Na nedavnom prvenstvu države za mlađe uzraste najuspješniji su bili golobradi predstavnici Boksačkog kluba Nokaut. Oni su osvojili pet zlatnih medalja, dvije juniorske, jednu kadetsku i dvije mlađekadetske, te još jednu kadetsku broncu koja je pripala Andriju Idriziju, nećaku slavnog karataša Envera Idrizija.
Ne bi to bila vijest s etiketom posebnosti da nije riječ o klubu koji postoji tek dvije godine, koji je osnovao Yousef Hasan, trener Filipa Hrgovića, te da predsjednik kluba nije osobno Hrgović, najbolji hrvatski boksač svoga doba koji sada uspješno gradi i profesionalnu karijeru.
– Ovo je već druga godina zaredom da smo najbolji klub u mlađim uzrastima. A treniramo u Buzinu, u jednom wellnesu, bez ringa i posebne boksačke opreme, ali zato neumorno radimo. I zato i jesmo najbolji – ističe Yousef.
Tri puta prvak Arabije
A prvaci su među juniorima Matej Hlača (66 kg, bivši kadetski prvak Europe) i Duje Ivas (više od 80 kg), među kadetima Mateo Kunić (43 kg) te među mlađim kadetima Bernard Grgić (38,5 kg) i Filip Devedžija (44,5 kg). Yousef ističe da bi ih bilo još da svojedobno on nije morao otputovati s Filipom u inozemstvo.
– Bez trojice potencijalnih prvaka ostao sam dok sam s Hrgom bio po kampovima. Nisu prestali boksati, ali nisu trenirali dovoljno.
Ne tako davno Yousef Hassan bio je trener u Boksačkom klubu Leonardo kod Leonarda Pijetraja, no onda se izdvojio.
– Više od osam godina radio sam bez plaće i zato sam morao otići jer ja živim u Novom Zagrebu, a dvaput dnevno morao sam ići u Dubravu i tu se nakupilo troškova za gorivo. S obzirom na to da nisam imao nikakva primanja, otišao sam najprije u BK Sesvete, a potom sam odlučio otvoriti svoj klub. Bez obzira na to što nismo imali i još uvijek nemamo ni dvoranu, ni ring, ni plaću za trenera, imamo ogromnu volju za rad. Kada se otvori dvorana koju je Grad uredio za Hrgovića, onda ćemo imati krov nad glavom, a do tada smo kao Kubanci, na cesti.
Premda je trener s tri zvjezdice Svjetskog boksačkog saveza, Yousef Hasan još uvijek nije na plaći Sportskog saveza Grada Zagreba.
– U nekoliko navrata razmišljao sam hoću li te klince pustiti ili ćemo nastaviti raditi i isplatilo se. Dosad najbolji Leonardo imao je tri zlata, a mi dođemo s ceste i osvojimo pet zlata. Baš kao i lani.
>> Pogledajte gostovanje Ivane Habazin na Večernji TV-u
S obzirom na to da mu je otac Rasmi Jordanac (a mama Đurđica Hrvatica), najveći dio svoje mladosti Juka je proveo u arapskom svijetu.
– S obzirom na to da je otac radio za neku tamošnju tvrtku, ja sam u Iraku završio osnovnu i srednju školu, odnosno živio sam tamo sve dok nisu napali Amerikanci. Tri sam puta bio prvak Arabije, odnosno arapskih zemalja, a njih je više od 20. Posljednje natjecanje bilo mi je Prvenstvo Arabije nakon kojeg su, dva tjedna kasnije, Amerikanci ušli u Bagdad.
Da je Juka bio boksač od formata, potvrdit će i podatak da se svojedobno kvalificirao za Olimpijske igre u Ateni (2004.).
– Bio sam kapetan jordanske reprezentacije tri-četiri godine, najbolji boksač Jordana tri puta, pa sam dobio i kraljevo priznanje, a na OI u Atenu nisam otišao zato što mi je puknula čeljust tijekom sparinga u Tunisu pa je otišao rezervni borac.
Prije 12-ak godina Juka se skrasio u Zagrebu.
– Odlazio sam ja i dalje u Jordan i Irak i nastupao kako bih skupio što više mečeva pa ih imam 150 uz samo sedam poraza. Kao mlađi kadet boksao sam do 60 kg, kao senior najviše sam bio do 81 kg, na Azijskim igrama nastupio sam do 91 kg, a pri kraju karijere nastupao sam čak i u superteškoj. Prije tri godine, na seminaru u Italiji, zavrijedio sam treću Aibinu zvjezdicu, nakon čega sam bio izbornik ženske slovenske reprezentacije, a u Hrvatskoj sam sada kadetski izbornik.
U jordanskoj obitelji Hassan postoji jedan još uspješniji boksač od Yousefa, a to je njegov stric Ramzi.
– Stric Ramzi, koji danas živi u Los Angelesu, bio je prvak svijeta po WBC-u u poluteškoj, a jako blizu bio je i WBA naslovu, no izgubio je tijesno, na bodove, od Virgila Hilla.
Juka se nedavno oženio mladom Jordankom Myyas koja sada s njim živi u Zagrebu.
– Ona zasad uči hrvatski jezik, a kada ga savlada, trebala bi studirati. Otac moje supruge je dobrostojeći i veliki je ljubitelj boksa, no mi se moramo snalaziti i bez njegove financijske pomoći.
Ne jedem ništa po danu
S obzirom na to da je mjesec ramazan, a Juka poštuje običaj posta, ovih mu dana nije lako.
– Ne jedem ništa od izlaska do zalaska sunca, no vodu sam morao ubaciti. Izgubio sam pet kilograma jer nije lako s Hrgovićem raditi na fokuserima, nekad i po 10 rundi. Njemu bude žao, no to je moj posao, a post je moj izbor.
S obzirom na to da danas s Hrgovićem kreće u München, gdje Filipa u subotu čeka peta profesionalna borba, Yousef će ipak malo popustiti.
– Kada si bolestan ili si na putu, Bog ima razumijevanja i onda je dozvoljeno da ne postiš. No, kada postim, osjećam da sam još budniji i aktivniji, da mi ne bježi nijedan detalj boksa, da je koncentracija veća.
