Stvari ponekad treba gledati jednostavno; zadnjih godina cijene koncertnih ulaznica vrtoglavo su porasle, pogotovo u SAD-u, ali i u Europi. Ne računajući one frapantno najskuplje za nastupe najdohodovnijih zvijezda poput Taylor Swift, Madonne, Rolling Stonesa i sličnih, teško ćete ispod 150 eura pogledati neki koncert na otvorenom, osim ako ne želite sjediti ili stajati na kraju livade ili gornjih tribina stadiona. Pribrojimo li tome troškove puta koje domaća publika ima da bi otišla do nekog europskog grada, čak i autobusom bez dvodnevnog boravka i spavanja u hotelu, računica troškova je jasna i velika.
Naravno da masovno posjećeni koncerti na otvorenom nisu jedina ponuda, ali ako govorimo o većim pop i rock imenima ili festivalima s više izvođača, situacija je takva kakva jest, pogotovo u ljetnim mjesecima. U takvoj situaciji zagrebački festival INmusic ove godine postaje punoljetan - doduše, lanjsku godinu je pauzirao, kao i dvije sezone za vrijeme pandemije - a u svom 16. izdanju za cijenu ulaznice od, pazi sad, 99 eura i manje ranije, a 112 eura sada, posjetiocima nudi ne jednu, nego tri večeri kaloričnog i odličnog programa na zagrebačkom Jarunu s vodećim svjetskim imenima. Bilo onim masovno poznatim na najvećoj pozornici ili onim poslasticama na drugoj i trećoj pozornici festivala koja su često i najzanimljivija. Naravno, za oko 90 eura možete kupiti i pojedinačne ulaznice za neku od večeri, a i to je neusporedivo povoljnije nego da neki sličan popis bendova odete gledati na neki EU festival u Budimpešti ili drugdje.
Spomenimo i to da je ulaznica do pred nekoliko godina bila oko 400 kuna, s uključenom "karticom" sa 100 kuna konzumacije i poklon majicom. Za festival tog obujma u Europi ulaznice su daleko skuplje, što je bilo upravo nevjerojatan omjer uloženog za dobiveno ako ste dolazili na INmusic. Kao što sam ranije i pisao, mimo glavnih zvijezda na glavnoj pozornici, upravo ova imena koja se pojavljuju na manjim pozornicama često su najveći mamac festivala, jer se radi o izuzetno zanimljivim izvođačima za koje bi vam trebalo nekoliko putovanja po EU da ih sve uspijete vidjeti. Ali zaključak je i ove godine opet isti; ne samo zbog nevjerojatno prihvatljive cijene ulaznica za ovakav program, nego zbog vrijednosti tog istog programa, INmusic je kulturna činjenica koja je od 2006, kad je održan prvi festival na Šalati, postao nezaobilazan europski festival i brend, nekoliko puta svrstavan među najbolje po svjetskim mjerilima. Primjerice, utjecajni britanski magazin New Musical Express, koji nekog vraga zna, već je ranije INmusic uvrstio među 12 najpopularnijih svjetskih festivala, među imena kao što su Coachella, Reading i Isle Of Wight.
Vjerojatno već znate što nas očekuje ove godine od 24. do 26. lipnja, ali valja ponoviti; prve večeri headlineri su The National, Viagra Boys, The Gaslight Anthem, Sleaford Mods, Deadletter, druge večeri nastupaju Hozier, Paolo Nutini, Gossip, Dogstar s Keanu Reevesom i Sprints, a treće The Smashing Pumpkins, Röyksopp, Bombay Bicycle Club, Ibibio Sound Machine, Descartes a Kant i drugi.
VEZANI ČLANCI:
O svakom od njih dalo bi se napisati poseban tekst i najavu, a činjenica da ćemo ih sve skupa vidjeti u Zagrebu za nekoliko tjedana ukazuje na to da se zbog INmusica možemo mjeriti s europskim metropolama, iz kojih će mnogi posjetioci stići u Zagreb i ovdje ostaviti novce tijekom višednevnog boravka. Svojevremeno je bilo izračunato o kolikoj se zaradi radi za lokalnu ekonomiju, od hotela do restorana, što je dodatni plus uz samu činjenicu da se radi o odličnom festivalskom programu. Od domaćih uključeni su neka od aktualnih imena poput IDEM, nemanja, Muscle Tribe of Danger & Excellence, Skotni vrag, Kiper, Tight Grips, TV EYE, Dead Dog Summer, Orvel, Sleepyheads, cura i dečko, ali i tri najmlađa imena Supervala, već nekoliko godina prisutnog "školskog vala" mladih bendova, od kojih na INmusicu nastupaju D., Željezne pilule i Extroft.
Na dosadašnjim izdanjima festivala već smo se nagledali sjajnih, prvoklasnih svjetskih glazbenika, do te mjere da je samo lanjska stanka značila ozbiljan problem domaćoj publici i svima zainteresiranima koji su kraj lipnja navikli provoditi na Jarunu. Ovogodišnjih popis imena sastavljen je prema njihovim recentnim aktivnostima i turnejama i podjednako je atraktivan kao i bilo koje ranije godine, s time da netko uvijek ima veće favorite ove ili one godine. Meni osobno nedostaju samo Blur ili Pulp da bi mi popis bio potpun.
Sama činjenica da je festival izdržao do 16. sezone na najvišoj razini, pokazatelj je da se napokon radi o tradiciji u koju je malo tko vjerovao 2006. kad su na Šalati kao headlineri u dvije večeri nastupili Morrissey i Pixies. Porast publike išao je ruku pod ruku s rastom festivala i atraktivnim imenima, a vijest da je 12. INmusic prvi put bio rasprodan par dana prije održavanja stigla je kao potvrda najboljeg raspleta situacije u kojoj je domaća publika često imala problema s voljnim momentom da izađe na koncert, jer će mnogi radije popit par piva u kafiću.
Dapače, to je trebala biti normalna i uobičajena pojava već odavno. Veliki odaziv publike na INmusic napokon je smanjio vječnu i sramotnu mantru o nedostatku volje najšire publike da se uključi u neki prvorazredan događaj, gdje su pred desetak tisuća ljudi svirali Moby i mnogi drugi. Stoga je dobro da se zadnjih godina oko 30-40 tisuća ljudi svake večeri znalo okupiti na prostoru Jaruna, na festivalu za koji, ponovimo, ulaznica za sve tri večeri košta otprilike kao iznos za samo jedan koncert nekog od tih imena u europskim gradovima.
INmusic se definitivno pozicionirao kao najznačajniji i najveći domaći rock festival međunarodne privlačnosti, zbog kojeg i stranci u Zagreb dolaze u kolonama. Uvijek je bilo ugodno iskustvo šetati se među desecima tisuća posjetilaca i vidjeti Engleze, Nijemce, Japance, Amerikance i druge kako ruku pod ruku s domaćom publikom čine Zagreb metropolom kakva bi htio biti, a često nije. Naravno, ima turista i inače, ali nikada u ovolikom broju i na ovakvom zajedničkom zadatku. Na kojem, za razliku od sportskih manifestacija i čestog huliganstva, nema niti primisli na bilo kakvo agresivno ponašanje.
Programski gledano, uz masu dodatnih kulturnih sadržaja po danima i večerima koje možete provjeriti na web stranici festivala, INmusic je ostao rock festival, dok su mnogi, poput EXIT-a, "prešli" jače na elektroniku, a ionako ih je tamošnja službena politika ispravno iskoristila za daleko jaču propagandu nego naša INmusic. Da se radilo o nekom filmskom ili kazališnom festivalu, ne sumnjam da bi državni i gradski budžeti bili daleko izdašniji nego što su bili prema INmusicu, reprezentativnom festivalu svjetske klase čija se tržišna cijena programa mjeri stotinama tisuća eura i najpoznatijim svjetskim glazbenicima koji su na njemu nastupili tijekom 15 godina festivala.
Tim više što je INmusic već godinama naš najveći rock festival svjetske klase, jedini domaći glazbeni festival s tzv. A popisa europskih festivala. Izuzetno je važno naglasiti da je INmusic projekt koji i iz svijeta dovodi mnogo putnika u Zagreb, kao što ih drugi festivali dovode na jadransku obalu, što po ljet ipak lakši zadatak. Pokazalo se da je domaća masovna publika, ukupno stotinjak tisuća ljudi u tri, četiri dana, ako joj ponudiš dobar program, jednaka kao i ona u svijetu. I da smo po ovakvim festivalima i ovakvoj publici bliže tom istom svijetu nego po mnogočemu drugom.
U trenutku opće mantre o tome kako je Hrvatska pred par godina postala dio Schengena i Eurozone, valjalo je podsjetiti da je s INmusicom već odavno stigla tamo, s festivalom koji je poštovao svjetske standarde usporedivih festivala, a sve to najviše trudom organizatora, utemeljitelja festivala Zorana Marića koji je tek zadnjih godina dobio podršku lokalne sredine kakva je trebala biti još od samog početka festivala 2006.
O svjetskoj promidžbi za Zagreb i Hrvatsku, te o dolasku stranih turista, ne treba niti govoriti, jer upravo je to ono što će osvanuti na popisima najboljih europskih festivala i po društvenim mrežama i medijskim javljanjima, kao reklama Zagreba kao poželjne destinacije za ljetni rock turizam. Veliki financijski prihod koje će strani turisti ostaviti lokalnoj zajednici pokazuje da se dugo godina kod nas maćehinski gledalo na rock-turizam koji je svuda u svijetu jedan od glavnih načina za poboljšanje imidža neke destinacije i privlačenje publike koja troši svih dana boravka, a ne kao turisti s kruzera koji zatrpaju obalne gradove, sa sobom donesu vodu u plastičnim bocama i vrate se na brod. Ukratko, nije dobila samo publika s atraktivnim koncertima, nego je Zagreb s INmusicom dobio jaču i veću promociju nego sa Snježnom kraljicom zimi, a ne treba mu niti umjetni snijeg i besmisleni troškovi. Ako svega toga još nedavno nismo bili svjesni, vrijeme je da to postanemo.
VIDEO: Haris Džinović otkrio kako podnosi što je predmet sprdnje: 'Ismijavaju me na društvenim mrežama...'
