Jedna od najpoznatijih svjetskih slastičarki, Ruskinja s islandskom adresom Maria Shramko, u Bjelovaru je jučer kušala – krpice sa zeljem.
– Ime tog jela nikad neću uspjeti izgovoriti – našalila se gošća kuharskog kupa "Slatka nit", koji se u tom gradu, pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije, održava dva dana. Članica islandskog nacionalnog kulinarskog tima svjetska je majstorica u "rezbarenju" šećera, poznata i kao "Sugar Doctor". U njenim vještim rukama nastali su bezbrojni cvjetovi, ikebane, svadbene torte u obliku buketa... sve do šećernih skulptura ljudi. Dobitnica brojnih međunarodnih priznanja svoje prvo šećerno umjetničko djelo oblikovala je davne 1985., da bi na posljednjem svjetskom slastičarskom kupu u Luksemburgu osvojila rekordnih pet medalja, četiri zlatne i jednu brončanu. Omiljenu slasticu, međutim, ova majstorica šećera nema.
Medalje i u judu
– Zaljubljena sam u šećer, on je moja ljubav, ali ga ne jedem. Kušam, dakako, sve što radim, međutim slatko ne volim – otkriva Ruskinja, koja šećernoj umjetnosti obučava masterchefove s raznih strana svijeta, a cijelo jedno desetljeće predaje i na kulinarskoj akademiji u Reykjaviku.
– Kada radim slatko kod kuće, za obitelj, to su uglavnom jednostavne recepture, domaća jela poput običnog biskvitnog tijesta ili voćne kreme.
Gošća je u Bjelovar donijela i svoj specijalni recept za karamel za koji je potrebno kilogram šećera, 500 mililitara vode, 350 grama glukoze, odnosno ukuhanog šećera te osam kapljica vinske kiseline.
– Karamel se kuha na temperaturi od 166-168 stupnjeva, ali jako je bitno i kolika je vlaga u prostoriji. Za ovaj karamel potrebna je vlažnost prostora 65-68% – otkriva tajne svog zanata naša sugovornica podrijetlom iz ruskog Baranovka, koja je i ponosna vlasnica više medalja u judu.
– U mladosti sam se profesionalno bavila sportom, ali oduvijek sam znala da se želim baviti ovim što danas radim – kaže Maria.
U Hrvatskoj je prvi put, ali Hrvate dobro poznaje. Na svjetskim kulinarskim natjecanjima upoznala je mnoge, a upravo su ta poznanstva presudila i da dođe na bjelovarsku manifestaciju.
Na Islandu je sve drugačije
– Hrvati su dobri i iskreni ljudi. Upoznala sam mnoge kolege iz Hrvatske, imate pravih kulinarskh majstora. Island je na kraju svijeta i teško bih sada došla u Hrvatsku, u Bjelovar, da nema tih veza i prijateljstava – priznaje simpatična gošća koja je upoznala i neke hrvatske slastice.
– Na jednom natjecanju u Beogradu, recimo, kušala sam zlatne istarske kroštule i zagorske štrukle. Neka se nitko ne uvrijedi, ali kroštule su mi se više svidjele – smije se naša sugovornica.
Sama se nije okušala u pripremi hrvatskih specijaliteta, ali, kaže, po okusu jela koje je probala čine joj se dosta sličnim ruskima. Na Islandu je sve prilično drugačije.
– Ima, naravno, i na Islandu ukusnih jela, puno se jedu ovčetina, riba, naročito losos, ali tamo ljudi baš ne vole slatko i mršaviji su od nas.
Islanđani piju izvorsku vodu, jedu ekološki uzgojeno meso, ovce pasu vani po šest mjeseci u godini – kaže Marija, koja i u svom radu inzistira na prirodnim sastojcima.
– Sretna sam što ćemo i sada, na ovom natjecanju u Bjelovaru, raditi s ekološki uzgojenim namirnicama. Svaki je sastojak u nekom jelu važan, ne smije biti improvizacija.
Prvo mjesto u svijetu za konditorsku umješnost dodjeljuje Francuzima.
– U svemu je najvažnija ljubav, a ja volim ljude i uz svoj posao volim i umjetnost. Imala sam sreću da sve to spojim u svoje zanimanje – zaključuje majstorica šećera.
>>Treba li domaćinstvo ponovno biti obavezan predmet u osnovnim školama?
