Jedno je od najvećih rukometnih trenerskih imena na ovim prostorima, Kasim Kamenicaa, posebno mjesto ima u povijesti RK Zagreba. Upravo je on krajem 1980-ih postavio temelje kluba koji će početkom sljedećeg desetljeća postati europski gigant. Zagreb je preuzeo 1988. kao drugoligaša, u vrijeme kada je glavni zagrebački rukometni klub bio Medveščak, te ga u kratkom roku doveo među najbolje momčadi tadašnje bivše Jugoslavije.
Pod Kamenicom je Zagreb najprije izborio ulazak u Prvu ligu, a zatim prekinuo dominaciju Metaloplastike i osvojio naslov jugoslavenskog prvaka. Momčad koju je formirao nastavila je rasti i nakon njegova odlaska 1991. te je 1992. i 1993. osvojila dvije uzastopne titule u Ligi prvaka. Kao izbornik Slovenije tu zemlju odveo je do europskog srebra, a s mladom reprezentacijom Jugoslavije bio je svjetski prvak. U intervjuu za srpski medij Mondo govorio je o svojoj nezaboravnoj karijeri.
Naslov omladinskog prvaka svijeta u Rijeci 1987. godine na klupi Jugoslavije smatra krunom jedne iznimne generacije: 'Baza je bila jaka, a u inozemstvo se nije išlo prije 28. godine, što je stvaralo neviđenu kvalitetu. U stručnom stožeru bili su mi Nikola Jevremović i Petrit Fejzula.
U toj ekipi vratari su bili Beli Stojanović i Željko Hornjak, a malog Perića sam stavio u momčad iako je bio četiri godine mlađi. Tu su bili Načinović, Kukić, Maglajlija, Puc kao kapetan i MVP, Tomljanović, Zoran Tomić, Jelčić, Obrvan... U finalu smo u furioznoj utakmici pobijedili Španjolsku s dva razlike, a gubili smo šest!'
Kamenica smatra da sjajni rezultati jugoslavenskih rukometaša nisu nastajali slučajno, nego unutar sportskog sustava koji je ozbiljno radio na proizvodnji talentiranih igrača.
- S ove vremenske distance možemo govoriti što hoćemo, ali to je bila ozbiljna država u kojoj je sport bio sustavno uređen. Bili smo ponosni jer smo s jugoslavenskom putovnicom svugdje bili cijenjeni. To se negdje izgubilo, danas smo skloni omalovažavanju.
Budući da sam u tom sustavu postao igrač, trener i čovjek, nemam problema reći da sam i dalje nostalgičan. Mnogi se od toga ograđuju. Te nacionalne razlike tjerale su nas da budemo bolji jedni od drugih i stvarale su pozitivnu napetost - rekao je pa dodao:
- Kad se država raspala, moja Bosna je bila u ratu, ostao sam bez zemlje i morao sam se snaći. Neki su, poput Line Červara, dobili priliku postati svjetski treneri. Kad bi Červar u Jugoslaviji došao na red? Nikad. Ali u nacionalnim državama neki su lakše prošli -rekao je Kamenica.
Otvori KEKS Pay
A moj Kasime spasi me, uspjesi Jugoslavije su zbog sistema bili uspješni kažeš, a HR olimpijske medalje su uspjeh čega ? Červar tamo nebi mogao doći radi sistema druže Kasime! Ali nije ni čudno to sto kažeš kad sam pročitaoao kome si intrviju dao!