Među hrvatskim poklonicima najnovijih NBA prvaka New York Knicksa svakako je Bruno Šundov. Najviši košarkaš u povijesti hrvatskih reprezentacija (221 cm). Tijekom svoje vrlo zanimljive karijere, Šundov je nosio boje i pet NBA klubova (Dallas, Indiana, Boston, Cleveland, New York) pa tako i najnovijih NBA prvaka.
Pozivom smo ga zatekli u Budvi, gdje s juniorima svojeg Adriatica sudjeluje na košarkaškom turniru, no u pauzi između utakmica vrlo je rado prokomentirao Knickse i njihovo osvajanje naslova prvaka nakon pune 53 godine.
- Ja bih za Knickse rekao da su Hajduk na kvadrat. Nema težeg zadatka u sportu nego biti prvak u nogometu u Splitu i košarci u New Yorku. To je sličan mentalitet. To je toliki pritisak da je višestruko teže nego u Bostonu ili Los Angelesu. Navijači Knicksa i novinari koji ih prate su brutalni i zato je to najteža NBA sredina za napraviti rezultat. To ti je kultura New Yorka, gdje god odeš vrata ti se otvaraju, a otvarala su se čak i meni iako nisam igrao puno. Uđeš u restoran, gazda će ti uvijek naći mjesto i kada ga nema slobodnog, i to najbolji stol, i slično. No, zato kada momčad odigra loše, i kada se ktome još i izgubi, onda ti je bolje pokriti se po ušima, otići doma i kuhati sam ili naručiti dostavu.
Dakle, u pritisku leži tajna tako dugotrajnog čekanja novog naslova?
- Menadžment i treneri nisu problem, već je problem živjeti u New Yorku i biti fokusiran samo na košarku. Jer, u tom gradu je za mlade igrače, dakle za mlade ljude, toliko iskušenja s kojima živite svaki dan. I zato ja tvrdim da Las Vegas, formira li se tamo NBA klub, nikad neće biti prvak. Vlasnik Knicksa James Dolan, vlasnik je i hokejskog kluba Rangers, lokalne televizije, ali i same dvorane i njemu novac nije problem. Ali jest problem posložiti momčad s kvalitetnim karakterima, za što je potrebno strpljenje.
Ova je priča Brunu podsjetila na jednu kojoj je osobno svjedočio.
- Bio sam na sastanku kada je Marc Cuban, novi vlasnik Dallasa, kazao igračima da novac nije problem i da je on može dovesti i Phila Jacksona. Na to se ustao kapetan Michael Finley i kazao da ništa ne dira i da završi otac i sina Nelsona i da se krene u izgradnju momčadi. I Nelsoni su ostali, naročito Donnie koji je bio šef košarkaških operacija s kojim će, uz trener Carlislea, Mavsi 2011. osvojiti naslov prvaka. Važno je vjerovati u proces.
U još dva kluba u kojima je Šundov igrao vjerovali su u proces.
- U Bostonu si imao Paula Piercea i oko njega se gradila momčad koja će na koncu i osvojiti naslov. U Clevelandu se to radilo oko LeBrona Jamesa, a sada u New Yorku oko Jalena Brunsona. I Boston i Cleveland su osvojili naslov a slično je bilo i u Indiani gdje je glavnu riječ vodio Reggie Miler pa su Pacersi uvijek visoko dogurali u doigravanju.
A taj igrač, najnoviji MVP finalne serije, ponio se nesebično u trenucima kada je mogao potpisati ugovor na maksimalnu svotu, a on je popustio kako bi klub mogao dovesti pojačanje kakvo je, recimo, dobio u Karla Anthonyju Townsu.
- Nije to prvi put da je neka super zvijezda to učinila no njima se to vrati kroz sponzore i on na kraju dobije iste novce ali se tako zadovolji pravilo salary capa. Tako to rade pravi kapetani. Jako je važno za uspješnost kluba kako se ponaša kapetan odnosno taj glavni igrač a Brunson je očito u tome bio uzoran i vrlo uspješan. Kada sam ja igrao za Knickse glavni je igrač bio Stephon Marbury i on je imao velik ugovor ali je bio odveć sebičan za nekoga oko koga bi se slagala šampionska momčad.
Kakvi su Njujorčani kao navijači?
- Ja bih rekao divlji jer divlji je i cijeli grad u kojem imate valjda 100 nacionalnosti, a svaka veća ima svoj kvart. Ja bih rekao da je publika kao svojedobno u zadarskim Jazinama samo zločestija.
No, u tom mnoštvu su uvijek i neke slavne osobe koje su ipak pristojnije.
- Knicksi imaju puno navijača među slavnim osobama. Kada sam ja igrao, onda su na utakmice dolazili Puff Diddy, Snoop Dogg, Beyonce, Jay Z koji će koju godinu kasnije napisati i s Alicijom Keys otpjevati hit "Empire State of Mind", pjesmu posvećenu New Yorku koja će postati i himna Knicksa. Klub je toliko integriran sa show-business scenom da je na svakoj utakmici niz slavnih, i to na onih deset stolica nasuprot igračke klupe gdje dolaze gosti. Dakako, tu su i oni s pretplatom koji imaju svoje stalno mjesto poput Spikea Leeja, a u to vrijeme godišnju ulaznicu imao je i Donald Trump i sjedio je iza koša. Inače, nakon domaće utakmice, petnaestak minuta po njezinu svršetku, klub je običavao u svlačionicu pripustiti nekoga od tih slavnih pjevača ili glumaca pa bi oni ćakulali s igračima ili bi ih pozvali na neki svoj tulum. I po tome više puta tjedno možeš izaći na takva ekskluzivna mjesta. Isto tako, sjećam se da je jednom u svlačionicu ušao mađioničar David Blaine i izvodio trikove pa je tako jednom našem igraču "izvukao kartu iz uha".
Otvori KEKS Pay
Znaci jos 30 godina pa bu i Hajduk bil ponovno prvi?