Krajem 1990. sin partizana iz Drugog svjetskog rata Antona Fantele s otoka Lastova, koji je tada s obitelji živio u Geelongu, pozvao je u obiteljski dom Jozu Joea Pavlovića koji je dugo godina bio istaknut u hrvatskoj zajednici. Fantela stariji, znajući za Pavlovićev aktivizam, želio se sastati s njim i reći mu nešto što ga je tištilo dugi niz godina, piše Večernji list BiH.
Kad je Pavlović došao k njima, stari Anton Fantela pokazao mu je primjerak hrvatskih dnevnih novina od subote, 4. kolovoza 1990., i članak na 13. stranici pod naslovom "Vrijeme zloupotrebe sjećanja". Bio je to intervju s umirovljenim generalom bivše JNA Dušanom Koraćem. Stari Anton Fantela bio je ljutit, uzrujan i odmah je rekao Pavloviću kako bi želio s njim podijeliti svoje doživljaje, što je proživio i vidio kao partizan od 1941. do 1945. te je želio da njegovu izjavu objavi Slobodna Dalmacija kao odgovor Dušanu Koraću. Naveo je to Pavlović u dopisu upućenom Večernjaku sa željom da iskaz Antona Fantele konačno dospije u javnost.
Naime, armijski general nijekao je razmjere zločina koje su počinili pripadnici partizanskih postrojbi u Bleiburgu, odnosno na području Hercegovine i u Širokome Brijegu. Budući da je Pavlović vršio jednu od važnih dužnosti u hrvatskoj emigraciji za Australiju, Fantelini sinovi prema njemu su osjećali poštovanje, kao i povjerenje da izjava njihova oca neće biti zloporabljena. Stari Fantela u nazočnosti dvojice sinova i zajedničkih prijatelja dao je iskaz kako bi odgovorio generalu Koraću. Iako je upućen hrvatskome mediju koji je ranije intervjuirao generala Koraća, odgovor nikada nije objavljen. Pričao je o mnogim svojim doživljajima i složio se da se njegova izjava slobodno snimi na magnetofon.
Tom prilikom stari Fantela pričao je o mnogo tragičnih zbivanja koje je doživio kao pripadnik 26. divizije 11. brigade 4. bataljuna, posebno pred kraj rata kod Širokog Brijega, Trsta, Italije, Celovca, Kočevja i Bleda. Tada je spominjao neke ljude: zapovjednika svoje 11. brigade, bojnika Ivana Guvu, koji je tada živio u Splitu; zatim Dominika Antunovića iz Kozica kod Vrgorca. Prema Fantelinim sumnjama, Antunović je bio sudionik u likvidaciji franjevaca i civila u Širokom Brijegu.
Naime, toga kobnoga 7. veljače 1945. partizani su u širokobriješkom franjevačkom samostanu pronašli 12 fratara te nekoliko učenika koji su se skrili radi sigurnosti. Pripadnici 11. dalmatinske brigade, osnovane u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana su izveli sve zatečene fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u spomenuto ratno sklonište te ih ondje mučki ubili, a neke i žive spalili. Desetljećima se o tome nije smjelo ni govoriti, a kamoli prenijeti njihove ovozemne ostatke u grobnicu. To je učinjeno tek 1970. godine. Stari Fantela tada je ispričao kako je osobno ukrao kalež iz dobrano razrušene, opljačkane i uništene crkve i samostana u Širokom Brijegu, koji su prije toga razvalile partizanske postrojbe. Stavio ga je u svoju torbu i ponio kao svojevrsnu dragocjenost.
No nešto je bilo jače od njega te je ovaj kalež nakon više mjeseci ipak ostavio u jednoj crkvi u Sloveniji. Proradila mu je savjest, jednako kao i desetak godina prije smrti, kada je pristao otvoreno govoriti o zločinima. – Neka general Korać kaže gdje je bila 11. dalmatinska udarna brigada od 4. svibnja do 4. lipnja 1945. godine! Dana 4. svibnja 1945. iz Trsta je putovala 11. brigada u Sloveniju. Zapovjednik 11. brigade tada je bio bojnik Ivan Guvo. Mislim da i danas živi u Splitu kao narodni heroj. Obučeni u nove odore koje smo zarobili od Talijana, slušali smo zapovjednika Guva koji nam je govorio da ćemo okupirati Beč. Na vrh Triglava stigli smo 8. svibnja, a u Kranjsku goru sutradan, 9. svibnja. Nijemci su već bacili oružje i pošli u Celovac, gdje je također bio veliki broj hrvatske vojske i civila. Tada nas je zaustavila engleska vojska i rekla nam da partizani nemaju pravo oslobađati tuđe zemlje nego samo svoju – svjedočio je Fantela, koji je u međuvremenu umro.
Masovne egzekucije
Opisao je i okolnosti, mjesto i način na koji su se odvijale masovne egzekucije. – Hrvatska vojska predala se Englezima i oni su je razoružali i predali 11. brigadi koja je stanovala u Kranju i Kovniku. Bilo je oko 24.000 razoružanih hrvatskih vojnika i civila. Mi smo razoružane hrvatske vojnike i civile proveli do Kočevja. U Kočevju je pokraj ceste i polja bila škola na dva kata. Od 16. do 30. svibnja 1945. godine kolone ljudi stizale su pješice do škole. Nakon što bi ih doveli, vezali su ljude žicom po dvoje, utovarili u kamione i svaki dan po 15 sati vozili u brda gdje su bile tri jame. U svaku jamu ubačeno je po 8000 ljudi, među kojima su bile žene i djeca, koje su većinom strijeljali, a bacani su i živi. U jame su stavljali mine i živo vapno. Ovo je trajalo sve do 30. svibnja. Važno je napomenuti da su odatle pobjegla samo četiri čovjeka, koja su se izgubila u šumi – posvjedočio je Anton Fantela, što je ostalo zapisano u arhivima.
Otkrio je i kako su se odvijale egzekucije zarobljenih vojnika, ali i civila, i tko je bio za njih zadužen. Prema njegovim tvrdnjama, svaki bataljun imao je oko 50 komunista i oni su uglavnom ubijali i zapovijedali da se ubija. Fantela je rekao i da je bilo mnogo živih svjedoka tada u Hrvatskoj koji su znali za ove događaje. No rijetki su odlučili progovoriti i posvjedočiti poput Antona Fantele.
FOTO BBC odabrao 12 najfascinantnijih napuštenih građevina na svijetu. Na popisu i hrvatsko ruglo
Ovo je vrh sante leda zločina koji se nikada neće znanstveno i činjenično obraditi i već je pao u kolektivni zaborav . Tisuće nestalih i ubijenih ostali su bez spomena i imena . I sada , 2024. moram napisati “Hvalaala na hrabrosti VL i objavi ovakvog članka”