Treći dan Univerzijade u Bochumu donio je sjajne vijesti za hrvatsku atletiku. Veronika Drljačić osvojila je srebrnu medalju u utrci na 400 metara. Do odličja je stigla u iznimno jakoj konkurenciji, uz novi osobni rekord koji sada iznosi 51,66 sekunde. Bolja od nje bila je samo Čehinja Barbora Malikova s 51,52. Prije Veronike u polufinalu na 400 m prepone nastupila je Natalija Švenda, koja je osvojila ukupno 12. mjesto s 57,13, što nije bilo dovoljno za finale. Srebrna medalja Veronike Drljačić prva je hrvatska atletska medalja na ljetnoj Univerzijadi nakon 18 godina. Posljednje odličje u atletici na ovom natjecanju za Hrvatsku osvojila je Danijela Grgić 2007. godine u Bangkoku, također u disciplini 400 metara, kada je također bila srebrna. Ukupno je to šesta hrvatska medalja u atletici na ljetnim Univerzijadama – hrvatski su atletičari dosad osvojili jedno srebro i četiri bronce.
– Moja atletska priča počela je kada sam gledajući uličnu utrku grada Križevaca i malu djecu kako trče i sama dobila želju da se okušam u svijetu atletike. Pitala sam roditelje hoće li me upisati u Atletski klub Križevci kako bih i ja počela trenirati. Oni su bez problema pristali i sljedeći dan me upisali. Tu je počela moja atletska karijera. U početku, u kategoriji limačica, znala sam skakati u dalj, bacati vortex ili trčati 60 metara. Ipak, trčanje mi je uvijek nekako bolje išlo, premda sam u početku bila uvijek negdje na sredini ili na kraju u rezultatima. Iz godine u godinu počela sam sve više napredovati i tako sam ostala na sprinterskim disciplinama 200 metara i 400 metara. Uostalom, trener Palčić odmah je rekao: "Bit ćeš sprinterica." Bila sam kod njega u klubu sve dok nije otišao u mirovinu prije dvije godine. Klub se raspao, došli su neki novi ljudi, a ja sam ionako već bila odlučila otići u Zagreb na studij. Sada sam članica kluba Dinamo Zrinjevac i na trećoj sam godini Kineziološkog fakulteta. Upisala sam stručni studij 3+2, ali mislim da ove dvije godine više neću ići jer se ozbiljno i profesionalno bavim sportom. Kao polaznica stručnog studija sama sam mogla birati predmete pa sam tako izabrala badminton, atletiku i aerobik. Atletika mi je bila najteža jer su profesori uvijek tražili maksimum. Badminton i aerobik izabrala sam jer sam čula da su to najlakši predmeti. Tako je i bilo – kaže Veronika.
Imate zanimljive uzore?
– Da, to su Amerikanka Allyson Felix te Jamajčanin Usain Bolt, kao i moj Križevčanin Branko Zorko, peterostruki olimpijac i višestruki hrvatski rekorder.
Kraljica Balkana?
– Taj sam nadimak zaradila nakon Balkanskog prvenstva za juniore i juniorke 2020. u Istanbulu. Osvojila sam 13 medalja na balkanskim prvenstvima, u četiri godine juniorskog staža. Time sam postala najuspješnija juniorka u povijesti održavanja tih igara.
Veronika Drljačić ove je dvoranske sezone osvojila naslove prvakinje Hrvatske na 200 i 400 metara, postala je prvakinja Balkana na 400 metara. Srušila je svoj dvoranski rekord Hrvatske na 200 metara, a bila je i članica ženske štafete Hrvatske 4×400 metara te je također istrčala novi hrvatski dvoranski rekord. Od međunarodnih nastupa u dvorani ove sezone bila je treća na mitingu u Astani.
Koliko vas dugo nitko nije pobijedio u Hrvatskoj?
– Od 2019. nitko me nije pobijedio na 200, a od 2020. godine na 400 metara. U jednu ruku mi je žao što nemam prave konkurencije koja bi me vukla još više prema naprijed. U zadnje vrijeme Nina Vuković, inače 800-metrašica, trči i na 400 metara i ona me malo "pogura", ali nedovoljno za neka još brža vremena.
Sezona na otvorenom kao glavni cilj nudi nastup na Svjetskom prvenstvu koje će se u rujnu održati u Tokiju?
– Bilo bi sjajno otići tamo, ali norma je dosta visoka. Vidjet ćemo… Bit će još puno domaćih, ali i međunarodnih natjecanja. Probat ću skinuti i neki rekord Hrvatske na otvorenom. Nekako je bliže da nadmašim Jelicu Pavličić na 200 metara nego Danijelu Grgić na 400 metara. Jeličin rekord stoji od 1974. kada je trčala 23,14 sekundi, a moj osobni rekord je 23,62 sekunde. Mislim da to mogu. Rekord na 400 metara Danijele Grgić iz 2006. iznosi 50,78 sekundi, a moj osobni rekord je 51,66 sekundi.
Veronika je malo neobično ime za križevački kraj?
– Ne znam ništa o tome, moje ime nema nekakvo posebno značenje. Starija sestra zove se Magdalena pa roditelji očigledno vole dugačka imena. No kada je mama prije osam godina rodila treće dijete, dala je sestri najkraće moguće ime – Tea.
Kako ste se snašli u Zagrebu?
– Odlično, živim u stanu sa sestrom koja je godinu starija. Križevci su nam blizu pa svako malo odemo doma. Same kuhamo, obje podjednako dobro spremamo sve vrste jela.
Prati li vas sestra na natjecanjima?
– Ne. Ona i roditelji više prate moje nastupe putem interneta. Roditelji znaju tu i tamo doći i pogledati neku moju utrku uživo.
Slobodno vrijeme?
– Imam ga jako malo, uglavnom ga ispunim druženjem s prijateljicama uz kavu i uz puno odmora od napornih treninga.
Dakle, potpuno sportski život?
– Tako nekako, samo da sam u tenisicama. Haljinu i štikle nosim samo kada idem na svadbu. U svom ormaru imam samo jedne štikle, neka se nađu za specijalne prilike – zaključila je Veronika.
Otvori KEKS Pay
Kraljica Balkana iz Križevaca. Što uopće naši atletičari rade na tim prvenstvima?