Čovjekovo osjetilo ne može se naviknuti na gorčinu. Na preslano ili neslano, ljuto ili preslatko s vremenom se navikne, a na gorčinu nikako. Uvijek kada se sretne s nečim gorkim, čini mu se da je znatno gorče nego što je prošli susret bio. Valjda zaboravi, što li. Tako je i s ovom gorčinom koja je uslijedila nakon prošloga tjedna, koji je cijeli bio okupiran turbulentnim zbivanjima u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, a koji je razotkrio sve krinke ključne za hrvatsku sadašnjost i budućnost. Naime, nakon što je kardinal Bozanić pristao potpisati, nakon zamolbi i preklinjanja njegova istarskog kolege Milovana, dvojbenu odluku kojom benediktinci polažu pravo na zemljište i samostan u Dajli te nakon što je papa Benedikt XVI. suspendirao tog istog istarskog biskupa Milovana (da bi umjesto njega neki španjolski DeLaGuza biskup potpisao kapitulaciju) kako bi se ti isti benediktinci upisali na porečke nekretnine i imovinu, hrvatskom narodu razbijena je i posljednja iluzija da je Katolička crkva (čitaj: njezino vodstvo) posljednji “antemurale christianitatis” u obrani naših nacionalnih interesa.
Znate li kakva je razlika između Haaga i Vatikana? Nikakva. Odnosno, sud u Haagu vjerojatno će s vremenom zatvoriti svoja vrata... A oba su iznad hrvatskih zakona.
Slučaj Dajla, koji se prošloga tjedna otvorio, nije ni unutarcrkveno pitanje (kakvim ga žele prikazati Vatikan i Bozanić), nije ni političko (kakvim se našlo u rukama Vlade i Pantovčaka), nije isključivo ni pravno (od pulskog javnog bilježnika preko gruntovnice u Bujama do Bajićeva DORH-a), nego je prije svega nacionalno pitanje. Doduše, o Dajli se govori u milijunskim brojkama, ali brojke su uvijek relativne.
Važna je isključiva činjenica da je riječ o hrvatskoj zemlji (koja se isključivo može gledati u kontekstu nacionalnog interesa) koja je nekome zapela za oko i kojoj prijeti da će kombinacijom pravno-crkvene kombinatorike biti zauvijek otuđena.
Način kojim je odlučeno riješiti slučaj Hrvatske u Haagu identičan je rješavanju slučaja u Dajli, pa će se naći sva sila mudrih komentatora koji će to pravdati ovim ili onim pravnim paragrafima, bilo crkvenim bilo civilnim i sve će zvučati naizgled logično.
Međutim, upravo gorčina koju nacija osjeća nakon svega govori da smo ponovno izvarani, poniženi i da će nam budućnost biti sazdana upravo na temeljima niza takvih prijevara i poniženja. Od Haaga preko Bruxellesa do Vatikana.
Hrvatski biskupi rogoborili su protiv haaških presuda Gotovini i Markaču, a nisu ni pisnuli kad je pala Dajla. Moraju, naime, biti poslušni. Zapravo, moraju čuvati svoje karijere i ne zamjerati se moćnijima od sebe. A baš su oni bivšeg predsjednika Mesića “egzorcirali” kad god bi stigli i stigmatizirali kao izdajnika domovine, a veleizdaju u svojim redovima sad ne vide.
Moraju šutjeti jer ih je mrko pogledao neki Don Corleone, kojemu je Hrvatska tek jedna od usputnih stanica u njegovoj vatikanskoj karijeri. Davno su minula ona vremena kada hrvatski pastiri, poput kardinala Kuharića, nisu gledali da steknu nečije simpatije i uližu se nekome u Vatikanu, nego isključivo interes svoje pastve i svoga naroda. I kao što su neki, kada je krenulo kupusanje Hrvatske, pokojnog Tuđmana svojedobno zazivali s “Franjo, hrvatski lave, ustani i rikni!”, sada bi tome pokliku trebali dodati samo – “ustani, Franjo kardinale!”
No, ako je utjeha, usprkos svoj gorčini, u povijest će svijetla obraza ući suvremeni Juraj Dobrila, biskup porečki Ivan Milovan, čija slika poput Dobriline možda neće biti na novčanici od 10 kuna, ali njegov potpis barem neće krasiti sramotan sporazum o kapitulaciji. Jer zna da se čast i ponos, ma kako gorka vremena bila, ne prodaju ni za kakav novac.
Slučaj Dajla nije ni unutarcrkveno ni političko, nije isključivo ni pravno, nego je prije svega nacionalno pitanje
Komentara 73
Ovo je sramota za Vecernji list da netko kao Darko Pavičić piše o Crkvi. Sramota je za njega što nakon ovoliko vremena ne zna osnovne stvari. Još sramotnije je da iako zna na ovaj način \"govori neistine\", da budmo korektni. Ukratko, Pavičić i ostala bulimenta anticrkvenih novina, bi željeli da Hrvatska pljune na svoju povezanost sa Svetom Stolicom. Pavičiću ti lažeš i izmišljaš kad govoriš da se Vatikana stavio iznad zakona RH. Hrvatski sud, hrvatski javni bilježnik, hrvatski zakon o vlasništvu, hrvatska župa, hrvatski d.o.o,hrvatski zemljišni sud ! Sve po zakonu kao kad bi netko drugi kupavo zemlju! Ne čuvaju biskupi karijere nego jedinstvo Svete Katoličke Crkve! Pa neće valjda zbog novinara i zbog toga što se Milovan sa ekonomom Jakovljevićom malo zaigrao pa počeo prodavati što nije njegovo otkazati poslušnost Kristovom namjesniku na zemlji?
Odlično Pavičiću! Najveća je ironija u tome što je 45 godina jednoumlja Crkvu očvrsnulo a ovih 20 godina demoNkracije unazadilo ju je do neprepoznatljivosti. Strašno je to, prestrašno.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Gospodine Pavičiću, pogledajte realnost oko sebe Vatikan nije imao ni na kraj pameti da bi jedna «unutarcrkvena stvar» u Republici Hrvatskoj mogla poništiti sve pozitivne posljedice Papina posjeta Hrvatskoj. I što sad? Za Vatikan postoje dvije mogućnosti: Držati se onene «Roma locuta, causa finita» ili ponuditi neki kompromis – naravno indirektno, recimo da to ponude Benediktinci iz Praglie - koji će zauvijek pokopati valjanost ove izreke. Za Hrvatsku postoji samo jedna mogućnost: opstrukcija, jer Hrvatska ne smije izazvati Vatikan, ali ne smije – zbog EU - ni dopustiti da ova odluka bude realizirana u tišini. Opstrukcija je vidljiva najprije u neaktivnosti Općinskog suda u Bujama od 2006. naovamo, te predbilježba a ne uknjižba nekretnina Porečko-Pulske biskupije, te nepokretanje ovršnog postupka poslije «sklapanja Sporazuma» koji nije potpisao zakoniti zastupnik biskupije biskup Milovan. Za sada - dovoljno!