Za nešto više od mjesec dana počinju europski rukometni kupovi. Hrvatska će u novoj sezoni biti zastupljena s četiri muške ekipe i četiri ženska sastava. U Ligi prvaka igrat će Zagreb, u Ligi prvakinja Podravka Vegeta, u muškoj Europskoj ligi igrat će Nexe, Sesvete i Dugo Selo, a u ženskoj Europskoj ligi Dalmatinka i Lokomotiva. I na kraju, Splićanke će nas predstavljati u Europskom kupu. Činjenica je da nijedan od naših klubova ove sezone nema kvalitetu da izbori polufinale. S obzirom na trenutačnu kvalitetu, ali i budžet, koji je puno važniji, u Ligi prvaka za Zagreb ogroman je uspjeh plasman u osminu finala, Podravka Vegeta može čak i korak više, u četvrtfinale.
Dugih 25 godina
Zagreb je posljednji put bio među četiri najbolja sastava prije točno 25 godina. Te, 2000. godine ispao je u polufinalu. Treba istaknuti da je Zagreb jedan od rijetkih klubova koji je svake godine igrao Ligu prvaka, otkako je ona ustanovljena. Od 1992. do 2000. godine bio je pojam u europskom rukometu. U tih osam sezona bio je dvaput osvajač Kupa prvaka, četiri puta gubio je u finalima te je jednom bio treći. U to vrijeme samo je Barcelona bila uspješnija. Uostalom, Katalonci su četiri puta u finalu pobjeđivali Zagreb. Bilo je to vrijeme kada su se oba kluba oslanjala uglavnom na domaće igrače, a klubovi nisu imali velike budžete...
Tako je Zagreb u svojim redovima u tom vremenu okupio najbolje hrvatske rukometaše – Peribonio, Kljaić, Jović, Obrvan, Ćavar, Goluža, Tomljanović, Puc (op. p., u to vrijeme igrao je za Hrvatsku) i Gudelj. Od stranaca bila su samo dva Slovenca – Banfro i Pušnik. Pehar francuskog L'Equipea i danas je u Zagrebovim vitrinama, bio je prijelazni, a kao posljednjem osvajaču ostao im je u trajnom vlasništvu. Taj je pehar u Frankfurtu izgubio obruč kada ga je dignuo Bruno Gudelj i s njim trčao Iztok Puc, ali nikad nije izgubio sjaj te je i danas u Zagrebovoj riznici apsolutni broj 1.
Taj Frankfurt bio je finale projekta Zorana Gopca "Zagreb na krovu Europe". Za to nije bilo dovoljno biti dobar samo na terenu. Govorilo se tada da je za europski naslov zagrebašima trebao proračun od 700 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, a kako su bile ratne godine, to je bio strašan iznos. Danas to zvuči simpatično. Oba trofeja Zagreb je osvojio u jeku Domovinskog rata, kada nije bilo moguće igrati domaće utakmice u kultnoj Ledenoj dvorani, bar ne 1992. godine...
U to vrijeme u Kupu prvaka mogao je igrati samo prvak svoje zemlje. Kada se rukomet proširio i kada je iz jakih europskih liga, posebice Njemačke i Španjolske, igrao veći broj klubova, tu više nije bilo šanse da Zagreb bude konkurentan. U Europi se u rukometu počeo vrtjeti velik novac, posebice u Njemačkoj. Zagreb nije mogao zadržati ni najbolje hrvatske igrače, koji su išli tamo gdje će više zaraditi. Uostalom, od 1994. do danas španjolski i njemački klubovi osvojili su 25 naslova – 16 španjolski te devet njemački klubovi. To su bili klubovi s velikim budžetima poput Barcelone, koja se financijski naslanjala na bogati nogometni klub, Magdeburg, Kiel, Ciudad Real i Flensburg. Tu španjolsko-njemačku idilu povremeno bi prekinuti klubovi iz Slovenije (Celje), Francuske (Montpellier), Poljske (Kielce) i Sjeverne Makedonije (Vardar).
I upravo je klub iz Skoplja, Vardar, najbolji primjer kako se s velikim budžetom može do krova Europe. Kada je u klub došao ruski biznismen Samsonenko, napravljena je megamomčad, puna zvijezda. Za novac se nije pitalo, a da sve bude još ljepša priča, Rus je sagradio modernu dvoranu s hotelom. Slična je situacija bila u Kielceu, PSG-u i Veszpremu. Zanimljivo je da su PSG i Veszprem imali goleme budžete, a nikad nisu osvojili Ligu prvaka. Dosta godina PSG je bio momčad s daleko najvećim budžetom u rukometnoj Europi, ali sve što su uspjeli bilo je to da su samo jednom došli u finale kad ih je iznenadio Vardar.
Jedino je Pelister ispod
Danas Zagreb ima jedan od najslabijih budžeta u Ligi prvaka, u kojoj igra 16 momčadi. Možda slabiji budžet ima tek Pelister iz Bitole. I dalje se Zagreb oslanja na domaće reprezentativce, ali i na nekoliko stranaca koji sigurno nisu iz samog svjetskog vrha. Jer, da bi u Zagreb došao jedan Gidsel ili Mem, potrebno je jako puno novca, koji Zagreb nema. I upravo je taj budžet prevaga na strani klubova iz Španjolske i Njemačke. Primjerice, deseti klub njemačke lige ima jači budžet od Zagreba. Dalje ne treba ništa govoriti. Kada bi Zagreb u svoje redove doveo samo naše igrače koji igraju u inozemstvu, bio bi superjak. Zamislite da su tu Kuzmanović, Srna, Martinović, Cindrić, Načinović, Duvnjak...
U ženskoj Ligi prvakinja Podravka Vegeta malo se probudila pa je prošle sezone igrala osminu finala Lige prvakinja. Ali, Koprivničanke su prošle sezone nanizale šest utakmica bez poraza u skupini, a nekoliko utakmica izgubile su na pogodak razlike. Podravka je 1996. godine osvojila Ligu prvakinja. Baš kao i Zagreb, u sastavu su tada imale najbolje hrvatske igračice – Petika, Hasagić, Mihoci, Palčić, Pavlačić, Hrg i Vresk, potpomognute svjetskim inozemnim klasama poput Tirce i Cozme. Podravka je sve te godine imala glavnog sponzora, istoimenu tvrtku, ali to nisu bili iznosi koji bi mogli parirati danskim, norveškim ili mađarskim klubovima. I u ženskoj ligi prvakinja bilo je iskakanja pa su klubovi s područja bivše Jugoslavije osvojili čak pet naslova – Krim dvaput, Budućnost dvaput i makedonski Kometal jednom. Danas Podravka ima solidan roster, s kojim može sigurno napasti četvrtfinale, s Pletikosić, sestrama Pandža...
Otvori KEKS Pay
