Ima neka magija u tom udaljenom kutu Jadrana koja će ne samo smekšati već u romantičnu pretvoriti i najhladniju dušu. Žurbe nema, a opet se sve stigne. Osjeti se tu duh nekih prošlih vremena kada su ovdje vladali Englezi, Francuzi, Talijani, Austrijanci, Grci, ostavivši djelić sebe u nasljeđe. Palače sačuvane kroz godine duge i burne povijesti, u čijim su njedrima vrtovi mirisnih limuna, danas su ili obitavališta nekih novih generacija, mahom stranaca, ili gastronomski kutci.
Nema ni za uspomenu
U jedno takvo ozračje ljepote, mora, sunca, mirisa i cvrčaka, koji na Visu zvuče kao da su pojačani na najjače, i gdje turisti još uvijek zastajkuju kako bi u butigi na rivi kupili razglednice i odaslali ih s otoka u sve krajeve svijeta savršeno se uklopilo kino s milijun zvjezdica, kakvo je ljetno kino Hrid Vis. Nalazi se na obali mora pa u film svake večeri “uplovi” i trajekt kad pokraj kina prođe kako bi pristao u obližnju luku. Sljedeće godine bit će obilježen 50. rođendan viškog ljetnog kina otvorenog još 1969. godine.
Ines Roki, direktorica Gradine Vis, gradske firme čija je jedna od djelatnosti i kinoprikazivačka, govori nam kako se godišnje prikaže oko 170 filmova, da se na kinohitove ne čeka dugo, da je turistima ljetno kino interesantno jer se nalazi uz more te da se u kinu održalo i jedno vjenčanje, a nije isključeno da će ih biti još. O kinu razgovaramo u direktoričinu uredu ispod čijeg je prozora Pierce Brosnan tijekom snimanja filma Mamma Mia svakog jutra dolazio popiti kavu i čitati novine ili knjigu. Odavde je bio fantastičan pogled na filmski set, zaposlenici Gradine virili su što se događa u izmišljenom grčkom otoku Kalokairi, koji je glumio Vis, no snimati nisu smjeli ništa, ni za uspomenu. Upravo se za film sniman na Visu za ljetno kino, gdje se Mamma Mia počela prikazivati potkraj srpnja, tražila karta više jer su i domaći i stranci ovdje htjeli gledati hit.
Da je Mamma Mia snimana na Visu nastala koju godinu ranije, film bi se prikazivao na 35-milimetarskom projektoru koji je nakon pet desetljeća marljiva rada pospremljen 2014. ,kada je i za viško kino nastupilo digitalno doba.
Projektor dopremljen iz Kranja u Sloveniji i danas se nalazi u kinu, a masivnog “umirovljenika” pokazuje nam Stjepan Ropanić Gotal, mladić koji je danas s kolegom Tonijem Bulajom zadužen za kino. Govori nam on kako je prvi film prikazan te 1964. u zimskom kinu na novom projektoru bio Prohujalo s vihorom. Bilo je to u doba kad su se karte trgale iz blokića, kada je tijekom projekcije svakih pola sata bila pauza i kada se viškim kinom počesto znalo zaoriti: “Bore, daj promini traku” jer je meštar od kina Boris Čikalić Bore tijekom projekcije ili zaspao ili nekamo izišao. Usjekle su se te epizode u mnoga djetinjstva, pamte se trajno baš kao i poljupci razmjenjivani u kinu pod vedrim nebom. Bilo je to u vrijeme kada je Vis imao i ljetno i zimsko kino, a u publici su mahom sjedili vojnici jer je otok bio utvrdom vojske propale države.
Boru je bio naslijedio Dinko Klarić Medigo koji je radio do dolaska nove tehnike pa je voditeljicom novog projektora godinu dana bila Luisa Radišić.
Licem u lice s Visom
– Nekoć su pauze tijekom filma imale svoju draž, danas ih više nema. Sad u sklopu kina imamo minibar, ne pravimo probleme ako netko ponese svoje piće i grickalice, a u našem se kinu smije i pušiti. Danas najbolje idu Marvelovi filmovi, a prolaze i ljubići – govori Stjepan.
Predstava se u kinu s milijun zvjezdica otkazuje u slučaju lošeg vremena, odnosno u slučaju više (a ne viške) sile. Cijena je ulaznice 25 kuna. Iznimka je film Mamma Mia za koji je karta pet kuna skuplja. U kinu Hrid film je još uvijek na repertoaru, interes ne jenjava i mnogi dolaze na Visu gledati – Vis. I biti vis-à-vis s Visom, odnosno – licem u lice s Visom.
