Uvijek smo se podsmjehivali onim baroknim tipovima iz doba Luja XIV. koji se nisu prali, ali su se zato parfimirali. Smiješne su slike muškaraca i žena u svili, kadifi i čipkama, s vlasuljama, bijelim čarapicama i visokim petama, napudranih i s lažnim madežom, što bazde po znoju i raznim intenzivnim vonjevima iz donjih dijelova tijela, zaliveni kantama miomirisa. Eto, to je naša gradska uprava koja organizira vašare pod skelama, poput Q'arta Ilica, koja otvara pješačke zone u devastiranim prostorima, poput Stare Vlaške, i koja naručuje oslikavanje beskrajno prljavih i masnih ulica kao što je Martićeva te, prošli tjedan, Masarykova i Preradovićeva.
Kad smo mi bili mali (ne znam radi li se to još uvijek) smo svako malo pisali neke sastavke s temom kako bi svijet bio bolje mjesto kada bi njime upravljala djeca. Mi u Zagrebu sada imamo priliku doživjeti upravo to - infantilno upravljanje javnim dobrom. Kao beba koje sakrije vlastite oči rukom i kaže "nema mame". Ali jedna stvar koju često ponavljaju gradonačelnik i zamjenici: "mi smo za upravo TO dobili mandat" je istina i Zagreb ima upravitelje kakve je htio i kakve zaslužuje.