Naslovnica Premium Kolumne

Zašto esdepeovci noću vodu piju?

Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove
22. rujna 2017. u 11:15 33 komentara 7029 prikaza
Davor Bernardić i Zlatko Komadina
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Ključa u SDP-u. Počelo je svađom na sastanku Kluba zastupnika i natezanjem oko toga hoće li izbor ustavnih sudaca uvjetovati osnivanjem saborskog povjerenstva za Agrokor, što je tražio SDP-ov predsjednik Bernardić, koji je na kraju nezadovoljnicima poručio: “Tko se ne osjeća dobro u Klubu, neka ode, ima puno ljudi koji bi došli na vaše mjesto”. Nakon toga zastupnik Peđa Grbin dao je ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav i otvorio karte u intervjuu u kojem je istaknuo kako je to bio samo povod za ostavku, a glavni razlog je “činjenica da mi kontinuirano vrludamo u svojim stavovima i da ne možemo donijeti konkretnu odluku koju ćemo nakon toga provoditi idućih nekoliko dana“.

Romana Jerković Jerković brani Bernardića Svađe u SDP-u ne prestaju: 'Zašto je Opačić pokušala izbjeći glasanje o ministru Mariću?'

Grbin je dodao uobičajenu bozu kako takvo što nikada ne bi rekao ni Račan ni Milanović jer “SDP je stranka koja uključuje, a ne stranka koja isključuje“, pri čemu je očito zaboravio slučaj Kolarić, ali i brojne druge. Eksplicitno je rekao da Bernardić vodi stranku loše i u uskom krugu ljudi i istaknuo nadu da će ga se riješiti na izvještajnoj konvenciji krajem godine.

Na pitanje novinara o izgledima SDP-a na sljedećim izborima, Grbin tvrdi kako nije izgledan scenarij da SDP s Bernardićem na čelu može pobijediti Plenkovića. Očito ne razumije da to ne ovisi o vođi, jer ni SDP s Plenkovićem na čelu ne bi mogao pobijediti HDZ koji bi predvodio Bernardić, no o tome će biti riječi kasnije.

Grbin se u intervjuu poziva na iskusnijeg kolegu: “Mi kao SDP, kao što je moj kolega Orsat Miljenić rekao, ne predstavljamo pravu oporbu vlasti“. I evo u čemu vidi problem: “Nismo dovoljno jasno reagirali kod premještanja ploče iz Jasenovca u Novsku“. Zatim: “Gdje smo danas kad ponovno imamo atak na prava nacionalnih manjina“? I kao šlag na kraju: “Ako usporedimo glasnoću 2013. i 2014. godine kada se napadalo na seksualne manjine i ćirilicu, ovo je kao jedan drugi SDP“.

Odmah nakon Grbinova intervjua Ranko Ostojić na Facebooku je objavio status:

“Bravo, Pedja! Jasno. Precizno. Odgovorno. I pošteno. A tko se boji članova, vidjet ćemo. I čiji su prstići u nečijem pekmezu!“ Kako su se vremena promijenila! Nekad su u frakcijskim borbama u Partiji padale glave, a sada se drugovi kao tinejdžerice sokole Facebook statusima punim slatkih umanjenica.

Podršku Grbinu dao je i još jedan perspektivan kadar – Željko Jovanović – koji je ustvrdio:

“Bernardić je od dečka koji obećava vrlo brzo postao predsjednik koji zabrinjava, a sa svojim šaptačima Komadinom i Ostojićem vodi SDP nepovratno u političku marginalnost. Sad je svima kojima su SDP i socijaldemokracija na prvom mjestu jasno da SDP treba novo vodstvo u kojem ne vidim ni Bernardića ni Komadinu ni Ostojića. Po meni nove lidere zajedno predstavljaju Peđa Grbin i Siniša Hajdaš Dončić.“

Time je u vatru gurnuo i Hajdaša Dončića. A ovaj, kao junak iz narodne pjesme, pred veliki boj noću vodu pije i tmuran bdije: “Prvi se put stvarno bojim za budućnost SDP-a. Došao sam do trenutka da ne mogu zaspati, nego samo o tome razmišljam. To mi se nikad nije dogodilo”, kaže Hajdaš. A sam se za vođu puno suptilnije kandidirao intervjuom SDP-ov vanjskopolitički stručnjak Joško Klisović zvani Klisindžer.

On smatra da stanje u stranci nije dramatično, a vjeruje i da je Milanka Opačić reagirala preemotivno u optužbi na Bernardićev račun da stranku pretvara u “sektu svojih prijatelja“. Opačić pak sa šest godina naknadne pameti proziva Zlatka Komadinu jer je “pobjegao iz Vlade“ i dodaje: “On nije potjeran, on je dao ostavku jer se nije mogao nositi s problemima u svojem resoru.“ Ukratko, urnebes u, barem do sada, najvećoj oporbenoj stranci.

No čini se kako svi oni ne vide stvarni problem i dublji razlog koji ih drži daleko od vlasti, a koji nema veze s tim hoće li na čelu SDP-a biti Bernardić, Grbin, Miljenić ili bilo tko drugi.

Davor Bernardić i Zlatko Komadina ČETIRI SCENARIJA ZA PARTIJU Komadina, spasi nas! Bernardića nagovori da ode i preuzmi SDP

U rujnu prošle godine, kad je nakon tijesno izgubljenih izbora Zoran Milanović objavio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a, a dio lijevih komentatora likovao smatrajući da se partija riješila balasta, napisao sam kako ih to neće spasiti u konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj “ljevica još desetak godina neće doći ni blizu vlasti“. Nije se radilo ni o kakvom proročkom nadahnuću ni silno dubokoj analitici, već o jednostavnom uvidu kakvo je naše biračko tijelo i kakva je ljevica koja mu se obraća.

Hrvatsko biračko tijelo većinom je konzervativno i sklonije desnoj opciji. Golemom većinom 1990. glasalo je protiv komunista (barem onih eksplicitnih), a 1991. za osamostaljenje Hrvatske. Danas glasaju više-manje isti ljudi, ili njihova djeca i unuci. U takvom stanju, kako što možemo vidjeti u nizu izbora od 1990. do danas, prirodna, normalna situacija je da je HDZ na vlasti, koliko god loš, korumpiran i nevjerodostojan bio.

HDZ je gubio vlast samo u iznimnim situacijama. Dva su puta izgubili izbore isključivo zato što su sami sebe pokopali. 2000. su HDZ-ove frakcije izbušile stranku u međusobnoj borbi za Tuđmanovo nasljeđe. Filali su lijeve medije kompromitirajućim materijalom o stranačkim rivalima, što je, uz obilno strano zalijevanje NGO sektora i “nezavisnih“ medija, asistiranje stranih ambasada i zamor javnosti nakon deset godina iste vlasti, dovelo do toga da je SDP, uz smokvin list Budiše i Račanovu umjerenost, dobio izbore. Drugi je put HDZ opet sam sebe ukopao. Nakon neobjašnjenog i neodgovornoj Sanaderova odstupanja s vlasti i svih afera koje su isplivavale na površinu u sljedeće dvije godine, bilo je pravo umijeće ne dobiti izbore 2011. I to je to. Dovoljno je, dakle, da se HDZ minimalno konsolidira, pa i uz nespektakularnog lidera kao Karamarko ili padobranom spuštenog kao Plenković, pa da dođe na vlast.

Stoga je ispravnije reći kako u dva iznimna slučaja 2000. i 2011. nije SDP dobio izbore, već ih je HDZ izgubio političkim samoubojstvom.

Zaključak svega toga je kako ponosna sljednica Komunističke partije iz Jugoslavije, bez razračunavanja s tom prošlošću ne može dobiti izbore u Hrvatskoj ako je druga opcija imalo na nogama. Za sada je to još uvijek HDZ, sutra može biti i netko drugi, vjerodostojniji i čvršći.

Osim toga, lijevo-liberalna kulturna hegemonija koja se proteže još iz doba Jugoslavije u Hrvatskoj se zadnjih godina ubrzano rastače. Lijeve su se intelektualne i medijske perjanice ofucale, a portali i društvene mreže već premašuju stare medije. Nove generacije više ne otkidaju na, za njih već staračku, feralovsku šegu i preko toga im se ideologija više ne može ucjepljivati. Dominaciju na NGO sceni preuzimaju konzervativne udruge, Soros je “ođuturumio“, presušuju i strane donacije. Hrvatsko biračko tijelo većinom, koja se s novim generacijama dodatno povećava, čine ljudi koji neće glasovati ljevije od centra.

Eto kakvo je “tržište“. A da vidimo kakve je politička “roba“, tj. SDP. Što im nudi? Nedavno je predsjednik SDP-a došao na jugonostalgičarski, titoistički skup sa sovjetskim zastavama. Je li to euroazijski koncept umjesto euroatlantskog? Izlazak iz NATO-a? Vezivanje za one koji su se borili za komunističku Jugoslaviju umjesto demokratske Hrvatske? Što SDP nudi na ekonomsko-socijalnom planu? Što mogu obećati radnicima, koji ionako predstavljaju manjinu u biračkom tijelu? Mogu li biti veći socijalisti i etatisti od HDZ-a? Mogu li “brijunaši” u plitikim socijalno-populističkim porukama parirati Živom zidu? Hoće li im građani u borbi za zaštitu javnog dobra vjerovati više nego Mostu?

Milanka Opačić Milanka Opačić: 'Bilo bi mudro da Bernardić odstupi. Postali smo taoci njegovog mijenjanja mišljenja'

Onaj tko misli dobiti izbore u Hrvatskoj ne bi trebao ići na skupove pod jugoslavenske i sovjetske zastave, braniti Titov totalitarizam, obilježavati četničke ustanke. Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove.

Uz neraščišćen odnos prema totalitarnom nasljeđu i Jugoslaviji, SDP nudi i kulturni elitizam crvene buržoazije, kojoj je vrhunac dometa ruganje krezubom puku koji sluša Thompsona, uz pristajanje na direktive novih centara moći u nasilnom vrijednosnom preodgoju naroda.

Šanse su ovakvog SDP-a da u bliskoj i srednjoj budućnosti dođe na vlast nikakve i ono što su postigli s Milanovićem bio je njihov vrhunac.

Umjesto silnog novca kojeg daju Alexu Braunu da im rebrendira stranku, evo im besplatan savjet – neka se eksplicitno odreknu Tita, Jugoslavije i elitizma crvene buržoazije pa možda dohvate dvadeset posto.

Ivan Račan 'Stranka javnog sektora' Sin Ivice Račana progovorio o stanju u SDP-u: 'Problem je gotovo sve...' Aktualni i bivši šef SDP-a Davor Bernardić i Zoran Milanović Kriza ljevice Bernardić je najmanje kriv za stanje u SDP-u, ovo je posljedica višegodišnje promašene politike Peđa Grbin STANJE U STRANCI Grbin: Ovakav SDP nema izgleda pobijediti HDZ i Plenkovića Zlatko Komadina i Milanka Opačić Raskol u SDP-u? Komadina poručio Opačić: Budi pristojna i slušaj svog predsjednika

 

POSLOVNA RJEŠENJA
Pogledajte kako je karlovački slatkovodni akvarij postao primjer uspješnog poslovanja

A1 izdvaja za Vas

  • senkop:

    Raspudić je precizno detektirao jedan od problema, ali ga nije do kraja razradio, a taj je kadrovski problem. Dok smo prije petnaestak godina u SDP-u imali Tomca, Arlovića, Vujića, Bilandžića i slične, sterilne intelektualce, ali ipak intelektualce, danas su im ... prikaži još! glavne vedete Maras, Jovanović, Stazić, Hajduković, Etlinger i slični. Za to jedni sada optužuju Milanovića što je dopustio kadrovsku devastaciju, drugi optužuju Bernardića da ništa ne radi da ponovo "intelektualizira" SDP, ali krivi nisu ni jedan ni drugi; tzv. lijevih intelektualaca više nema, danas su im glavni mislioci i kreativci Frljić, Matula, Kapović, Rada Borić i Pupovac. Ako ti je Frljić nositelj kulturnog smjera, kako možeš očekivati da će ti društveni smjer ići u pravcu koji ne uključuje prđenje, pišanje i vađenje zastave iz vagine?

  • mikrogrizzly:

    U analizi nedostaju mediji kao posljednje utočište esdipijevih uzdanica (ili hulja, kako vam drago). Drugim riječima, njih više ne zanimaju radnička prava i sami radnici (nikad niste vidjeli Milanovića da je stao negdje i rukovao se s prašnjavim radnicima koji ... prikaži još! su radili fasadu ili u nekom pogonu industrije). Nego, brate, daj ti nama medijskih djelatnika - sjećate li se još min. garniture kojoj predsjedao Milanović, nije bilo dana da netko do njih nije imao long play ispovijed u medijima, što ja mislim, što bi trebalo učiniti, zašto ja smatram da je to najbolje itd. itd. U međuvremenu, dok su se oni samodopadno ogledavali u svim (lijevim) medijima, gdje njihovo članstvo ima škare i platno, propadoše poslovi koje treba obavljati na svakodnevnoj bazi u tim resorima. I još nešto - prava nac. manjina u njihovom konkretnom slučaju znači jedina i nama najviše mila manjina - no, pred ove izbore su nekoliko tjedana ranije stali k o sumaniti mahati zastavama RH na stranačkim skupovima, po sistemu svak glas nam je mio. I prepadoše se iz redova naše nacionalne manjine - da vidi ovo sad, us tashovanje esdipija, tko to vidio. Do tada, dakle kad već voda stala ulaziti u stranački brod - vidjeti nekog da maše zastavom RH na esdipi skupovima je bilo ravno čuđenju da eno krme slobodno šetucka po Teheranu. Sami su si krivi...

  • Avatar Tomo Tom
    Tomo Tom:

    Bravo Nino! Sve je jasno i jednostavno rečeno a besplatni savjet na kraju teksta je najbolji savjet koji bi partija u ovom trenutku trebala usvojiti ako misli biti konkuretna na "političkom tržištu".