Da ga ima, zahvalio bih bogu na tome što je Hrvate pospremio u dvije Jugoslavije, s naglaskom na onu drugu, zahvalio bih mu i na desetljećima življenja u mekšem obliku boljševizma, zahvalio bih mu na Titu i njegovu sustavu koji je uspio od Stepinca stvoriti blaženika, za sada, kada to već nije Lojzek uspio steći u ustaškom režima u kojem je, onak narodski rečeno, imao status suradnika u nastavi. Dakle, zahvalio bih bogu ne stoga što sam zaluđeni poklonik paradoksalne anacionalne države koja je provela nacionalizaciju, za razliku od ove naše ultranacionalne koja je umarširala s denacionalizacijom. Ne, moji razlozi su posve praktični; da nije bilo Jugoslavije, titularnog socijalizma i još titularnijeg Tita Hrvati u skoro 35 godina svoje samostalnosti ne bi imali valjanog opravdanja za svoje glamurozno velike neuspjehe. Ovako, ihaj, imamo alibi za svaku varijantu.
Za razliku od radnika, bastiona jugoslavenstva, menadžeri su sve redom korifeji domoljublja, prstenova družina hrvatstva
Otvori KEKS Pay
