U travnju 2009. Europski parlament donio je Rezoluciju o europskoj savjesti o svim totalitarnim režimima 20. stoljeća i odredio 23. kolovoza kao dan za sjećanje. Riječ je o žrtvama "nacizma i komunizma". Rezolucija poziva parlamente, uključivo i kandidata za EU, na provedbu. EU žali što je i nakon 20 godina od raspada komunizma pristup arhivima i dalje onemogućen. Prošle godine 23. kolovoza obilježila je Udruga Daksa u Dubrovniku, prisjetivši se 45 uglednih Dubrovčana ubijenih nakon 1945. Kao i Katolička crkva, koja podsjeća da je Ivan Pavao II., prilikom beatifikacije Stepinca, imenovao tri diktature: nacizam, fašizam i komunizam. O relativizaciji toga datuma u RH povjesničar dr. Ivo Banac kaže: – Apologeti titoizma i jugoslavenskog komunističkog režima, a oni u Hrvatskoj predstavljaju moćan lobi, mnogo moćniji od onoga što promiče benevolentnost ustaštva i režima NDH, nikako da prihvate kako su zločini komunizma bili jednako tako monstruozni kao oni nacifašizma. Zato im ne pada na pamet prihvatiti rezoluciju koja eksplicitno govori da "Europa ne može biti ujedinjena ukoliko ne može stvoriti zajednički pogled na vlastitu povijest te priznati nacizam, staljinizam i fašističke i komunističke režime kao zajedničko naslijeđe te provesti poštenu i temeljitu raspravu o njihovim zločinima... ". Umjesto toga, indirektno napadaju ovu rezoluciju te je miješaju sa sličnom Rezolucijom VE iz 2006., u kojoj vide prste švedskih desničara unutar tog "beznačajnog, parlamentarnog tijela". Posebno su gnjevni na traženja demokratske javnosti za "ekvidistancom" prema zločinima fašizma i komunizma. To je neprihvatljivo, jer za njih je komunizam bio "bolji" totalitarizam, u Jugoslaviji gotovo pa demokratski. Zato izbjegavaju svaku sistemsku raspravu o jugoslavenskom komunističkom režimu, koji je u kontinuitetu bio totalitaran, jer je preko partijske države provodio monopol ideologije i vlasti, progonio protivnike putem represije, cenzure i državnog terora.
U svojoj dekadentnoj fazi, nakon Titove smrti, nije ovaj režim bio ništa liberalniji no u Mađarskoj i Poljskoj, a za kosovske Albance bio je još represivniji nego nakon Drugog svjetskog rata. Ne opravdava ga ni oportunističko poticanje iseljavanja (putovnice).
Eksport viška radne snage ili politički sumnjive populacije opetovano su koristili komunistički režimi, od Lenjina do Castra, posebno kad je pogodovao punjenju državne riznice, kaže Banac. (dai)
a Postkomunističke države koje su članice EU sagradile su spomenike i/ili muzeje posvećene žrtvama komunizma. Na Zapadu se obilježava 23. kolovoza i kao Black Ribbon Day, pod simbolom spregnute naci svastike, srpa i čekića i bodljikave žice. Kanada u Ottawi ponosno gradi spomenik žrtvama komunizma, u spomen na desetke milijuna nevinih žrtava komunizma, kaže ministar Jason Kenney.
Morat će Hrvatska politika prije ili kasnije prihvatiti tu EU Rezoluciju o izjednačavanju žrtava \"nacizma i komunizma\", htili oni to ili ne!!!