Iako sve više modernih roditelja smatra da ne treba podržavati dječje vjerovanje u izmišljene priče, bajke i fiktivne likove, mnogi iz vlastitog djetinjstva jasno pamte slatko iščekivanje dolaska Djeda Božićnjaka pa te uspomene ne žele uskratiti ni svojoj djeci.
– Osobno ne vidim problem u tome da roditelji, uz one tradicionalne, svojoj djeci pričaju i neke božićne priče koje su smislili sami ili čak sa svojim mališanima – rekla je za The Sun psihologinja i autorica knjiga za djecu dr. Julia Budnik Grantham.
Kako da vam božićna zvijezda traje dulje?
Takve su obiteljske tradicije, smatra ona, ključne za rani razvoj djeteta, pa ne treba podcjenjivati njihovu važnost i odgojnu ulogu.
– U svojoj praksi rada s djecom nikad nisam naišla na dijete na koje je vjerovanje u Djeda Božićnjaka negativno utjecalo – rekla je, no naišla je, kaže, na djecu kojoj su roditelji u najmlađoj dobi rekli da su sve te božićne priče izmišljotina. Tada je, dodaje, svjedočila njihovu golemom razočaranju što s drugom djecom ne dijele tu čaroliju.
Grantham tako objašnjava da djeca imaju urođene alate i vještine za igranje raznih uloga, pa realnost od fantazije često znaju odvojiti bolje od nekih odraslih.
S njom se slaže i začetnica zdravstvenog portala CFAH i stručnjakinja za obrazovanje u ranom djetinjstvu Nina Julik, pa kaže da je i sama svojoj djeci odlučila od najranije dobi pričati bajku o Djedu Božićnjaku, najviše jer je upravo on zaslužan za čaroliju koju vežemo uz božićno vrijeme.
– Kod male djece ne postoji jasna granica između fantazije i stvarnosti, pa im je mašta neograničena, a omogućavanje maštanja ključno je za njihov razvoj emocionalnih, društvenih i fizičkih vještina, kao i za razvoj vještina potrebnih za rješavanje raznih problema – rekla je Julik.
Uz to, napominju obje stručnjakinje, božićno vrijeme u nama potiče empatiju, dobrotu i velikodušnost, a vjerovanje u djedicu koji nagrađuje dobru djecu najmlađe podsjeća na to da i njihovi postupci imaju posljedice – pozitivne ili negativne...
Kada djeci treba reći istinu?
Prema stručnjakinjama za to ne postoji pravo vrijeme već roditelji trebaju pratiti signale koje im djeca šalju i iskreno s njima razgovarati kad misle da je za to došlo vrijeme.
– Mala bi djeca oko treće ili četvrte godine mogla imati neka općenita pitanja, no najbolje ih je pustiti da s vremenom sama shvate što je stvarnost, a što bajka ili mit – kaže Grantham i dodaje da iluziju o Božićnjaku mališanima ipak ne bismo trebali potpuno razbiti prije navršenih 11 ili 12 godina.
– Tada će već o tome početi raspravljati i sa svojim prijateljima i ozbiljno propitkivati nelogične stvari – dodala je, a roditelj tada treba biti spreman na iskren razgovor.
Istraživanje pokazalo: Ovo je najstresniji dio blagdana, slažete li se?
Ako neki odrasli mogu vjerovati u bajke o isusu, zašto djeca ne bi vjerovala u djeda mraza? Kakva je razlika?