Korijeni današnjih zbivanja na političkoj i gospodarskoj sceni Hrvatske u devedesetim su godinama prošlog stoljeća, kada je nastala država i kada se privatizacijom gospodarstvo pokušalo transformirati iz samoupravnog socijalizma na tržišne osnove. Jedan slučajan susret u zagrebačkoj teretani spojio je tada Bornu Kotromanić, mladu Omišanku koja je u Zagreb stigla na studij ekonomije, s tada već etabliranim tajkunom i ondašnjim većinskim vlasnikom Dukata Lukom Rajićem.
Borna Kotromanić postat će tako svjedokom jednog vremena, tranzicije socijalizma u kapitalizam, nastanka jednog poslovnog carstva, a otkrit će da je njezin bivši suprug već početkom devedesetih govorio da je poslovni model Ivice Todorića osuđen na propast.
– Moj bivši suprug još od 1995. godinegovori da će Ivica Todorić propasti jer je njegov sistem truo. Ali nije imao podršku tadašnjeg državnog vrha da se razbije Todorićev monopol. On je prepoznao i Todorićev i Kutlin... megalomanski apetit, za razliku od njih, on nije bio pohlepan. Prvo i osnovno, Luka je jako dobro znao tko je on, a on je trgovac. Nikad nije pretendirao biti nešto drugo. Što znači biti trgovac, trgovac povoljno kupi i skuplje proda. I nijednom aspektu svojeg posla on nikada nije prilazio iz druge perspektive osim iz te. Svojedobno sam slušala Warrena Buffetta koji je rekao: “Meni je Bill Gates bezbroj puta pokušao objasniti kako funkcionira kompjutor, ali ja sam mu rekao: ‘Slušaj, Bill, meni je dovoljno da ga znam upaliti i ugasiti i ja ti u to nikada neću investirati. Investirat ću u žvakaće gume ili nešto što koristim i razumijem’”.
U vrijeme privatizacije, kad su svi bili sretni da im vlast nešto prepusti, meni ni tada, kada sam imala tek 25 godina, nije pilo vodu što znači nešto dobiti kad to moraš postaviti na noge. Možete dobiti hotel, ali on neće sam sebe financirati, nego je iz zdravog sustava potrebno prelijevati novac u taj bolestan subjekt. Nitko, pa ni Todorić, nije mogao niti može kompetentno upravljati s tako diverzificiranim portfeljem – rekla nam je Borna Kotromanić, koja ni na koji način nije bila involvirana u poslovanje tadašnjeg Dukata, ali s bivšim je suprugom razgovarala o poslu.
– Svojedobno se pokušala napraviti konkurencija Konzumu jer je bila sramota da vi kao vrhunski mliječni proizvođač Todoriću morate platiti mjesto na polici. Zato se pokušalo ne pristati na takvu reketarsku politiku koja nije imala veze s tržišnom logikom. Todorić, osim što je naplaćivao mjesto na polici, dobavljačima je plaćao tek nakon 90 ili više dana. Naravno da to nije bilo zdravo i moj bivši suprug vidio je na koji način Todorić radi i na koji način se širi. Ponekad smo ga znali zadirkivati: “Vidiš, nije ti se obistinilo proročanstvo”. Jer ipak je prošlo 25 godina, a Todorić je i dalje žario i palio. On nam je na to odgovarao: “Sve će doći na svoje, vidjet ćete”. I tako je i bilo. Ali i Todorić je žrtveno janje jer, da nije bilo toliko ljudi koji su živjeli od načina na koji je Todorić održavao Agrokor, odavno su ga mogli zaustaviti. Dijabolizacija Todorića krajnje je pogrešna jer tu su silne mase ljudi koje su se skrivale iza njega, stavljale u svoj džep novac kojim se nije plaćao porez – kaže nam bivša supruga jedinog hrvatskog tajkuna koji je poslovno opstao. Borna Kotromanić, koja je rastavom od Luke Rajića naslijedila prilično bogatstvo, smatra da je problem Hrvata što i dalje imaju stav da su svi bogati ujedno i pokvareni. Uspjeh i novac, nastavila je, nisu proporcionalni s pokvarenošću, nego sa sposobnošću preuzimanja i menadžeriranja rizika.
– Ne možete biti dobro i sigurno uhljebljeni, ne imati nikakav rizik i biti bogati. Bogatstvo ne determinira da proporcionalno s njim raste vaša životna ispunjenost. Novac vas ne može imunizirati od života, život su permanentni izazovi – iznijela je svoj stav. Iako je devedesetih godina politički alfa i omega bio pokojni predsjednik Franjo Tuđman, koji je i omogućio privatizaciju, Borna Kotromanić rekla nam je da njezin bivši suprug i ona nikada nisu bili od onih koji su se privatno družili s Tuđmanom.
– Moj bivši suprug apsolutno je apolitičan čovjek. On je protokole formalno odrađivao, ali nikada nismo bili dio onih koji su s Tuđmanom igrali tenis, kartali ili nešto slično. Niti je Luku to ikada zanimalo. Nismo se družili ni s Tuđmanom ni s bilo kojim drugim predsjednikom. Protokoli su bili početak i kraj društvenog kontakta s državnim vrhom – opisala je ta crnokosa 48-godišnjakinja, koja uživo izgleda barem deset godina mlađe.
– Luka je bio najmudriji od te ekipe jer je imao fokus od prvog dana. Uzeo je kompaniju koja je, otkad ju je kupio pa sve do njezine prodaje, evoluirala na svaki mogući način. Njezini namještenici nikad nisu bili na minimalcu, bili su uredno plaćeni, u tvornice je reinvestirao strašno puno kapitala, a mi nikada nismo vozili poslovne automobile niti smo plaćali ručkove poslovnim karticama. Kod Luke je to uvijek bilo odvojeno. Nije mi jasno kako netko pada na takvim glupostima. Ako si uspješan poduzetnik, pa zašto ručak moraš plaćati kompanijskom karticom? – zapitala se. Iako se od Luke Rajića rastala, Borna Kotromanić naglašava da joj je on jako imponirao te da je bio iznimno moćan muškarac. – Imponirao mi je svojom briljantnošću, inteligencijom i svojim životnim putem. To je bilo kao da živite u priči, njegov životni put zaista je nevjerojatna životna priča. On je strašno intuitivan čovjek, ta njegova intuicija jako mi je imponirala. Način na koji je donosio poslovne odluke, primjerice, on nikada na stolu nema papire, kompjutor... Radio je po svom osjećaju. Kada je mogao, puno bi spavao i, kada bi se probudio s nekom idejom, on je za njom išao, ostvario bi je – prisjetila se. Iako se Luki Rajiću prigovaralo da je od vozača kamiona postao tajkun, Borna Kotromanić napominje da je on još u vrijeme Ante Markovića imao kafić, samoposlugu te tvrtku za uvoz i izvoz.
– On je od uvoza i izvoza stekao kapital koji je investirao. Bio je dijete koje je išlo na zelenu tržnicu od svoje 13. godine, a kako su dane i noći provodili ti pametnjakovići koji danas prigovaraju? Nisu se ni sjetili da se za nešto trebaju pobrinuti. Nije Luka toliko volio biti uspješan, on nije želio biti gladan, htio je da može otići u Trst kupiti traperice... Zato je išao na zelenu tržnicu, a ne da bi jednog dana bio bogat – rekla je naša sugovornica. Borna je Luku Rajića oborila s nogu čim ju je ugledao, a stan u kojem je tada živio u Nalješkovićevoj, za nju je, kaže, bio najskromniji stan u koji je u životu kročila.
– Već tada bio je većinski vlasnik Dukata, ali bio je potpuno imun na sve te vanjske manifestacije moći i bogatstva. To ga uopće nije zanimalo. Njegov fokus i sve što ga u životu veseli nema nikakve veze s javnošću. Ja imam taj poriv biti u interakciji s javnošću, imamo potpuno drukčije osobnosti. Danas smo u korektnim odnosima, ali prošli smo razne faze. Moram naglasiti da ja Luka krasan prema Rafaelu, mojem sinu iz druge veze, i često sve četvero djece zajedno s njim provode odmor. Moje troje starije djece strašno je vezano za Rafaela i u tom ga je kontekstu Luka i prihvatio, što je stvarno lijepo – otkrila je Borna. Nakon što se rastala od Luke Rajića, Borna je prošla nekoliko faza, bavila se modnim dizajnom, zatim je snimala videouratke u kojima je dijelila životne savjete, no dojam je da je riječ o daleko manje ekstravagantnoj osobi nego što se ona sama možda želi prikazati. Čime se danas bavi Borna Kotromanić?
– Životne savjete ne razvijam sustavno kao biznis, iako to doživljavam kao svoj životni poziv, to radim više u okviru poznanika i prijatelja, odnosno na preporuku. Na razgovor sa mnom ne može doći nitko izvan kruga mojih prijatelja i poznanika – objasnila je i dodala da je danas, u 48. godini, prvi put sretna. – Jedino danas, u ovom razdoblju svojeg života, mogu reći da sam sretna. Ali to
je bio proces, dok sam došla do ove faze. Ni kao dijete nisam osjećala sreću. Oni koji su nas promatrali sa strane mislili su da živimo bajku. U doba komunizma moj je djed bio ugledni liječnik, većina naše obitelji živjela je u Australiji i materijalno smo imali znatno više od ostalih. Moj djed bio je mecena, imali smo interesantan i lijep život. Moji su se roditelji razdvojili kad sam ja imala samo tri mjeseca i otad sam živjela s djedom i bakom. Oni su me odgojili u Omišu – prisjetila se. Kaže da je odgojena u obitelji dominantnog, uglednog intelektualca. Njezin djed jako je volio ljude i poeziju pa su njezinim ranim djetinjstvom, rekla je, prodefilirala najvažnija imena tadašnje kulturne scene. Od Jure Kaštelana, Ivana Raosa...
– U kulturnom smislu to je zaista bilo bogato tlo na kojem sam odrastala. Moj djed bio je mecena Mirku Račkom, našem poznatom slikaru. On je kod nas dugo i boravio. Djed je imao strašnu empatiju prema ljudima, imali smo jednu sobu u toj velikoj kući u kojoj bi zimi prenoćio netko iz okolnih omiških sela tko nije imao nikoga svog. Mali zanatlije znali bi dolaziti kod mog djeda po pomoć. Ali on je bio autoritativan i obrazac koji sam ja usvojila iz ranog djetinjstva bio je taj da ne želim biti poput žena u mom životu, moje majke ili bake, nego poput djeda. Jer njihovi životi bili su submisivni, a on je bio moćan, bavio se intelektualnim radom, boravio je u svojoj prekrasnoj biblioteci. Kasnije sam se dosta educirala u analitičkoj psihologiji na Jungovu institutu u Švicarskoj jer sam, zapravo, željela upoznati sebe. Puno edukacija s područja psihologije koje sam kasnije radila, radila sam kako bih upoznala sebe i otkrila zašto se osjećam kako sam se osjećala. Izvana sam uvijek bila ekstrovert i vesela, ali u dubini moje duše uvijek je bilo bezbroj upitnika. Možda je ta tuga u meni ostala još od tromjesečne bebe koja je odvojena od svoje majke, sve je to na podsvjesnom nivou – priznala je Borna. Njezini roditelji razišli su se kada joj je bilo samo tri mjeseca pa su je baka i djed doslovno u dječjoj košari odveli k sebi u Omiš, gdje je odrastala do svoje sedme godine.
– Majka je bila studentica kada me rodila, a otac je bio mladi liječnik, strašno ambiciozan i htio je razvijati svoju karijeru. Ona je bila željna pažnje i nakon nekoliko burnih svađa razišli su se. Sa sedam godina počela sam živjeti s majkom, ali to nikada nije bio blizak odnos. Danas, 48. godini, imamo bliži odnos nego ikada prije. Godine su trebale da to postane istinski, zdrav odnos između majke i kćeri. Još kao dijete imala sam bezbroj dubokih egzistencijalnih pitanja, a brzo sam shvatila da se ljudi oko mene ne zamaraju takvim stvarima i da im one nisu bitne. S druge strane, ja sam oduvijek tražila vezu između uzroka i posljedice. I dok nisam posložila mozaik svojih pitanja i odgovora, nisam imala mir. Možda i sreća koju danas osjećam proizlazi iz mog mira jer razumijem priču svog života, razumijem kako se kada osjećam i više nemam strahove i strepnje koje sam prije imala – opisala je. Sreću nije pronašla ni u braku s Lukom Rajićem, ali kaže da joj je taj brak donio puno dobroga.
– Najprije, donio mi je mogućnost da imam puno djece i da se mogu baviti njima. To je meni bilo neopisivo važno jer mi je bilo nezamislivo da moram raditi osam sati i boriti se za egzistenciju te usput “hendlati” djecu. Ja nisam imala majku kakva sam ja željela biti majka. A željela sam biti maksimalno prisutna, možda i u onoj mjeri koja je bila pretjerana jer sama nisam imala majku dok sam odrastala. To je za mene bio luksuz, moći živjeti svakodnevno sa svojom djecom i paralelno se razvijati s njima. Imala sam dovoljnu pomoć, da se oko mene čisti, pere i pegla, a ja sam se uz odgoj djece mogla posvetiti i vlastitom razvoju i edukacijama. Moja su djeca danas rezultat mog širokog fokusa i velike pažnje koju sam im mogla priuštiti. Kad ste dijete, maštate da ćete postati učitelj, medicinska sestra, dečki policajci... a ja sam htjela biti žena i majka. To je meni bio ultimativni cilj, žena u punini svoje ženstvenosti i majčinstvo – rekla je. Kad komentira svoj brak, kaže da nije funkcionirala ona.
– Premalo sam nametala sebe u smislu važnih odluka. Moj je suprug bio moćan čovjek. Kao djevojka osjećala sam se neovisno i snažno jer sam bila apsolutno samostalna kada sam došla u Zagreb na fakultet. Majka nije bila angažirana, otac nije bio prisutan, a djed je već bio star i daleko. Tako da sam bila prepuštena sama sebi, ali sa zdravom strukturom. Imala sam od oca naslijeđenu hercegovačku ambiciju, ako su svi znali dva jezika, ja sam morala znati barem tri. Imala sam izražen natjecateljski duh, što opet možda podsvjesno ima veze s dokazivanjem jer ako nisam bila dovoljno dobra da mi roditelji pruže svoju ljubav, onda sam morala biti još bolja. Dosta se toga repliciralo i u vezi s mojim drugim partnerom koji je bio sasvim suprotan od mog prvog supruga. A to je da sam se uvijek davala previše, što ni za jednog muškarca nije dobro jer muškarac je taj koji uvijek mora loviti. Često se nisam izrazila dovoljno glasno, ultimativno, ali to je moja greška. Zašto kažem da sam danas napokon sretna, zato što sam sebe iznova autorizirala na krik. Kad se kompetentno nosim sa svojim životnim prostorom, onda sam najbolja majka jer svojoj djeci svjedočim svojim primjerom kako se treba odnositi prema sebi, svom životu i svom partneru. A to je moćnije i jače od bilo kakve prodike – iznijela je Borna. Četiri godine prije rastave intenzivno se posvetila vjeri, redovno odlazila na mise, postila, a don Ramos ju je spojio i s Opus Dei. – Crkva je na mene imala anestetički efekt, ali to nije bilo izlječenje. Najgore je kad vjera postane bijeg od straha, a ja sam ratnik i borac prema životu – poručila je. Iako živi u lijepom stanu u središtu Zagreba, očekivalo bi se da živi u znatno većem luksuzu.
– Meni treba tišina, nemam televizor u dnevnom boravku, nemam ni previše namještaja, važan mi je protok svjetlosti i zen okruženje – kaže. Dominantan joj je njezin unutarnji svijet, a vanjski je svijet, dodaje, odraz naših unutarnjih obrazaca i uvjerenja. – Puno toga postignete u životu kada dozvolite da se stvari same odviju, a vi prestanete intervenirati. To je najteže, mačo-pristup koji podrazumijeva stavljanje ciljeva na papir ili program od 30 dana u kojem se gubi po deset kilograma, to kod mene ne prolazi. Moje je lice bez filera i botoksa, moje tijelo nije rezultat vježbanja i gladovanja. Redovito radim razne tretmane koji djeluju na održavanje tonusa mišića tijela i lica, ali bez noža. Imam dobre gene, ali tu je i nadogradnja – priznala je. Iako okružena bogatstvom, Borna se i tijekom braka, a posebno nakon razvoda, posvetila edukacijama. Tako je na Jungovu institutu pohađala analitičku psihologiju, a na Sorboni i Harvardu nekoliko semestara filozofije i metafizike.
Govori četiri jezika; engleski, španjolski, talijanski i francuski. – To je blago koje mi je omogućio moj prvi brak, nekoliko mjeseci godišnje posvetila bih radu na sebi i edukaciji, to je bila kompenzacija za to što nisam gradila karijeru – rekla je. Iako i danas ima pomoćnice, kaže da obožava peglati, da voli miris rublja i joj to dođe kao meditacija. – Kuhati ne volim, kad su djeca bila mala, dosta vremena provodili smo na imanju u Rovinju. Onda sam imala faze kuhanja, to je bio svojevrsni ritual, kuhinja i djeca. Ali moj prvi suprug tada je govorio: “Pusti kuhanje, imamo dvije žene, puno mi je draže da sjediš pokraj mene i baviš se mnome” – prisjetila se. Nakon rastave od Luke Rajića u miru je podijelila imovinu, kaže da je dobila ono što su se dogovorili i da u podjeli imovine nije bila pohlepna. Kada je riječ o njezinoj karijeri modne dizajnerice, kaže da je shvatila da joj ne treba biznis da bi se realizirala. A u taj se posao upustila jer je i kao konzument mode često bila ispred trendova.
I faza snimanja videoklipova sa životnim savjetima je iza nje. Za sebe će reći da je veliki domoljub, da je ponosna na to što je Hrvatica, na povijest svog naroda i ljepotu svoje zemlje. – Dolazak Tuđmana, sloboda mog naroda, pravo na jezik, vjeru i povijest meni su bitni kao i moja osobna sloboda, za koju sam se beskompromisno borila. Uvijek ću poduprijeti one koji podržavaju tradiciju našeg nacionalnog identiteta. Kao što sam bila uz nogometnu reprezentaciju i našu predsjednicu koja je sve izljubila nakon svake pobjede. Mi smo narod srca. Prihvatila sam Kolindu Grabar-Kitarović jer bih učinila isto kao i ona, uletjela u svlačionicu, izgrlila znojne igrače, izljubila sve. I sve je osvojila, šarmirala je cijeli svijet – zaključila je Borna...
Make up: Nabilah Harron (Nabilah MakeUp)
Pogledajte i koje vas još priče očekuju u novom broju Ekrana Specijal.
Nikad ova država neće naprijed dok se ovakvim i sličnim sponzorušama posvećuje medijski prostor.