Bio je to prvi pravi trenerski izazov za Slavena Bilića. U tri utakmice odigrane na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine, u skupini C ostvarili smo samo jednu pobjedu, uz poraz i remi.
U spomenutom jedinom trijumfu svladali smo Irsku. Na kraju je završilo 3:1, a dva pogotka postigao je Mario Mandžukić, u trećoj i 49. minuti. Prema pobjedi u 43. minuti poveo nas je Nikica Jelavić koji je zabio za 2:1.
Remi s Talijanima
– Bila je to rutinska pobjeda. Iako, od nas su mnogi i očekivali da dobijemo tu prvu utakmicu. Jer, znali smo da su druge dvije bile izazovne i teške. Uostalom, Italija i Španjolska dvije su najjače u Europi i svijetu. Otvorili smo dobro turnir. Poslije se dogodilo milijun stvari zbog kojih nismo uspjeli proći skupinu – počeo je Danijel Pranjić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac.
U drugoj utakmici išli smo na Italiju. I kako je to često znalo biti kroz povijest naše nogometne reprezentacije, utakmice protiv najjačih protivnika uvijek smo igrali jako dobro. S druge strane stajala je sjajna generacija azzurra predvođena genijalnim veznjakom Andreom Pirlom. Baš je Pirlo u 39. minuti postigao prvi pogodak na susretu. Konačan omjer u 79. minuti postavio je Mario Mandžukić.
– Ja sam u toj utakmici u igru ušao u drugom poluvremenu. Nismo bili lošiji. Utakmica je bila podjednaka i remi je bio dobar rezultat za obje momčadi. Nama je protiv Španjolske trebala pobjeda. Da nam je netko prije utakmice dao bod, sigurno bismo potpisali. No gubili smo 0:1, a Talijani su uvijek tvrdi kada povedu i jako se teško vratiti nakon pogotka zaostatka. Svi smo bili zadovoljni – naglašava Pranjić.
Protiv Španjolske u zadnjoj smo utakmici u skupini trebali pobjedu za prolazak u sljedeći krug natjecanja. Imali smo svoje prigode, no presudio nam je Jesus Navas samo dvije minute prije završetka utakmice. Završilo je 1:0 za Španjolsku, a Hrvatska je skupinu završila na trećem mjestu s četiri boda. Tri manje od Španjolske, koja je završila na prvom mjestu u skupini, odnosno bodom manje od drugoplasirane Italije.
– Protiv Španjolske trebala nam je pobjeda, trebali smo biti maksimalno unutra. Oni su u tom trenutku igrali najbolji nogomet u svijetu. Znali smo da će biti teško... U to doba Guardiolina revolucija bila je na vrhuncu. Tada su oni igrali pravi nogomet. Bili smo podjednaki. Imali su posjed, bili bolji, kontrolirali su utakmicu... Sjećam se Rakitićeve prilike kada mu je Casillas obranio. Trebao je loptu samo vratiti u njegovu stranu. Da sada ima deset puta takvu šansu, devet puta bi zabio. To je bio čisti zicer. Da smo to zabili, bilo bi gotovo. Oni bi ispali, a mi otišli dalje. Iako su oni zaslužili pobjedu. Nismo iskoristili svoje šanse i Španjolska i Italija otišle su dalje. Ostali smo kratkih rukava. To je bila najteža skupina koju je Hrvatska imala na svjetskim i europskim prvenstvima, a bili smo korak do prolaska dalje. Bili smo blizu i mogli smo izbaciti Španjolsku. Igrali smo dobar nogomet, ostali smo kratki za jedan pogodak... – zaključio je Danijel Pranjić.
Najava renesanse
Unatoč činjenici što nismo prošli skupinu, bilo je jasno da ta momčad ima ogroman potencijal koji će biti kapitaliziran u godinama koje su dolazile. I uistinu, brojni su se naši reprezentativci u sljedećih nekoliko godina nametnuli i afirmirali u nekim od najjačih svjetskih klubova.
Krenula je još veća potraga za hrvatskim nogometnim proizvodom na međunarodnom tržištu, a naši treneri sve su češće odlazili u inozemne destinacije. Kulminacija cijele priče došla je šest godina kasnije u jedinstvenoj ruskoj priči u kojoj su izabranici Zlatka Dalića zaigrali u finalu Svjetskog prvenstva.
Eh, da je ovaj novinar imalo domoljuban, ne bi na ovo dan prije važnih utakmica podsjećao i podlo "otvarao stare rane"!!