Scena prva: Građani koji su bili na velikom prosvjedu u povratku sa Slavije, prolazeći ulicom Kralja Milana, zaustavili su se ispred kordona policije koji je čuvao zgradu predsjedništva i mahali im. Simpatično su ih malo provocirali, riječima jedne djevojke: “Što radite tu, kada vam završava smena?“, a kad joj je jedan policajac odgovorio da završava u 10 sati, ona je spremno uzvratila: „Idite s nama na žurku“. Jedna gospođa je pošto poto htjela je napraviti selfie s policajcem, dok ju je muž pokušavao zaustaviti, upozoravajući da ne smije pomicati ogradu koja je stajala ispred policije.
Jedan čovjek obratio se policajcima navodeći kako ih zna, jer pola njih svaki dan kad idu na posao prolaze pored njegove kuće u Kamenici. Policajci su ih mirno promatrali, uz pokoji smiješak. Jedan je policajac zapalio cigaretu. Na primjedbu jednog građanina da se ne smije pušiti na dužnosti, odmah je drugi policajac stao u obranu kolege riječima: „Brate, stojimo ovde 10 sati.“ Najjači moment bio je kad su građani ostavljali ispred policajaca bombone i čokolade. Sve skupa je izgledalo poprilično nadrealno i zabavno.
Scena druga: samo dvjestotinjak metara dalje komunikacija građana i represivnog aparata bila je potpuno suprotna onoj iz prve priče. Ekipa u fantomkama došla je pred policiju uzvikujući: „Pi..e jedne, idite na Kosovo“, uz obavezno slanje u rodno mjesto, unošenje u lica i povike: „Zašto čuvate izdajnika?“, „Vučiću, Šiptare“.
Taj fantomski ćaciland, koji je bio smješten u Pionirskom parku, odmah uz zgradu Predsjedništva, koje su ljudi doživjeli kao strašilo u centru grada, nije bilo nikakvo okupljalište studenata koji žele učiti, već jedan skup paravojne ekipe koja je tu došla na mig vlasti. Salve uvreda koje izvikivali ljudi koji su ih dolazili gledati s druge strane ograde, a neki su doveli i djecu, teško bi bilo sve prepričati. Vikali su im; nakaze, strašila, vi niste ni za zoološki vrt, nećemo da vređamo životinje“. A Monthly Pajtonovska situacija bila je kada je jedan mladić obilazio porazbijane traktore koje su bili poredani jedan pored drugog, držeći mobitel u ruci i nekome je u razgovoru objašnjavao koje bi sve dijelove traktora mogao prodati.
Ova dva uvodna primjera možda i najbolje oslikavaju Srbiju kao zemlju suprotnosti koja se mogla vidjeti na svakom koraku. Studentski prosvjed, na koji se odazvalo nekoliko stotina tisuća građana koji su u Beograd došli iz svih krajeva Srbije, pokazao je na jedan način svu ljudsku solidarnost, snagu koje se režim boji. Vučić je danima sijao strah i paniku pričama o nasilju koje će se dogoditi, sve ne bi li ljude odvratio od dolaska u Beograd.
Najupečatljiviji trenutak koji sam doživio prateći ovaj veliki prosvjed, kao i sve događaje dan prije toga, bila bilo je gromoglasnih „15 minuta tišine“. Slavija i sve ulice i prilazi prema njoj bili su prepuni ljudi. Nije se bilo moguće probiti ni metar, dva naprijed kolika je gužva bila. Tišina, ništa se nije čulo osim ponekog kašlja i zvuka dronova, tisuće upaljenih svjetala na mobitelima u zraku. Na početku odavanja počasti poginulima u Novom Sadu bilo je provokatora koji su smijali, ali su brzo nestali. No, trenutak koji je pokazao s kime ljudi imaju posla bio je prekid te tišine u 11. umjesto u 15. minuti. U prvi mah nitko nije znao zbog čega, a tek kasnije se doznalo da je upotrijebljen zvučni top, oružje koje posjeduje sigurnosni aparat države. Taj udar je izazvao brzo razilaženje ljudi. Sa satima koji su dolazili, pokazalo se da je besprizoran način prekida tišine kojom se odaje počast poginulima i izazvao još veću ljutnju i bijes na Vučićevu vlast.
Ono što je bilo dirljivo gledati jesu studenti i studentice koje su odmah krenuli čistiti smeće s ulica. Jedna od djevojka koja je skupljala smeće uz osmijeh nam je rekla kako se uvijek drugarski dogovore za čišćenje, a da im drugi građani samoinicijativno pomažu. Ti mladi ljudi besprijekorno su organizirani. Imaju snažnu volju i emociju. Nisu se dali isprovocirati i nisu napravili niti jedan eksces. A ekscese je vlast priželjkivala.
U Beogradu, u koji su pristizale nepregledne rijeke ljudi, 15. ožujka 2025. čovjek je mogao svašta vidjeti. On sjajnih zabavnih transparenata na kojima je pisalo: „Više verujemo horoskopu nego vama“, do raznoraznih karikatura Vučića. Osim srpske zastave, bila je tu i ona sa slikom Isusa, Madonne, moglo se vidjeti i zastavu Rusije, Grčke, ali i Škotske, i onu neizbježnu zastavu Ferrarija koja je čuvena još iz vremena prosvjeda protiv Miloševića.
Svi kojima sam se obratio kao Večernjakom reporter, kao i drugi kolege iz Hrvatske, bili su ljubazni i susretljivi. Kad je počela padati kiša jedan mladić mi je dao svoju kišnu kabanicu. U toj ogromnoj masi ljudi miješale su se različite ikonografije. Bilo je i one vjerske: ljudi su hodali noseći križeve i slike srpskih svetaca, a moglo se vidjeti na ulicama i pravoslavne popove koji su davali blagoslov prosvjednicima. Neki od ljudi su pokazivali pozdrav s tri prsta i nosili slike Draže Mihailovića. U moru svega bilo je ljudi koji su nosili slike ubijenog premijera Zorana Đinđića. Bilo je tu onih koji su dolazili u majicama s crvenom zvijezdom ili u majicama Rolling Stonesa, heavy metal i punk bendova, do onih koji su na glavi imali kokardu.
Kad hodate u toj masi, neizbježno je čuti svakojake komentare ljudi na vijesti koje su pristizale. Tako su dva muškaraca komentirala vijest da je na prosvjed došao i bivši premijer Vojislav Koštunica. Jedan je šaljivo rekao: „Šta je došao na protest protiv Borisa Tadića“, a drugi pomalo zajedljivo: „Došao je da gleda gde su mu Crvene beretke, da ih opet pošalje na Đinđića“.
Bilo je tu i prodavača prosvjednih bedževa, zatim bajkera i veterana 63. padobranske koji su čuvali studente i studentice. Mnogi su bili oduševljeni skupom, neki su ostali razočarani jer očekivali više u smislu zahtjeva, ali većina je bila i ostala sretna novom energijom koja je u zadnja četiri mjeseca stvorena u Srbiji. Dan poslije cinici smatraju da se zapravo neće ništa promijeniti. No, studenti. čini se, znaju više. Znaju da fokusom na miran prosvjed, upornim traženjem da se ispune zahtjevi i širenjem vedrine i pozitivne energije postupno oduzimaju snagu lošem vladaru. Aleksandar Vučić oduvijek je imao ambiciju ući u povijest kao veliki vladar. Svakako će ući u povijest, ali ne onako kako bi on želio, a ljudi će ga među ostalim zapamtiti i po zvučno topu koji je 15.3. 2025. prekinuo 15 minuta tišine kojom se odaje počast poginulima u padu nadstrešnice u Novom Sadu, na najvećem skupu koji je Beograd ikada vidio.
>> FOTOGALERIJA Nestvarni prizori iz Beograda, tisuće ljudi na ulicama, traktori razbijeni: 'Zaustavit ćemo tiraniju Vučića'
Nadrealne scene? Jedino nadrealno jest krcanje brojnim člancima tijekom zadnjih par dana...nestvarno, groteskno, bizarno, nepotrebno...........