Pravni fakultet (PF) u Zagrebu ne samo da treba predati nekretninu u prizemlju i prvom katu zgrade u Gundulićevoj 12, površine 803 m2, već za korištenje tih prostora od kolovoza 2014. moraju isplatiti ukupno 723.403 eura Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog provincije Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Zagrebu, kako je puni naziv tužitelja. S tim da sve dok nekretninu ne vrate u posjed, od listopada 2024., fakultet je obvezan mjesečno isplaćivati po 7578,47 eura. Tužitelji su tražili još više, ali je sutkinja Ivana Markotić u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu odbila njihov zahtjev za isplatom još 190.235 eura i mjesečno još po 1894 eura. Za troškove postupka PF mora isplatiti Družbi 121.034 eura. S obzirom na to da na mjesečne iznose zakupnine teku zatezne kamate od 2014., to znači da bi u slučaju pravomoćnosti za PF u Zagrebu gubitak spora bio teži od milijun eura. Fakultet se može žaliti u parnici u kojoj je umješač i Republika Hrvatska, ali slabe su šanse da će to nešto promijeniti.
Družbi je Vlada 1997. vratila nekretnine u Gundulićevoj 12 , 12/1 i 12/2 te Varšavskoj 17, ukupne površine 6695 m2, a koje su im oduzete za komunističke vladavine. S tim da Družba u posjed može ući nakon što se nađe zamjenski prostor tadašnjem korisniku Upravnoj i birotehničkoj školi, koja je iselila u travnju 2014. Međutim, od tada prizemlje i prvi kat u Gundulićevoj 12 koristi PF kao njihov sljednik. Radi se o više dvorana koje od 1979. koristi Viša upravna škola koja je 1983. pripojena PF-u koji tu izvodi nastavu. Fakultet ne spori odluku Vlade iz 1997., ali ističe da je u odluci određeno da Družba nema pravo na posjed dok se tadašnjim korisnicima ne osigura zamjenski prostor. Vlada je zadužila Ministarstvo obrazovanja za pronalazak zamjenskog prostora, ali to još nije realizirano unatoč aktivnim pokušajima PF-a. Fakultet smatra da Družba trenutačno nema pravo na posjed nekretnina, a stoga ni na naknadu za korištenje, temeljem rješenja iz 1979. i odluke Vlade iz 1997. godine. PF smatra da ima pravo i na naknadu ulaganja u sporne nekretnine. Družba smatra da je odluka Vlade iz 1997. vrlo jasna da u posjed spornih nekretnina mogu ući nakon što Ministarstvo prosvjete i športa tadašnjim korisnicima nekretnine, Upravnoj i birotehničkoj školi Zagreb osigura zamjenski prostor. Adekvatan prostor nije nađen još od 1997. iako se Družba od 2000. zbog toga obraća PF-u, Ministarstvu, Vladi, a i sam Fakultet inzistirao je na tome pa je 2008. riješen dio problema.
Bivši dekan prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić svjedočio je da nikada nije bilo sporno pitanje vlasništva zgrade u Gundulićevoj 12, već je jedino pitanje bilo kamo iseliti i na kome je obveza plaćanja zakupnine za sporni prostor. Kad je krajem 2013. dobio dopis zastupnika Družbe u kojem je traženo da PF plaća zakupninu 10 eura/m2 o tome je izvijestio tadašnje, ministra znanosti i obrazovanja Željka Jovanovića, rektora Aleksu Bjeliša, ministra uprave Arsena Bauka i predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladena Penovića. Napomenuo je da je izlazak iz tih prostora moguć jedino ako se osigura zamjenski prostor i da zakupninu snosi Ministarstvo znanosti jer Fakultet za to nije imao sredstava. Sporni je prostor Fakultetu trebao za izvođenje nastave iz studija Javne uprave i Poreznog studija, dio nastave iz Pravnog studija i studija Socijalnog rada, a tu se nalazilo i nekoliko nastavničkih kabineta te tajništva. Ali, nitko se nije očitovao. Družba se obratila i dekanu (2017.-2021.) prof. dr. sc. Igoru Glihi koji je njihov zahtjev 2018. smatrao neosnovanim sve dok se ne nađe zamjenski prostor prema odluci Vlade iz 1997.
VEZANI ČLANCI:
Prof. dr. sc. Jakša Barbić, dekan PF-a od 1993. do 1997., svjedočio je da su sporni prostori bili u vrlo lošem stanju, vlažni, s lošim podovima i propusnim prozorima, popucalom keramikom te su 1996. te prostore uredili. I dekan prof. dr. sc. Ivan Koprić svjedočio je da nikad nije bilo sporno da je Vlada ta koja treba Fakultetu naći zamjenski prostor, te je 2011. sačinjen i sporazum kojim je Ministarstvo znanosti obvezano da osigura zamjenski prostor površine oko 2000 m2, ali taj sporazum do danas nije realiziran. U lipnju 2021. s kolegom Glihom bio je na sastanku u Uredu premijera gdje je izložena ideja o mogućnosti preseljenja u prostor Leksikografskog zavoda. Premijer ih je pitao zašto ta ideja nije realizirana, ali oni nisu na to znali odgovor. Bivša ravnateljica Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica Ivanka Peršić bila je na sastancima s tri bivša dekana kako bi se riješio problem u Gundulićevoj, a do preseljenja u zgradu Leksikografskog zavoda nije došlo zbog potresa, rekla je. Ravnateljica gimnazije Vesna Dinjar napomenula je da su sporni prostori nužni za normalno odvijanje nastave po gimnazijskom programu.
Sutkinja Ivana Markotić obrazlaže da nema zakonskog uporišta za ograničenje prava vlasništva koje Družba trpi od 1997. godine "već je isto proizvoljno i nepredvidivo u svojoj primjeni budući da ne sadrži nikakav rok u kojem bi se ispunjenje obveze preseljenja korisnika nekretnine moglo očekivati". Stoga postavlja pitanje koliki bi bio razuman rok da nadležne institucije ispune svoju obvezu iz Odluke od 11. 7. 1997.? Je li to protekom tri godine kada se Družba prvi put obratila nadležnom ministarstvu, 17 godina koliko je trebalo do osiguranja zamjenskog prostora Upravnoj i birotehničkoj školi (iselili u travnju 2014.) ili taj rok još uvijek traje? Čekanje više nije ni opravdano ni pravedno već predstavlja prekomjeran teret kojim je tužitelju znatno otežano obavljanje iste djelatnosti, a to je obrazovanje, obrazlaže sutkinja. Stoga je opravdan njihov zahtjev da im se prostor preda slobodan od osoba i stvari.
Odgovor na pitanje je li i od kada Fakultet dužan platiti naknadu za korištenje dijela sporne zgrade ovisi o utvrđenju je li Pravni fakultet bio pošteni ili nepošteni posjednik. Posjed je pošten ako posjednik nije znao niti je imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim dozna da nema pravo na posjed. Pošteni posjednik nije dužan dati naknadu za korištenje, oštećenje ili uništenje tuđe stvari, te može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao i stvar zadržati dok mu ti troškovi ne budu naknađeni. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora naknaditi svu nastalu štetu, a ima pravo na naknadu samo nužnih troškova i nije ovlašten zadržati stvar dok mu se troškovi ne naknade. Ako je nešto dodao u ovom slučaju nekretnini, to može odvojiti i uzeti za sebe ako time ne oštećuje nekretninu. Od trenutka kad je netko postao nepošten za njega vrijede pravila nepoštenog posjednika.
Iz iskaza dekana proizlazi da obveza iseljenja nikada nije bila sporna. Pozivanje PF-a na obvezu ministarstva da mu osigura zamjenski prostor "nije pogrešno, ali nije niti dovoljno". Izuzev Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, PF nije predočio ni jedan konkretan prijedlog upućen ministarstvu kao zamjenu za prostor u Gundulićevoj 12. Stoga sutkinja ističe da se ne mogu u cijelosti kao istiniti prihvatiti navodi PF-a da aktivno radi na pronalaženju odgovarajućeg zamjenskog prostora. K tome, tuženik odbija i zahtjev za plaćanje zakupnine kao neosnovan. Sutkinja je stoga presudila da je posjed PF-a do odluke Vlade 1997. godine bio pošten, a nakon toga postaje nepošten jer je PF imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Svakako je to morao znati 2013. godine kada je, čekajući zamjenski prostor, odbio zahtjev za plaćanjem zakupnine smatrajući da je nije dužan plaćati (iako plaća zakupninu za druge prostore koje koristi temeljem zakupa na Trgu N. Š. Zrinjskog 17). Stoga je osnovan zahtjev za isplatom naknade za dosadašnje kao i buduće predvidljivo korištenje nekretnine, a iznos je utvrđen na temelju nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivice Matića.
>>FOTO Dive se paprikama i metu po sajmovima: Ovo su predsjednički kandidati u 'otkačenijem' izdanju>>
Kakvi su nam pravnici na PF, pravosuđe nam je jos i dobro. Mentalni nasljednici sepavog bravara, ne drže se zakona kao pijan plota . Privatno vlasništvo za njih nije svetinja. A uče djecu pravu!