Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Hrvatska: Dajte nam više novca. Merkel: Ne može!

Španjolska i Hrvatska kazale su da trebaju više novca, socijalisti su ih podržali, ali ne i Angela Merkel
28. lipnja 2013. u 11:06 0 komentara 126 prikaza
Merkel i Milanović (1)
Foto: DPA/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Šest milijardi eura “težak” je plan za borbu protiv visoke stope nezaposlenosti mladih u Europi, a i prije njegova službenog predstavljanja na summitu EU koji je jučer počeo u Bruxellesu doživio je kritike.

Nije dosta

Predviđeno je da novac ide u zemlje u kojima je najmanje četvrtina ljudi mlađih od 25 godina nezaposlena, a takvih je 20 od 28 zemalja EU, uključujući i Hrvatsku. Španjolci su rekli da im ta pomoć neće biti dovoljna da riješe problem gotovo 60 posto nezaposlenih mladih. Hrvatska je također izvijestila da želi više novca jer ima čak 51,5 posto nezaposlenih mladih do 25 godina. Hrvati se nadaju novcu za izobrazbu mladih u području IT-a, turizma, prometa i poljoprivrede, javio je njemački Spiegel. Najviše novca očekuje Grčka u kojoj je nezaposleno 62,5 posto mlađih od 25 godina. Grčka, Španjolska i Hrvatska jedine su zemlje u EU koje imaju stopu nezaposlenosti mladih do 25 godina veću od 50 posto, ali vrlo blizu su im i Portugal te Italija. Najnižu nezaposlenost u EU imaju Njemačka, Austrija i Luksemburg. Čelnik njemačkog SPD-a Sigmar Gabriel i šef francuske Socijalističke stranke Harlem Desir u zajedničkom priopćenju traže više novca za rješavanje problema mladih.

“Trebamo najmanje 21 milijardu eura”, poručili su. Glavnina novca iz šestogodišnjeg budžeta planut će već iduće godine, jer su zemlje pripremile programe “teške” 3,6 milijardi eura. No, službeni Berlin na summitu predstavlja kancelarka Angela Merkel koja je rekla da je šest milijuna eura gornja granica. U travnju ove godine 7,5 milijuna mladih između 15 i 24 godine nije bilo u obrazovanju ni u radnom odnosu, što je oko četvrtina ljudi u toj dobnoj skupini.

Hrvatska također računa na pomoć iz zajedničke blagajne za zapošljavanje mladih, te će već od ponedjeljka ponuditi niz novih programa namijenjenih toj ranjivoj skupini nezaposlenih. No, i u Zagrebu bi program mogao zapeti na financijama - dodatne mjere (a svode se na isplatu naknade za prijevoz, obrazovne programe, javne radove te financijske poticaje poslodavcima) stajale bi državu oko 120 milijuna kuna i taj novac zasad nije predviđen u proračunu. U Vladi računaju da će dio sredstava doći iz europskog socijalnog fonda, a ostalo bi se morao naći u prilično nategnutom državnom proračunu.

Preporuka vladama

Europska garancija za mlade preporuka je vladama da od početka iduće godine svima koji su bez posla dulje od četiri mjeseca ponude zaposlenje ili dodatno obrazovanje. Da garancija ne bi bila samo gesta dobre volje, pripremljen je i fond do 2020., za koji se već u startu ocjenjuje da neće biti dovoljan. Predsjednik EU Herman Van Rompuy kazao je da je nezaposlenost mladih “jedan od gorućih problema u većini, ako ne i u svim članicama, s kojima se vlade moraju uhvatiti u koštac”.

>> Kako će se ulazak u EU odraziti na nezaposlenost mladih?

>> Koja država EU ima najnižu stopu nezaposlenosti mladih?

Renato Kamenov (24), Osijek: Instalater

Renato Kamenov (24), Osijek: Instalater sam grijanja i nikad to nisam radio

Renato Kamenov zaputio se prije nekoliko tjedana iz Osijeka na obalu u potrazi za kruhom. No, sa sezonskog se posla vratio već nakon desetak dana.

– Trebao sam biti pomoćni konobar, ali nije bilo dovoljno posla – ispričao nam je 24-godišnji Renato, kojega smo zatekli dok je izlazio iz osječkog Zavoda za zapošljavanje. Po struci je instalater grijanja i klimatizacije. Tri je godine radio u jednoj osječkoj tvrtki na stroju, no dao je otkaz jer je bio nezadovoljan uvjetima, a i zaželio se promjene.

– Živim s roditeljima, oni su zaposleni pa bih si mogao priuštiti jedno vrijeme bez posla, ali ne volim biti kod kuće i ne raditi ništa. Nikada nisam bio na birou dulje od tri, četiri mjeseca – dodaje. Završio je školu prije pet godina, no još nikada nije radio u struci. Zarađivao je i kao telefonski operater te na isporuci robe.

– Predajem redovito molbe i tražim posao bez obzira na to je li riječ o mojoj struci ili ne. Mora se raditi – ističe. (sl/VLM)

Martina Sabljak (21), Varaždin: Studiram

Martina Sabljak (21), Varaždin: Studiram i tražim posao. Neuspješno

Završila sam tri godine novinarstva i sad sam trenutačno na pauzi prije nego što upišem posljednje dvije godine. Posao pokušavam naći otkada sam upisala fakultet, ali bez uspjeha. Naravno, prva želja mi je bila rad u nekom mediju, da osim džeparca steknem i neko iskustvo, ali natječaja za takve poslove jednostavno nema. Stalno pratim sve natječaje na internetu i gdje god da se obajavljuju, ali zasad nisam imala sreće ili su mi promakli. Stvarno ne znam. Mislim da ću uskoro početi obilaziti potencijalne poslodavce jer izgleda da samo čekanje nekog natječaja i nema baš smisla. Što se tiče studentskih poslova, nude se samo fizički poslovi i eventualno konobarenje, a za to nisam. Imam osjećaj da ću, kada završim faks, biti godinama na burzi, isto kao i moji vršnjaci, a i oni koji su već završili fakultet. Znam da gotovo nitko ne može naći posao. (dp/VLM)

Filip Starovašnik (22), Koprivnic

Filip Starovašnik (22), Koprivnica: Ako se stanje ne popravi, odlazim van

Filip Starovašnik prije četiri godine završio je za soboslikara. Nakon srednje škole skupio je nekoliko mjeseci radnog staža i na tome je stalo. Ostao je bez posla. Nedavno je nakratko radio za jednog privatnika, ali sada ponovno traži posao.

– Mjesečno pošaljem više molbi, na internetu stalno pratim čega ima, no zasad bez efekta. Tražim posao i u Koprivnici i drugim gradovima u okolici, a išao bih raditi i u Zagreb – ističe Filip, koji više nije na Zavodu za zapošljavanje jer su ga izbrisali iz evidencije zbog neredovita javljanja.

– Nisam se javljao jer od njih nije bilo nikakve koristi. Sve što sam dosad radio sam sam si pronašao – dodaje on.

Filip živi s roditeljima zato što mu tako odgovara i jer nema velike troškove, ali razmišlja o odlasku u inozemstvo. – Išao bih u Sloveniju, u kojoj imam rodbinu, ili Njemačku, ali i dalje se nadam da će se stanje u državi popraviti i da ću pronaći nešto ovdje – kaže. (zm/VLM)

Mario Guberac (25), Slavonski Brod: Posa

Mario Guberac (25), Slavonski Brod: Posao u struci nisam tražio. To je uzalud

Brođanin Mario Guberac (25) završio je Tehničku školu u Slavonskom Brodu 2006. godine za smjer tehničara za telekomunikacije. Ako se izuzme kraće vrijeme kad je radio u sportskoj kladionici, uglavnom je nezaposlen. Podnio je mnogo zamolbi za posao, pretežito u sportskim kladionicama, ali nikada nije dobio čak ni odgovor. Posao u struci nije ni pokušavao pronaći jer to bi, kaže, bilo uzalud utrošeno vrijeme. – Postoji opcija, da odem u Njemačku raditi kao zavarivač, ali ni taj se posao ne dobiva više tako lako. Osim toga, najprije moram završiti tečaj. Čuo sam da to više nije ono što je bilo prije pet ili deset godina, plaće su znatno manje, a radi se od jutra do mraka. Međutim, svjestan sam da ovako više ne ide. Prihvatio bih bilo kakav posao, u Hrvatskoj ili inozemstvu – kaže Guberac. I Mario, poput većina svojih prijatelja i vršnjaka, živi s roditeljima. (vb/VLM)

Dolores Eldić (22), Zagreb: Najvi&scaron

Dolores Eldić (22), Zagreb: Najviše bih voljela raditi u struci

Već 11 mjeseci odrađivanje staža čeka medicinska sestra Dolores Eldić. u posljednjih nekoliko godina radila je sve, a zapravo ništa, kako sama kaže.

– Promocija i call-centri, to je moj radni staž – kaže Eldić te dodaje kako nije nikada bila zaposlena na dulje od dva mjeseca. Poslodavci jednostavno to ne traže, objašnjava medicinska sestra, te se žele svog “zaposlenika” na honoraru riješiti što prije.

– Plaće na takvim poslovima nisu loše, na različitim promocijama, primjerice, može se zaraditi i do 250 kuna dnevno, a u call-centrima satnica je 20-ak kuna – rekla je dvadesetdvogodišnjakinja, koja bi ipak najviše od svega željela dobiti stalni posao. Upisala bi i fakultet kad bi znala da joj to sigurno donosi zaposlenje. (mš/VLM)

Božica Poslon (21), Krapina: Ni sama ne

Božica Poslon (21), Krapina: Ni sama ne znam koliko sam molbi poslala

Božica Poslon (21) iz zagorskog mjesta Štuparje pokraj Krapine trgovačku školu završila je prije tri godine. Nešto malo je radila, no nezaposlena je i prijavljena na Zavodu za zapošljavanje.

– Ne znam ni sama koliko sam napisala zamolbi. Uglavnom, znam da sam ih poslala na adrese desetak trgovačkih kuća koje imaju svoje prodavaonice tu po Zagorju. Posao, naravno, tražim i preko Zavoda za zapošljavanje, no bezuspješno i uopće ne znam kada i kako bih ga mogla dobiti – kaže Božica, koja bi si kao mlada djevojka rado priuštila novu odjeću ili torbu.

– Bez novca se ne može ni izaći van, pa time niti družiti s ljudima, vršnjacima – govori o jednom od problema mladih nezaposlena Božica Poslon. No, unatoč tome što živi s roditeljima, koji joj pomažu, i ne pomišlja na rad u obližnjoj Sloveniji ili bilo kojoj zemlji u inozemstvu jer joj je želja raditi u Zagorju ili, najdalje, u Zagrebu. (sv/VLM)

SLAVNI HRVAT
Toni Kukoč otkrio detalje o najvećem: Ubojstvo oca prelilo je čašu, svi smo sjedili i plakali
udruga Prias
ZA LJEPŠI GRAD
Kako je jedna ekonomistica ljubav prema psima pretvorila u posao i pri tome došla na ideju o boljem okolišu
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.