Slučajno ili ne, samo nekoliko dana prije premijere Jurskog svijeta, novog filma iz Spielbergove serije o dinosaurima i njihovu oživljavanju u suvremenom svijetu, znanstvenici iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu objavili su da su prvi put našli krvna zrnca dinosaura. A ona bi mogla poslužiti u ponovnom oživljavanju ove životinjske vrste izumrle prije 75 milijuna godina.
Upravo na pronalasku krvnih uzoraka dinosaura, odnosno komarca zarobljenog u kapljici smole koja se kroz vjekove pretvorila u jantar temeljio se i zaplet prvog Spielbergova filma snimljenog 1993. godine. Tada je to bila znanstvena fantastika jer se smatralo da DNK ne može preživjeti više od nekoliko stotina godina. A onda su u Prirodoslovnom muzeju odlučili testirati novi mikroskop.
– Do otkrića smo došli gotovo slučajno. Moj tim isprobavao je novi sofisticirani elektronički mikroskop s robotskom rukom i mikroiglom koja može zasijecati materiju na razini molekula. Kako bi vidjeli što je sve s njim moguće napraviti, uzeli smo stare uzorke kostiju dinosaura koji su bili u toliko lošem stanju da nisu bili pogodni za izložbu niti je s njima bilo moguće bilo što učiniti. Doslovno smo uzeli arheološko smeće koje je u podrumu Prirodoslovnog muzeja ležalo više od stotinu godina računajući da neće biti šteta da se na njemu učimo i da ga pri tome uništimo – kaže dr. Sussanah Maidment, profesorica s Imperijalnog koledža u Londonu i jedna od članica tima znanstvenika koji je iskušavao novi mikroskop u muzeju.
Nisu znali s čim rade
Ono što su pronašli bilo je toliko fascinantno da ni sami u prvom trenutku nisu shvatili na što su naišli. Naime, na mikrorazini presjeka kostiju dinosaura pronađenih 1903. u Kanadi, koje su dotad ležale gotovo zaboravljene na policama Prirodoslovnog muzeja u Londonu, ugledali su crvena krvna zrnca i vlakna kolagena, nosioce dinosaurova DNK. Elementa iz kojega je moguće izvući cjelokupnu genetsku sliku davno izumrlih dinosaura.
– Ostaci fosila s kojima smo se "igrali" bili su u toliko lošem stanju da nismo bili sigurni ni kojoj vrsti dinosaura pripadaju. Znamo da smo na raspolaganju imali kandžu jednog dinosaura mesoždera, potom nekoliko nožnih kostiju seratopsida i hadrosaura te fragmente rebara jedne nepoznate vrste dinosaura. U svima njima na mikrorazini pronađeni su ostaci krvnih zrnaca i kolagena. Ovi su uzorci jako loši, nisu uopće očuvani i DNK iz ovog materijala gotovo je nemoguće izvući, no on bi se očito mogao naći u bolje očuvanim fosilima dinosaura kakvih su tisuće u muzejima i istraživačkim centrima diljem svijeta – kaže dr. Maidment.
Upravo je ta mogućnost uzburkala maštu znanstvenika. Doduše, velika je vjerojatnost da će se za krvnim uzorkom s upotrebljivim DNK tragati još godinama, no uopće mogućnost da on negdje, u nekom muzeju postoji, otvara neslućene horizonte. Doduše, i kada se jednom locira i izvuče DNK iz krvi ili kolagena dinosaurova fosila, to još uvijek ne znači da će znanstvenici u laboratoriju moći "stvoriti" dinosaura baš onakvog kakav je on bio prije nekoliko desetaka milijuna godina. Riječ je o znatno složenijem postupku jer će se na temelju genske karte dinosaura polako rekonstruirati cijeli organizam ovih prapovijesnih bića.
– Ne postoji gen za zube, za kožu ili za rep. Definiranje jednog ili dva gena tek je početak dugog procesa, svojevrsnog reverzibilnog inženjerstva, no ovo otkriće svakako je veliki korak. Bilo bi vrlo zabavno ponovno stvoriti dinosaure, do toga će znanost zasigurno doći, samo je pitanje kada, no nećemo predugo čekati – kaže Jack Horner, jedan od vodećih paleontologa svijeta, čovjek koji je zaslužan za otkriće da T-rex nije bio predator, već strvinar, znanstvenik koji je otkrio da su se dinosauri brinuli za svoje potomstvo. Čovjek koji je, uostalom, bio znanstveni savjetnik Spielbergu za sve njegove filmove o dinosaurima.
Kao kućni ljubimci
Kako tvrdi, ponovno oživljavanje dinosaura sigurno ne bi izazvalo kataklizmu ili ugrozilo čovječanstvo jer ovi stvorovi nešto su drugačiji po svome ponašanju nego što je prikazano na filmskom platnu.
– Filmovi poput Jurskog parka ili Jurskog svijeta nisu realistični. Ako želite realizam, onda snimite dokumentarac koji nitko neće ni pogledati. Ovdje je sve "nabrijano" jer dinosauri sigurno ne bi provaljivali u kuće kako bi jeli ljude. Uostalom, i danas kada odete u Serengeti na fotosafari, nijedan lav neće vam otvoriti vrata automobila i izvući vas van kako bi vas pojeo – kaže Horner. S druge strane, kaže on, bilo bi prilično zabavno uzgojiti razne vrste dinosaura, ne samo zbog znanstvenih istraživanja nego i zbog njihove praktične uporabe. Moglo bi ih se, naime, držati kao kućne ljubimce.
– Bilo bi zgodno imati nekog manjeg dinosaura biljojeda, voditi ga u šetnju na uzici. Nisu svi dinosauri bili ogromni, bilo je i malih vrsta. S druge strane, kad biste držali malog dinosaura mesoždera, vjerojatno biste dolazili u sukob sa susjedima koji vole mačke. Jer mačke u tom susjedstvu zasigurno ne bi dugo opstale – kaže Horner.
Prema mišljenju paleontologa, ni činjenica da se u posljednjih stotinjak milijuna godina promijenila klima te da se smijenilo nekoliko ledenih doba ne bi predstavljala problem za ponovno oživljavanje dinosaura. Svijet je u njihovo doba bio topliji, ali ne znatno topliji. Samo je sada područje na kojemu bi dinosauri mogli živjeti znatno suženo – na tropski i suptropski pojas. Baš kao što su krokodili i aligatori tijekom jure i krede živjeli i na području Kanade, a danas im tamo nema traga. No i dalje vrlo ugodno žive na području Floride.
Ipak, postoji jedan vrlo velik razlog zbog kojega gotovo sigurno nećete za desetak godina u svom dvorištu imati velociraptora niti ćete vidjeti brontosaura kako slobodno luta poljima pasući travu i brsteći drveće. Taj razlog nije znanstvene, već novčane prirode. Reverzibilni genetski inženjering izuzetno je skup proces, a procjene govore da bi stvaranje jurskog parka u stvarnosti, onakvog kakvim ga je Spielberg prikazao u svom filmu, koštalo nešto više od 23 milijarde američkih dolara.
Samo se zaj....jte..... Ne radi se o sisavcima, nego o reptilima. Nepredvidivo je njihovo ponašanje, a nikad u povijesti Zemlje nije postojala tako razvijena i istovremeno krvoločna fauna. Fizički izgled kostura otkriva da ono što je prikazao Jurski park i nije tako daleko od istine. Čovjek želi ono što nema pod svaku cijenu. Voditi dinosaura kao ljubimca na uzici...... Ima li granice ljudskoj gluposti i bezumlju?