Vidio je plamen preko horizonta dok je još bio u pidžami. Nekoliko trenutaka kasnije već je stajao pred kućom s crijevom u ruci, pokušavajući vodom zaustaviti stihiju koja se, kako kaže, širila nezamislivom brzinom. Ivo Kalajžić, sedamdesetogodišnjak iz Stanića kod Omiša, u životu je već tri puta gledao požar kako mu se približava domu. Ovaj je, kaže, nadmašio sve prethodne.
Novinarki Večernjeg lista Slavici Vuković, koja je razgovarala s njim na terenu, ispričao je kako je te večeri, oko deset sati, sve još izgledalo mirno, dok nije ugledao vatru na obzoru. „Bio sam u pidžami kad sam vidio plamen. Presvukao sam se i prvo mi je bilo činiti polijevati kuću“, prisjeća se. Pritisak vode bio je slab, no ipak je uspio obraniti sjevernu fasadu. Zapadnu stranu, uz koju rastu borovi, nije stigao spasiti.
U jednom je trenutku vrućina postala nepodnošljiva. „Temperatura je bila tako visoka da sam morao pobjeći u kuću. Vjetar je okrenuo prema meni“, opisuje. Čim se situacija malo smirila, vratio se van, ponovno polijevati zidove. Na kraju je s kućom prošao relativno dobro – ostali su popucali prozori, deformirana plastika i ispucala fasada na zapadnoj strani – no automobil nije uspio spasiti. „Sami smo zet i ja spasili kuću“, kaže. „Štete ima. Izgorio mi je automobil jer sam primarno vodio računa o kući.“
Dok se on borio na terenu oko kuće, ostatak obitelji borio se za goli život. Njegova supruga jedva je uspjela pobjeći automobilom, no put prema okolnim mjestima morala je napustiti i vratiti se unatrag, u vozilu u kojem je, kaže Kalajžić, već bilo "strahovito vruće". Automobil je pritom oštećen s obiju strana. „Sreća da se nije zapalila guma. Da se zapalila, izgorjela bi i ona, a možda i ljudi koji su bili s njom“, kaže. Njegova kći s djecom u jednom je trenutku bila prisiljena skočiti u more. „Skočila je s djecom u more i čekala brod. Auto je ostavila otključan.“ Tek kasnije počele su do njih stizati informacije o razmjerima kaosa. „Govorili su mi da su ljudi gorjeli, da je vatra bila toliko jaka da su iskakali iz automobila. Ona se nije mogla probiti prema Omišu, nego je išla dolje prema Stanićima.“
Kalajžić kaže da je ovo treći veliki požar koji je preživio u neposrednoj blizini svoje kuće. „Ja sam star 70 godina. Ovo mi je treći požar oko kuće. Ovaj je bio najgori“, kaže. Iz iskustva izvlači i gorku pouku: smatra da je dugogodišnji problem neodržavana vegetacija, prije svega borovi, koji u ovakvim uvjetima postaju gorivo za katastrofu. „Mi smo narod koji se voli kititi svim i svačim. Volimo osnivati udruge raznorazne. A znamo da je bor vražja stvar, da nije za ogrjev. Nitko još nije osnovao udrugu 'Ajmo u borbu protiv borova u Hrvatskoj'“, kaže. Dodaje da se ne zalaže protiv zelenila, nego za njegovo kontrolirano održavanje. „Treba napraviti neku uredbu. Da bor bude određene visine, da se između borova ne pušta novo raslinje, da se jednom napravi reda u održavanju zemljišta i okoliša oko kuća.“
Posebno ga boli dojam da su mještani u najkritičnijim satima bili prepušteni sami sebi. „Svaka čast svakome, ali vatrogasci su ovdje bili samo sa sirenama. Nitko nije stao. Došao je jedan vatrogasac oko tri, četiri sata ujutro i polijevao mojom gumom. Pritisak vode nije bio dovoljan“, kaže, no odmah dodaje da razumije u kakvim su uvjetima svi djelovali te noći: „To je bilo strahovito. Ja to ne mogu opisati.“
Sati provedeni u dimu ostavili su traga i na njegovu zdravlju. Pekle su ga oči, jedva je disao, a grlo mu je, kaže, bilo gotovo izgorjelo. U jednom je trenutku odlučio otići na Hitnu, no kad je čuo koliko je ondje ozlijeđenih, umjesto toga otišao je udahnuti zraka prema kanjonu Cetine, a potom se vratio nastaviti gasiti požar oko kuće, čiji je balkon u međuvremenu dvaput planuo.
Sada, dok se šteta tek počinje popisivati, Kalajžić razmišlja o obnovi. No najviše ga i dalje muči pitanje koje se, čini se, ponavlja iz godine u godinu: „Što ćemo govoriti? Svake godine požar? Svake godine oko naselja? Svake godine gore automobili i kuće zbog toga što ne možemo napraviti neku uredbu?“ Kuću je, barem za sada, uspio obraniti. Automobil nije. Ali za njega je poruka jasna: „Prioritet je bio spasiti kuću.“ I to je, unatoč svemu, učinio.
FOTO Prizori koji stižu iz Omiša sve su potresnije: Pogledajte posljedice katastrofe
Otvori KEKS Pay
Hej, to je Mamic!