Kada je, 1985. godine, svečano izašla iz tiskare, nitko nije slutio da će krupna, papirnata novčanica, od 5000 tadašnjih dinara, s likom Josipa Broza Tita, biti jedna od rijetkih koja će i nakon što je jugoslavenski dinar 'sahranjen', ostati 'živa'. U numizmatičkim je zbirkama preživjela sve do danas, ali, u povijest nije ušla kao vrijedna novčanica, nego kao 'roba s greškom', a upravo je cijena tih primjeraka s greškom danas i do deset puta veća od cijene starih novčanica, iste vrijednosti, ali bez mane.
U bivšoj je državi, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, odlučeno da je vrijeme da se, već pomalo izlizana serija novčanica, koje su do tada bile u opticaju, zamijeni svježom i suvremenijom. Ideja je bila da, u toj novoj seriji, novčanice različitih vrijednosti predstavlja po jednu od jugoslavenskih republika. Bilo je zamišljeno da na naličju novčanice bude prepoznatljiv motiv, iz republike koju predstavlja, a na licu novčanice portret neke povijesne ličnosti, iz te republike. Kako bi se 'igralo po pravilima', određeno je da novčanica najmanje vrijednosti predstavlja najmanju republiku bivše države, a ona najveće vrijednosti, najveću te je tako odlučeno da na novčanici od 10 dinara bude motiv i ličnost iz Crne Gore, a na najvrjednijoj, onoj od 1000 dinara, motiv i ličnost iz Srbije. Odlučeno je, također, da najjača novčanica, od 5000 dinara, predstavlja Jugoslaviju, te da prva probije led i ugleda svjetlo dana.
Ubrzo se, s ideje, prešlo i na realizaciju te je, 1985. godine krenulo izdavanje nove serije novčanica, uvođenjem novčanice od 5000 dinara, na kojoj je bio lik Josipa Broza Tita. No, upravo se tu, na prvoj novčanici, potvrdila ona da se 'prvi mačići u vodu bacaju', iako, zbog njene vrijednosti, o bacanju, naravno, nije bilo niti govora. Naime, nakon svih kontrola, koje je ta prva i najveća novčanica iz nove serije prošla, iz tiskare novca ona je izašla kao 'roba s greškom', jer, uz lik Tita i godinu njegova rođenja, 1892., kao godina smrti, umjesto 1980., greškom je upisana godina 1930. Prema podacima s novčanice, na dan njenog izdavanja, Tito je bio mrtav već više od pola stoljeća, iako je od njegove smrti tada bilo prošlo tek 5 godina. Iako se navodilo da pogrešno navedena godina Titove smrti, nije jedina greška, jer ni izgled, kao ni opis novčanice, nisu odgovarali onom najavljenom u službenom listu, tadašnji generalni direktor Zavoda za izradu novčanica izjavio je kako je, od 14 milijuna tiskanih novčanica, samo 4 posto onih s greškom. Po toj je računici, u opticaju bio nemali broj od čak 560 tisuća 'feleričnih' novčanica.
VEZANI ČLANCI:
No, iako, prema međunarodnim propisima, zbog samo jednog promila novčanica s vidljivom greškom, država treba povući iz opticaja čitavu spornu seriju, novčanica s Titovim likom te itekako vidljivom greškom, u bivšoj državi ipak nije bila povučena iz opticaja. Na svojevrstan je način 'kažnjena' novčanica koja je bila druga po vrijednosti te je svjetlo dana trebala ugledati 1986. godine. Iako su matrice bile gotove te je sve bilo spremno za njeno tiskanje, novčanica, u apoenu od 1000 dinara, s likom Vuka Stefanovića Karadžića, koja je trebala predstavljati Srbiju, nikada nije puštena u opticaj, dijelom i stoga što ju je i prije rođenja 'pojela inflacija', zbog čega se išlo na izdavanje novčanica sve većih apoena.
No, iako jugoslavenski dinar u Hrvatskoj nije u opticaju već više od tri desetljeća, u ponekim se novčanicima ipak sačuvala pokoja novčanica, a primjerci kultne 'novčanice s greškom' sačuvali su se i u privatnim, numizmatičkim zbirkama te ih se ponekad nađe i u prodaju na Njuškalu.
Poželite li takav šuškavi dio povijesti, za 'novčanicu s greškom' morat ćete izdvojiti više nego za njenu 'blizanku bez mane', jer je, na numizmatičkom tržištu danas i do deset puta skuplja od novčanice na kojoj je navedena točna godina Titove smrti.
Kako je umirao dinar
Jugoslavenski dinar valuta je koja je rođena još u Kraljevini SHS. Njime se plaćalo od 1920., a preživio je Kraljevinu Jugoslaviju, socijalističku Jugoslaviji i Saveznu Republiku Jugoslaviju. Preživio je dinar čak i raspad Jugoslavije te je, s prvobitnim imenom, najduže poživio u Srbiji.
U ostalim je, bivšim, jugoslavenskim republikama, raspad Jugoslavije, označio i početak kraja dinara. Prva ga je, 1991. godine, u povijest poslala Slovenija, zamijenivši ga privremenim, novčanim bonovima, a godinu dana kasnije slovenskim tolarom, koji je 2007. zamijenjen eurom. Iste te 1991. godine i Hrvatska je stari dinar zamijenila hrvatskim dinarom, a 1994. rođena je hrvatska kuna, kojom se plaćalo sve do 1. siječnja 2023., kada ju je, iz opticaja, izbacio euro. Godine 1992. i Makedonija napušta jugoslavenski dinar te uvodi makedonski denar, kao i Bosna i Hercegovina koja, iste godine, prelazi na bosanskohercegovački dinar, odnosno dinar Republike Srpske, u dijelovima pod kontrolom Republike Srpske, dok se 1998. uvodi konvertibilna marka. Čak osam godina kasnije od Slovenije i Hrvatske dinar su iz opticaja izbacili i Crna Gora i Kosovo - u obje je države, 1999., zamijenjen njemačkom markom, a 2002. godine eurom. Jugoslavenski je dinar najduže živio u Srbiji, koja ga je tek 2003. zamijenila srpskim dinarom.
VIDEO Policija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je prijavljen slučaj trovanja gaziranim pićem iz automata
Govore o novcanicama "bez greske" koje su sasvim bezvrijedne i onima sa greskom koje "vrijede" 10 puta skuplje - ali opet bezvrijedne (jer i na balkanu znanost kaze 0 puta 0 je 0. 0x10 je opet 0.