tom koraku. Prehrana za dijabetičare također se malo razlikuje od uobičajene. Na tržištu ćete naći gotove proizvode uravnoteženog sastava prilagođenog potrebama i bolesti vašeg ljubimca. Prehrana treba sadržavati visok udio vlakana i složenih ugljikohidrata te malo jednostavnih šećera jer oni se najlakše zadržavaju u krvi i uzrokuju hiperglikemiju. Kod mačaka dobri rezultati postižu se bilo kojom mokrom hranom. Važno je da vaš ljubimac dobiva isključivo dva obroka dnevno, da su oni količinski i sastavom jednaki te da ih dobiva svaki dan u isto vrijeme. Tako organizam stvara ritam i lakše regulira razinu glukoze.
U početku terapije potrebno je redovito mjeriti glukozu, prije svake aplikacije inzulina. To se radi uglavnom iz uške jer je ona dobro prokrvljena i male su mogućnosti da pogriješite prilikom uboda. Možete ušku pripremiti tako da je prethodno rukom zagrijete kako bi se povećala prokrvljenost, a kožu možete omekšati i tankim slojem vazelina. U upotrebi su i senzori koje vaš veterinar može postaviti na kožu ljubimca, a potom se putem mobilne aplikacije očitavaju vrijednosti. Senzori su predviđeni samo za upotrebu na ljudima te je uputno povremeno provjeriti njihovu ispravnost upotrebom glukometra.
U početku su potrebne češće veterinarske kontrole dok se razina glukoze ne stabilizira te dok se vi i vaš ljubimac ne uhodate u ritam. To može trajati i do nekoliko mjeseci, a poslije se učestalost kontrola prilagođava stanju životinje. Preporučuje se redovito čišćenje zubnog kamenca jer visoka glukoza potiče stvaranje plaka te razvoja bolesti zuba i desni.
Hitno i po život opasno stanje je hipoglikemija – prevelik pad razine šećera u krvi, a može se javiti zbog prevelike količine inzulina ako životinja odbija hranu. Kao prvu pomoć primijenite utrljavanje šećernog sirupa (med, voćni sokovi) u desni te se hitno javite veterinaru.
Dijabetes je kronična bolest pasa i mačaka koja iziskuje velik angažman vlasnika i dobru suradnju ukućana zbog nužnosti održavanja ritma i primjene inzulina. Bolest može biti izrazito frustrirajuća, no uz redovite kontrole i održavanje razine glukoze u krvi vaš ljubimac može živjeti dugo i sretno uz minimalnu pojavu simptoma.
