Roberta Knjaza teško je uhvatiti. Ovaj autor genijalnih serijala, kao što su "Osjećaji" i "Hrvatski velikani", ne miruje i stalno je u pokretu. Projekti na kojima radi, osim što su zabavni, često budu i poučni, a čini se da nema stvari koja ga ne zanima i o kojoj ne bi mogao snimiti emisiju – ideja, kaže, uvijek ima. Ipak, uspio je pronaći malo vremena za intervju, a otkrio nam je i neke detalje o drugoj sezoni mnogima omiljenog serijala o životinjama koju je upravo u tom trenutku snimao.
Dok mi gledamo "Osjećaje", vi već snimate nešto novo. Pretpostavljam da je riječ o drugoj sezoni serijala o životinjama ili se varam?
Upravo tako, druga sezona snima se punom parom, trenutno smo snimatelj Tomislav Krnić i ja na turneji po SAD-u. Snimamo vjeverice koje skijaju na vodi, košutu Dillie koja već 18 godina živi u kući s bračnim parom, zatim čovjeka grizlija koji je sa svojim grizli medvjedima glumio u masu filmova, čak i s Chuckom Norrisom, zatim pitome lisice, pa vodećeg svjetskog stručnjaka za vrane sa sveučilišta u Seattleu koji je dokazao kako i zašto vrane prepoznaju ljudska lica itd…
Jeste li potpuno predani poslu jer volite raditi ili tako bježite od osjećaja?
Baš obrnuto, ovaj posao donosi masu pozitivnih i intenzivnih osjećaja. Tko ga ne bi volio, pa proputovao sam Hrvatsku i cijeli svijet dva puta, upoznao toliko zanimljivih, neobičnih i originalnih ljudi, naučio sam svašta o životinjama, hrvatskim velikanima, najvećim hrvatskim i svjetskim feštama, osjećajima itd… da mi glava puca od toliko informacija, ali i emocija prikupljenih od svih tih ljudi, mjesta i događaja. Kada se samo sjetim liste svojim prijatelja izvan Hrvatske, dođe mi da prasnem u smijeh, jer frendovi su mi Maasai poglavica Ipiteka, Inuit (Eskim) Norsak na Grenlandu, žena sa 1000 mačaka i teta koja je pokrenula jogu s kozama u Americi i još hrpa neobičnih ljudi. Sve je to jedno veliko bogatstvo i normalno je da to volim raditi. A, s druge strane, kada radite za televiziju i za širok krug gledatelja, to je velika odgovornost i normalno je da morate biti predani 100 posto bez fige u džepu.
Sreća, tuga, ljubav, mržnja, strah ili ljutnja... Koji od ovih osjećaja je bilo najteže obraditi?
Mržnja, jer je svi negiramo i realno uzrokuje samo negativu. A sve ostale osjećaje bilo je podjednako zabavno raditi, iako su bili i izazovni jer je to dosta medicinska tema, a želio sam je napraviti što zabavnijom i pitkijom. Nadam se da sam i uspio, zajedno sa svojom ekipom.
Snimali ste s poznatima, pa s ljudima koji nisu javne osobe, radite sportske emisije, povijesne, emisije o festivalima... čini mi se da imate širok spektar interesa. Što vas baš jako ne zanima?
Pa ne bih radio emisiju o šminkanju ili baletu jer mi to slabo ide, hahaha. Mislim da mi je radoznalost dosta pomogla u životu, jer me još toliko stvari zanima pa inspiracije i ideja nikada ne nedostaje. Iako ima ona "poslovica" da su ideje kao stražnjice - svatko ih ima. Bitnija je realizacija i tu se vraćamo na prethodno pitanje, zbog toga sam toliko predan poslu jer je realizacija najvažniji segment i to čini razliku.
Poznati su u vašim emisijama uvijek bili spremni na razne ludosti, dosta suprotno od onog na što smo danas navikli, ispolirane fotke i videi na društvenim mrežama. Nije li upravo sad pravo vrijeme za ponovno snimanje nečega poput "Koledžicom po svijetu" ili "Mjenjačnice"?
Pogodili ste u sridu. Volio bih ponovo raditi "Mjenjačnicu" jer su se pojavili neki novi klinci i nova publika te neke nove zvijezde koje bi vjerujem ljudi rado vidjeli u zabavnim situacijama i drukčijim zanimanjima bar na jedan dan.
Iz generacije sam koja je, čim je skužila internet, prestala gledati TV. Užasno su mi išle na živce reprize (iako sad gledam npr. "Bez oduševljenja, molim!" kao antistres terapiju već peti put ispočetka) i reklame, a preporodila sam se kad sam otkrila da možeš neku seriju pogledati odjednom i ne moraš više čekati novu epizodu svaki tjedan. Vi ste u ovom poslu već 30 godina. Jeste li osjetili taj prelazak dijela gledatelja na internet?
Slažem se s vama potpuno. Naravno da se prelazak gledatelja na internet već dulje vrijeme osjeti. Pa nekad, kad nije bilo interneta, gledanost mi je bila 50 posto, a sad ljudi gledaju na toliko različitih platformi da je gotovo nemoguće pratiti tko i kada gleda našu emisiju. I ja radije gledam neki sadržaj kada i gdje mi to paše, nego baš onda kada je na televiziji. Zato bih volio da se i televizija transformira i čudi me da HTV već nema svoj YT kanal te da se sve emisije paralelno ne proizvode za TV broadcast i za web.
Uvijek ste spremni na zafrkanciju, nemate problema hodati po svijetu u kućnom ogrtaču i nespojivim bojama što na kraju super izgleda na TV-u. Koliko ozbiljno sebe doživljavate? Je li Vam nekada bilo neugodno nešto napraviti pred kamerom, ali kao, dobro će ispasti?
Ljudi se preozbiljno doživljavaju, bude mi smiješno kako nekome znači titula koju stavlja na vizitku, meni je to neugodno jer to nikoga od nas ne čini boljim ili pametnijim. Oduvijek smatram da smo svi samo ljudi, oprostite, ali i Messi ide na WC, i Ronaldo je koji put depresivan i nesretan, kraljica Elizabeta je u četiri zida obična baka... Ne treba nikoga mistificirati, jer svi smo jednaki u svojim vrlinama i manama, pa tako ne mistificiram ni sebe. A neobične situacije su me uvijek zabavljale, pa kad se ukaže prilika, treba je iskoristiti. Jer televizija ne trpi obične priče i obične ljude, gledatelji traže nešto neobično i drugačije. Što se tiče kućnog ogrtača, to je bilo kad su mi zagubili prtljagu u Parizu, a mi snimali u Engleskoj do koje mi roba nije ni došla, pa sam se snašao s kućnim ogrtačem iz hotela. Bilo je zabavno tako hodati okolo, naročito u pub nakon snimanja.
Užasno sam ljubomorna na vas zbog broja destinacija koje ste posjetili. Kad smo dogovarali intervju, bili ste u Americi i to vam nije prvi put, a neko vrijeme ste i živjeli tamo. Kakva je Amerika, je li tamo bolje nego u Hrvatskoj?
Joj, toliko puta sam snimao u SAD-u da mi se često i ne da na put, ali neosporna je činjenica da samo u tamo ima takvih luđaka i originalnih ljudi koji nama trebaju. S druge strane, ovo je bogata zemlja pa i svi najcjenjeniji stručnjaci koji se bave istraživanjima, npr. o životinjama, žive ovdje. Eto, to je glavni razlog. Isto tako, nevjerojatno, ali svaki Amerikanac se pred kamerama pretvara u šoumena, dok se dio ljudi u Hrvatskoj itekako srami i boji kamere. Jednom riječju, volim snimati u Americi jer su oni stvoreni za televiziju, ali sam ipak odabrao živjeti u Hrvatskoj.
Poznati ste ljubitelj nogometa. Ja se nekad osjećam potpuno isključeno iz društva jer nemam pojma o nogometu i ne mogu se zamisliti da sjedim u kafiću, gledam u mali televizor i navijam. Zašto volite taj sport i zašto vas veseli kad neki tamo čovjek trči po terenu i zabije gol?
To se nekad i sam pitam, hahahaha. Ne znam, to je neka kolektivna hrvatska ovisnost i malo tko je imun, što smo najbolje vidjeli tijekom prvenstva u Rusiji. Ono zajedništvo tada, e to mi često fali u Hrvatskoj, jer čim je prvenstvo prestalo, počela su prepucavanja po svim mogućim različitostima. A nogomet volim igrati jer je zabavan i čovjek zaboravi na sve, relativno mi dobro ide, za razliku od npr tenisa ili sinkroniziranog plivanja gdje sam "truba". Možda je i to razlog zašto volim igrati i gledati nogomet.
Imate li neko posebno lijepo sjećanje vezano uz nogomet?
Masu, jer sam bio na svim prvenstvima s Hrvatskom osim onog '98. Npr. kad je ekipa u Japanu, njih pet, spavali na spojenim krevetima u hotelskoj sobi širokoj dva metra, pa su tri spavala na boku, dva na leđima i onda su svaki puni sat mijenjali pozu kao na gradelama. Ili kad sam u Beču pristao zamijeniti jednu tenisicu s nekim simpa tipom s Čiova pa sam ostatak prvenstva nosio jednu tuđu tenu dva broja manju, jer mi je to bio jedini par koji sam ponio. Još me boli noga od toga. Ma ima toga masa…
S obzirom na to da, osim što ga volite gledati, volite i igrati nogomet, što je s videoigrama? PES, FIFA? Ili možda nešto kao Skyrim?
Toliko volim video igrice da ih ne igram. Jer jednom kad krenem, ne mogu stati i brzo se navučem. Pa sam morao birati - ili moj tv posao ili igrice - i pogodite što sam odabrao? Ali moji sinovi su FIFA ekipa, a ja volim sve pucačine, strategije i sl. Samo da je adrenalin, iako sam nekad davno probao i SimCity i to je isto fora, nekako smirujuće.
Hoćemo li doživjeti Knjazov reality show? Zamišljam nešto tipa "My Strange Addiction", ljudi opsjednuti žvakanjem stiropora, skupljanjem raznih vrsta kablova... Šalim se. Otkrijte nam što iduće planirate?
Zapravo jedan moj reality je prošao na HTV-u, ali ga ipak nismo uspjeli realizirati, zvao se "Hrvatski survivor". Htio sam mijenjati na tjedan dana političare i ljude iz naroda, ali one koji zaista preživljavaju. To je za mene pravi "survivor". Zanimalo me kako bi političari koji vode ili su vodili ovu zemlju razmišljali kada bi se našli skroz na suprotnoj strani - na dnu. Konkretno, htio sam da tjedan dana žive kao penzioneri koji imaju 2 tisuće kn mirovine, dakle da se snađu sa 500 kuna tjedno i da rade sve što i penzići ili da tjedan dana žive od skupljanja boca. Jedina je hrabra bila Jadranka Kosor, ali trebali smo više pristanaka da bismo mogli snimiti serijal i njihovo natjecanje - tko će duže izdržati. Ali imam još par realityja u ladici, jedan sam razvijao kad sam imao ugovor s Discoveryjem, trebao je ići na njihovom TLC programu, a bio je na temu "Dozvola za brak", poput onog filma, ali sa stvarnim ljudima i izazovima za potencijalnog mladoženju ili snahu. Zapravo, puno je više ideja i projekata koje nisam snimio nego koje jesam, iako je i toga masa. Ali ima još vremena, barem 50 godina je preda mnom, hahaha.
VIDEO Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine
