Amerikancima je teško objasniti kako je libijski lider Gadafi 40 godina opstao na vlasti, on je za njih bio samo jedan u nizu smiješnih državnika u egzotičnoj odjeći koje su viđali svakog rujna na otvaranju Glavne skupštine UN-a u New Yorku. Sve rijetke simpatije prema tom podrijetlom siromašnom beduinu nestale su nakon svakodnevnih vijesti koje prikazuju nemire u Libiji.
Raste stoga pritisak prema Bijeloj kući da zaustavi pokolj nad nedužnim Libijcima. No, Obama nikako ne želi drugi dio mandata provesti ratujući jer je njegova pobjeda nad republikanskom Bushovom politikom podrazumijevala mirotvorstvo te američko liderstvo u svijetu intelektualnom snagom, novim izumima i smirivanjem napetosti. Zato će učiniti sve da ne dođe do zveckanja američkog ili NATO-ova oružja u Libiji.
Dok američka vojska razmješta svoje mornaričke i zrakoplovne snage oko Libije, gdje ima 700 marinaca, Obami se užario telefon od razgovora i konzultacija s brojnim svjetskim državnicima. On želi uskladiti strategiju u vezi s Libijom jer bi vojna intervencija, ako se dogodi, trebala biti zajednički cilj u odgovoru na situaciju.
Obama Bushovu pogrešku u Iraku neće ponavljati jer dobro zna da današnji međunarodni položaj Amerike u svijetu ne treba dodatno urušavati “kaubojskim ponašanjem” pa je, pozivajući Ban Ki-moona u Ovalni ured, poručio da od svih relevantnih želi čuti mišljenje i savjete. Obama razumije da bi vojna intervencija mogla imati i štete za libijski narod, ali i da je za njega osobno politički rezultat takva čina krajnje upitan jer je svjestan činjenice da nije predsjednik svijeta, kako ga naziva jemenski lider. I da njegovi glasači očekuju da Americi vrati slavu na domaćem terenu, a ne na svjetskim bojišnicama!
pita bi se ja da proizvode šlive umjesto nafte da li bi Amerika i znala di se Libija nalazi.