Ujedinjena Europa uvijek je imala problem sa svojim liderima. To je stara europska boljka. I to ponajviše zato što je teško odrediti tko su ustvari europski lideri. A problem europskog predstavljanja zapravo je problem upravljanja. Zbog komplicirane i unikatne strukture – Europsku uniju ne možemo svrstati ni u jednu tradicionalnu državno-pravnu kategoriju, s obzirom na to Unija nije klasična konfederacija, a pogotovo nije savezna država, nego se razvija kao poseban međunarodno-pravni subjektivitet – u EU često nije bilo jasno tko vodi glavnu riječ i tko donosi ključne odluke. Europa je u prošlosti zbog toga često bila predmet izrugivanja, o čemu svjedoči i ona čuvena i već pomalo otrcana Kissingerova dosjetka o Europi koja "nema svoj jedinstveni telefonski broj", čime se sugerira da Europa, za razliku od drugih ključnih međunarodnih aktera, nema klasičnog lidera. Posljednjih nekoliko desetljeća, kako je postupno opadala kvaliteta europskih čelnika, taj je problem dobio dodatnu dimenziju. Čini se da su to postupno osvijestili i u samoj Uniji, što je jedan od razloga zbog kojeg je u Lisabonskom ugovoru i uvedena stalna pozicija predsjednika Europskog vijeća, premda valja voditi računa da to ipak nije bila klasična predsjednička funkcija kao u "običnim" državama. Predsjednik Europskog vijeća nije "predsjednik Europske unije", premda je ovlašten predstavljati Uniju na sastancima s trećim državama. Ni uvođenje funkcije predsjednika Europskog vijeća, međutim, nije riješilo problem europskog predstavljanja. Štoviše, čini se da ga je čak i dodatno naglasilo, o čemu svjedoči djetinjasto i neodgovorno suparništvo između bivšeg predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. Oni su se proteklih pet godina gotovo cijelo vrijeme otimali za vodeću poziciju, sramoteći pritom i sebe i Uniju.
Ta kaotičnost i nepostojanost samo je dodatno naglašavala europski liderski deficit
Komentara 21
Sad če to Milojko Stevanov preuzeti
RA
Otkrivanje tople vode. To ozbiljni i trijezni ljudi koji prate stanje u Europi znaju i upozoravaju na to već najmanje od onog ludila s migrantima prije 10-tak godina, da ne spominjemo sve ostalo što je slijedilo: uvođenje woke-politika, provociranje Rusije, gospodarsko samouništenje za američki račun... i sad bi se kao svi mi trebali čuditi?
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Italija je uvijek bila predvodnik novih trendova, jer se ne boji eksperimentirati sa različitim strankama...stoga se pretpostavlja da će ju Njemačka i Francuska slijediti, nakon pada Scholza i malog Napoleona stiže desnica.