U petak, 16. ožujka, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu okupit će se televizijska, glazbena i radijska lica na tradicionalnoj dodjeli nagrade Večernjakova ruža kojom čitatelji odabiru one najbolje i najpopularnije tijekom prošle godine.
Odličan je provod zajamčen, a posebno će mu pridonijeti Duško Ćurlić i Ivan Vukušić koji će voditi dodjelu koja se prenosi na Drugom programu Hrvatske televizije. Kako se pripremaju za tu večer, kao i jesu li napisali govor zahvale ako njihova “A- strana” bude proglašena najboljom televizijskom emisijom, otkrivaju voditelji s HRT-a.
Tjedan dana dijeli nas od dodjele nagrade Večernjakova ruža koju vodite. Kako se pripremate za taj zadatak?
Duško: Doznajemo detalje scenarija, upoznajemo se s izgledom scene, gostima, svim onim nijansama koje čine taj prijenos nagrade drukčijim i posebnim. Brojni ljudi radi na dodjeli Večernjakove ruže, nagrada definitivno ima svoje mjesto među našim gledateljima, što je motiv više da i ova dodjela bude na razini prošlih. Još je malo vremena da sve sjedne na mjesto i da provedemo kvalitetnu večer mi u HNK, a naši gledatelji, odnosno vaši čitatelji, ispred ekrana.
Ivan: Najiskrenije, ovako - obavljam svakodnevne obveze, igram tenis, često izlazim i šetam psa.
Što gledatelji mogu očekivati?
Duško: Siguran sam da su gledatelji naviknuli na vrlo visoke standarde kad je riječ o Večernjakovoj ruži. I ove godine nastupit će vrhunski glazbenici, uz nominacije podsjetit ćemo se na najbolja medijska ostvarenja, na sceni ćemo doznati dobitnike nagrada, a u publici vidjeti one koji su dali svoj pečat mnogim ostvarenjima. Mislim da je to dovoljno za kvalitetnu večer ispred ekrana.
Ivan: Gledatelji će sigurno doći na svoje s obzirom na to da je riječ o prestižnoj nagradi koja ima posebnu težinu. Ipak se
dodjeljuje pred kolegama i svima iz našeg posla koji nešto znače, a glavnu riječ na kraju ima publika. Zato je tako i cijenjena.
Čemu se posebno veselite te večeri?
Ivan: Veselim se onom trenutku prije samog početka kad se u zraku osjeća da počinje nešto veliko i svima nama važno. Veselim se osmijesima kolega koji će dobiti nagradu i svim tim emotivnim trenucima. Također se veselim i što radim s kolegom kojeg poznajem i što je nominirana i naša “A- strana”.
Duško: Najiskrenije se radujem ponovno stati na tu čarobnu scenu HNK. Nevjerojatan je osjećaj biti ondje i baš taj osjećaj daje drukčiju dimenziju našem poslu. Možda to govorim kao nerealizirani glumac, ali vjerujte da taj ambijent u spoju s najboljim u prošloj godini od medijske produkcije rezultira posebnim doživljajem Večernjakove ruže.
Znači, u tom zadatku pomaže vam što ste mjesecima radili zajedno na emisiji “A-strana”?
Duško: Naravno. Razumijemo se krajičkom oka ili gestom, ne treba puno riječi. Osim toga “hvala” scenaristu Alenu Đurici koji je
u Ekranu izjavio da su nas angažirali jer rijetko idemo u kazalište pa da se to ispravi. Vratit ćemo mu to kad se najmanje bude nadao. Đuro baš zna “motivirati”.
Ivan: Vjerojatno nam dosta olakšava što se dobro poznajemo i znamo u kojem smjeru idemo. Obojici nam je čast biti na tako važnoj pozornici pa ćemo s guštom donijeti dio atmosfere s naših snimanja na HRT-u.
Iako je iza vas višegodišnje iskustvo, ima li treme uoči dodjele koja se prenosi uživo?
Duško: Znate, postoji onaj trenutak neposredno prije početka kad se sve smiri, nastane tišina i prođu neki leptiri kroz tebe. Trema? Osjećaj odgovornosti? Poštovanje prema gledateljima? Kako god to nazvali, to u tom trenutku osjećam i dok god taj osjećaj postoji, ovaj posao za mene ima smisla. Znači da mi je stalo. Onda počne špica, napravim prvi korak na sceni i to nestaje... kao vožnja niz tobogan. Iskreno, jedva čekam da s našim asistentom Đankijem, to mu je nadimak, ne funkcija, viknemo naše “hooo” kako bismo pročistili grlo i otjerali ostatke treme te da dodjela počne. Dobar osjećaj, vjerujte.
Ivan: Nije to ništa što se ne može kontrolirati. Uzbuđenje nas tjera da budemo bolji i fokusiraniji, ali i da opravdamo ukazano povjerenje.
Prema vašemu mišljenju, što čini savršenu televizijsku dodjelu?
Ivan: Ako se mene pita, to su kratke najave bez usiljenih fora, ležernost i dašak osobnosti voditelja. O produkciji mogli bismo pisati knjige pa nećemo ići u detalje.
Duško: Da, ima tu dosta toga što se mora poklopiti. Neizvjesnost prije svega, zatim dobre nominacije, trenuci iščekivanja, prezenteri koji će otkrivati dobitnike… Naravno, kad imate i ekipu u koju vjerujete, onda ste na pola puta do dobrog posla. Znate, nevjerojatno je koliko vam u tom poslu znače ljudi koji su iza scene, koje gledatelji ne vide, a bez kojih ne bi bilo one potrebne sigurnosti i opuštenosti na sceni. Mislim tu na majstore scene, svjetla, šminke, scenarija, garderobe, režije, kamere do asistenata iza scene. Ivan i ja tu smo samo da predstavimo njihov posao.
Duško, ovo vam nije prvo vođenje Večernjakove ruže. Volite se vraćati tom projektu?
Naravno da volim. Ružu sam vodio i u godinama kad sam bio nominiran za vođenje “Maestra” i “Krušaka i jabuka”. Iskreno, čudno sam se osjećao sjedeći u prvom redu i više bio mislima s Nevenom Rendeli i Ivanom na sceni nego u publici. U ovo našem poslu postoje neki posebni projekti koje je zaista gušt i čast voditi. Večernjakova ruža svakako je jedan od njih.
Hoće li vam biti neobično što ste ove godine samo dvojica na pozornici, a ne “četvero” kao tijekom prošlogodišnje dodjele?
Prošle smo godine na sceni bili Nevena, ja i njezine blizanke. Nezaboravan osjećaj s obzirom na to da je nakon toga moja draga kolegica otišla na rodiljski. Preuzeo sam sve njezine najave s balkona HNK da ne mora juriti uz stepenice između dva broja, a neposredno prije početka stavio sam ruku na njezin trudnički trbuh. Da nas blizanke smire. Onako, za sreću. Budući da s Ivanom intenzivno surađujem posljednjih godinu dana, bit će mi potpuno prirodno s njim stati na scenu.
Ivane, jeste li možda tražili savjete od kolege što se tiče vođenja Ruže?
Nisam, jer sam pretprošle godine vodio dodjelu s kolegicom Nevenom Rendeli Vejzović. Bilo je baš lijepo i zabavno.
HRT-ova “A-strana” koju vodite nominirana je u kategoriji televizijska emisija godine. Koliko vam znači nominacija?
Ivan: Neopisivo puno. Najviše zbog zlatne ekipe iz sobe 37 koja rudari da bi sve ispalo super. Svi iz tonske i videorežije koji dežuraju nad svakom sekundom naše emisije zaslužuju tu nominaciju. Čistačice, rekviziteri, kostimografi, bend i vokali. Ma svi. To je složen proces u kojem svačiji doprinos i angažman čine razliku.
Duško: To je zaista veliko priznanje cijeloj programsko-produkcijskoj ekipi koja je radila na “A-strani”. Dogodila se posebna kemija te je ta emisija dobila zaista odlične reakcije publike i kritike, a mi smo guštali radeći na njoj. Znaš kad radiš nešto u što vjeruješ i u čemu uživaš pa se još dogode neki posebni trenuci. To su trenuci zbog kojih ovaj posao ima smisla. Što bi naš posebni Oliver rekao u svojoj pjesmi - “vridilo je”.
Koliki su vam inače nagrade motivator u radu?
Ivan: Nisu mi presudne. Najvažnije je da se dobro osjećaš u svojoj koži i uživaš. Ako toga nema, ne valja. Ne postoji nagrada
koja to može zamijeniti.
Duško: Emisije koje sam vodio već su dobile nekoliko nagrada ili su bile nominirane. Velik je to uspjeh, potvrda da si na dobrom
putu. Ovaj posao radimo i zbog publike, ali i zbog nas samih, odnosno nekih naših motiva da se bavimo ovim poslom sa svim
njegovim dobrim i lošim stranama. Pa kad stručni žiri odluči da ste među nominiranima, to je već uspjeh, a kad to i publika potvrdi glasovima, zaista imate razloga za slavlje. Konkurencija je u ovoj kategoriji žestoka i tko god dobije Ružu, treba mu čestitati.
Smišljate li već govor zahvale ako je čitatelji odaberu za najbolju?
Ivan: Mislim da je ljepše da to dođe iz srca u trenutku. Tko će uz dodjelu još taj tekst pamtiti?
Duško: To je trenutak i treba biti spontan u najsirovijem smislu te riječi. Ponavljam, konkurencija je zaista jaka i čini mi se da će
prevagnuti samo koji glas više vaših čitatelja. Nema smisla opterećivati se i razmišljati što reći. Dobitnici se znaju tek taj trenutak na sceni kad se otvori omotnica i u tome je čar neizvjesnosti tog trenutka. Bit će kako bude, odnosno kako vaši čitatelji ocijene.
U vašoj emisiji uvijek vlada odlična atmosfera, nastavlja li se smijeh i dobro raspoloženje i nakon što se kamere
ugase?
Ivan: Itekako. Često kažemo da nam je barem kamera da snima sve okolo poskrivećki jer bi gledatelji vidjeli koliko se dodatnih
super fora izgovori u neformalnim trenucima. Te su najčešće najslađe.
Duško: Da, adrenalin je prejak da bismo se samo presvukli, ugasili svjetlo, zaključali garderobu i otišli svatko svojim putem. Ova je emisija plod suradnje mnogo ljudi i koliko vam god možda smiješno izgledalo, uvijek si imamo još nešto reći. Mislim da je tako u svakom poslu koji je ipak više od sama posla, koji u vama probudi i poneku emociju. Važan mi je taj ventil poslije, naravno bez kamera i u društvu ekipe s kojom radiš.
S kime dolazite na dodjelu?
Duško: Budući da tu večer vodimo izravni prijenos i da smo na probi cijeli dan prije, mislim da smo Ivan i ja osuđeni jedan na
drugoga.
ovo je ipak bullshit jer VL je Srpski zuti tisak i vlasnik mu je Srbin koji zivi u Beogradu