U srcu Dugog Sela smjestio se mali gastronomski fenomen koji tiho, ali uporno mijenja lice lokalne ugostiteljske scene, ali i svakodnevicu i navike ovdašnjih stanovnika. Azijski Hood Food nije samo restoran, to je manifest. Mjesto koje se ne trudi svidjeti svima, nego onima koji hranu doživljavaju kao iskustvo. Ulica Josipa Zorića na prvi pogled ne obećava senzaciju, ali jednom kad se vrata ovog lokala otvore, ulaziš u prostor u kojem miriše na svijet, a kuha se s dušom.
Hood Food je prostor nekadašnje klasične brze hrane začinio svježim idejama i neočekivanim kreacijama. Iza imena krije se fusion filozofija: wok, burgeri, katsu, i taj poznati korean fried chicken, sve smješteno u kompaktnom, ali optimističnom prostoru koji odiše vedrim urbanim duhom u malom gradu. Nude se vege opcije, tofu wok, katsu veganski, kao i mesne varijante: chicken wok, ramstek wok, razna burger izdanja, tortilje i više. Nema tu pretencioznosti. Zidovi su jednostavni, interijer sveden, ali pomno biran, urbani detalji, tople boje i stalni mirisi iz kuhinje daju mu neku vrstu otmjenosti bez napora. U pozadini svira tiha glazba, osoblje se kreće brzo, svi su nasmijani, kao da svakog gosta poznaju osobno, a u zraku lebdi ono nešto što se ne može kupiti ni dizajnirati: osjećaj zajednice.
– Moja je priča počela prije četiri godine dok sam razmišljao što bih trebao raditi i otvoriti u Dugom Selu. Došao sam do zaključka da tom gradu nedostaje azijski fast food i tako sam započeo ovaj posao", kazao je vlasnik Maksimilijan Grgošić istaknuvši kako ponuda nije klasična.
– Nema pizze iz kutije ni kebaba sa žaruljom koja treperi iznad frižidera. Umjesto toga, Hood Food je posegnuo za drugim pravcem kombinirajući azijske okuse s američkom bezbrižnošću, uz dašak domaće opuštenosti. Korejska pržena piletina, ramstek wok, piletina u panko mrvicama, katsu, tofu varijante, veganske opcije, sve to stane na samo jednu stranicu jelovnika, ali s te stranice izbija karakter. Wokovi su priča za sebe. Povrće je uvijek svježe, savršeno hrskavo, precizno rezano i pečeno na vatri, s kojom se zna kada stati. U njima se spajaju elementi Istoka i Zapada, od soja umaka i đumbira do sezamova ulja i svježeg korijandera. Meso, bilo da je riječ o piletini ili ramsteku, pripremljeno je precizno, s teksturom koja izaziva osmijeh već kod prvog zalogaja. A ni oni koji ne žele meso ne ostaju kratkih rukava, tofu je mariniran, pečen, zaljubljen u wok i poslužuje se s jednakim poštovanjem kao i njegov mesni pandan – govori Grgošić napominjući kako burgeri nisu samo sendviči.
– To su konstrukcije. Hrskava peciva koja zadržavaju svoj oblik, domaći umaci od aiolije, truffle majoneze, puno luka karameliziranog na pravoj temperaturi, listovi salate koji pršte svježinom, slanina što krcka, i meso, sočno, začinjeno, pečeno tamno toliko da zadrži dušu. Neki dolaze samo zbog njih, iz cijele Zagrebačke županije, Zagreba, Zaprešića, Velike Gorica, Ivanić- Grada... moram priznati da smo sretni i ponosni zbog toga. I Hood Food danas je postao, skromno ću kazati, jedan od zaštitnog znaka Dugog Sela – govori Grgošić dodajući kako bi tu posebno spomenuo i batat.
– Poslužuje se u preciznim trakicama, pečen dok ne postane zlatan, posut krupnom soli i s umacima koji ga podižu na novu razinu. Gosti često uzimaju dvije porcije, jednu za dijeljenje, drugu samo za sebe. Domaći umaci, posebno chili mayo i aioli, dolaze kao završni akord ostavljajući trag za sobom još dugo nakon što tanjur ostane prazan. Tortilje su elegantne i zasitne. Pileća varijanta s panko koricom je zapečena s pažnjom, a dodaci nisu samo ukras, salata, sir, umaci i prilozi pomno su birani, a ipak mekani. Vege varijante ni u čemu ne zaostaju, nisu napravljene da popune prazno mjesto u meniju, već s namjerom da budu ravnopravne, zanimljive i ukusne – kazao je Grgošić te naglasio kako ono što Hood Food čini stvarno posebnim nije samo jelovnik nego i način na koji se o hrani razmišlja.
– Sve ima svoj kontekst. Svaki umak, svaka salata, svaki detalj na tanjuru – postoji zato što ima smisla. Jer netko je razmišljao o tome. Jer su probali, mijenjali, pogriješili pa opet probali dok nije bilo kako treba. I to se osjeti. Gosti to prepoznaju. U recenzijama, u komentarima, u svakodnevnim dolascima. "Korean fried chicken je čudo", "Ne možeš stati na jednom zalogaju", "Porcije su taman, a okus kao iz druge galaksije", "Najbolji burger koji sam ikad jela" – rečenice su koje pršte sa svih platformi. Naš je lokal brzo dobio status kultnog mjesta u Dugom Selu. Postao je ono o čemu se govori, kamo se vodi goste koji dođu izvana. Mjesto na koje ideš kad želiš nešto stvarno dobro pojesti. Hood Food nije lanac restorana s protokolima i korporativnim shemama, to je lokalna priča, vođena rukom ljudi koji "kuže" hranu i koji žele da gosti to osjete. Ambijent je malen, gotovo intiman. Unutra svega nekoliko stolova, ali atmosfera topla, opuštena. Nema žurbe, nema nervoze. Tko tu tamo zađe, jede s guštom. Tko čeka dostavu, zna da čeka na nešto posebno. S vanjske strane često se čuje smijeh, razgovori, mirisi vuku i najtvrdoglavije prolaznike. U planu je dogradnja terase kako bi se moglo sjesti vani, pod suncem, uz zalazak, i još više uživati – govori Grgošić dodajući kako u Hood Foodu, vrijeme jednostavno stane.
– Hrana se ne jede usput. Jede se s pozornošću. Jede se s očekivanjem i sjećanjem. Jer kad jednom probaš wok s ramstekom i sezamom ili kad zagrizeš burger u kojem se topi sir, zauvijek ćeš znati razliku između običnoga i posebnoga. Hood Food nije samo hrana. To je stanje duha. To je dokaz da se s idejom, strašću i puno truda može napraviti čudo, i da ni u jednom kvartu ni u jednoj ulici ne treba pristajati na prosječno. Dovoljno je da netko vjeruje. Dovoljno je da se otvore vrata, upali vatra i skuha nešto stvarno – kazao je Grgošić, kojem je drago kada mu ljudi kažu kako, dok se god iz kuhinje širi miris koji budi glad i veselje, Hood Food ostaje ono posebno mjesto u Dugom Selu, ali i mnogo šire jer ovakva mjesta pamtiš, prepričavaš i, naravno, vraćaš im se, uvijek iznova.
– Želja mi je proširiti posao i otvoriti nekoliko fast foodova s azijskom hranom diljem Zagrebačke županije. Tko zna, možda ću jednog dana otići i dalje, diljem Hrvatske – kazao je Grgošić, koji nam je na kraju razgovora otkrio kako će uskoro otvoriti fast food za kebab koji neće biti klasičan, već posve drugačiji.
– Uvjeren sam da će se taj kebab sviđati mojim Dugoselčanima te ostalim gostima – uvjeren je Grgošić, koji ističe kako je Dugo Selo ovim restoranom dobilo više od mjesta za jelo.
– Dobilo je točku okupljanja, mjesto identiteta, nešto čime se može ponositi. Restoran koji ne glumi ništa, a nudi sve. Mjesto koje u svakom svom zalogaju ima poruku: Može se i drugačije. Može se s ukusom, strašću i osmijehom. Može se i u malom gradu – zaključio je Maksimilijan Grgošić.
Otvori KEKS Pay
Budalaština do bidalaštine. I onda se čudimo ko pura dreku što nemamo našu kuhinju. Kad pitaš stranca za hrvatsku kuhinju on kaže čevapi. Pametnom dosta