Večera od meda i cvjetnog praha. Zvuči ljekovito, ali ne i baš gurmanski, jedino ako nije riječ o nekom jelovniku iz crtića "Mali leteći medvjedići". A nije. Večera je to što ju je prošlog vikenda pripremio Branko Čukelj, šef kuhinje zagrebačkog hotela Westin, za hrvatske pčelare okupljene na njihovu skupu "Zlatna pčela" u Topuskom. Chef Branko Čukelj slovi za vodećeg hrvatskog stručnjaka u pripremanju jela od meda.
Inačica sirupa
Čini to već godinama, a svi koji misle da priča o medu u kulinarstvu počinje i završava s medenjacima brzo će se razuvjeriti svrate li samo na doručak kod Čukelja u Westin. Pohvale njegovu sirupu od meda izrekli su i američki gosti, kojima je prvi dnevni obrok nezamisliv bez palačinki s preljevom od javorova sirupa, koji je glavni kuhar Branko zamijenio svojom originalnom inačicom od mješavine lipova, bagremova i livadnog meda. Pravu raskoš pripremanja jela s medom Westinov glavni kuhar prostire na Danima meda, koji se tradicionalno održavaju svakog studenoga, ali i na svakidašnjem jelovniku.
Do 45 stupnjeva
Prva je zakonitost medenog kulinarstva da se s medom i cvjetnim prahom ništa ne smije raditi na temperaturi većoj od 45 stupnjeva, jer se tada gubi mnoštvo iznimnih ljekovitih i prehrambenih svojstava. Stoga, chef Branko Čukelj med umiješa u tople ili hladne umake u različitim kombinacijama, kao primjerice s hrenom, curry prahom, senfom, sokom od limuna ili naranče, starim octom (balzamicom)...
Važno je ne pretjerivati ni s jednim sastojkom ili začinom kako bi se očuvali prirodni okusi, napominje Branko Čukelj. Za pikantne je umake najbolji med od kestena zbog svoga oporog okusa, otkriva dio svog iskustva chef Westina, koji se i sam, kaže, iznenadio kako kava zaslađena kestenovim medom ima osobit okus. Sličnu gorkastu aromu poput one kestenova meda ima i medljikovac ili med od medne rose s kore crnogorična drveća. Iako se med najčešće i najbolje slaže s umacima, izvrstan je i u mariniranju raznih vrsta mesa.
Umjesto šafrana
Cvjetnom je prahu posve prirodno mjesto u rižotima. Jer, zašto bi to bio samo šafranov prah? Domaća pečenja marinirana u medu i primjerice starom octu sa začinima, svinjska rebarca ili file od dimljene pastrve u umaku od naranče i meda nisu ništa manje egzotična okusa od sličnih jela u nekom kineskom ili inom istočnjačkom restoranu. No, čini se da, kao i u svemu, i u kulinarstvu hrvatski pomodari misle kako je u domaćoj kuhinji nemoguće spojiti slatke i druge okuse. A varaju se.
